Svi putnici imaju svoje različite putničke preference. Netko voli putovati u uređene zemlje, netko voli kaos, netko drugi preferira prirodne atrakcije, netko više voli milijunske gradove, netko putuje zbog gastronomske ponude, a netko zbog shoppinga. Rijetko kada se dogodi da se putnici slažu oko određene destinacije. Netko je bio oduševljen, ostavio je dio svog putničkog srca, netko je bio zgrožen i nikad više se ne bi vratio. Netko za pojedinu državu ima samo riječi hvale, a kada o istoj destinaciji slušaš od nekog drugog, čini se kao da su zapravo bili na drugim krajevima svijeta. No, oko jedne destinacije svi se putnici slažu. To je Japan.
Kada bi različitim tipovima putnika spomenuli da uskoro putujemo u Japan, svi bi o toj destinaciji imali samo riječi hvale. Često se o Japanu govori kao o posve drugom svijetu koji je dekadama ispred nas po, pa, apsolutno svemu. Nijedan putnik (koliko god se međusobno razlikovao) o Japanu nije rekao ništa negativno. I svi su jednoglasno rekli da kada posjetiš Japan, ništa više nije isto. A povratak… O povratku u realnost bolje ne pričati…
Nama je Japan bio dugogodišnja, ako ne i životna želja. To je destinacija o kojoj gledamo, čitamo, pričamo i maštamo pola svog života. Sukladno tome, na put smo se otisnuli s puno očekivanja, ona koja smo si sami nametnuli, ali i ona koja su nam prenijeli drugi putnici. A znate kako to biva s očekivanjima… Kada je Japan u pitanju, sva visoka očekivanja koja imate nisu dorasla ovoj zemlji. Japan je sve to i puno više od toga!
Japan je zemlja kontrasta, a oni su vidljivi na svakom koraku. I unatoč tim kontrastima, ova zemlja uspješno funkcionira kao jedna cjelina. S jedne strane tu je megalomanski Tokio, s druge ruralni dijelovi u kojima često nećeš sresti nikoga. No, Japan ćeš na jednak način doživjeti i na ulicama milijunskih gradova, kao i na planinarskim stazama. Ono što povezuje te kontraste su ljudi i njihova kultura koja je toliko utkana u svakodnevni život da tim jakim nitima povezuje jednako stanovnike Tokija, kao i one u ruralnim selima.
Ni u jednoj državi nisam doživjela toliko izražen osjećaj odgovornosti i poštovanja prema drugima. Ni u jednoj državi nisam doživjela da je zajednica na prvom mjestu, a pojedinci su karike koje čine njezin stup i čine sve što je u njihovoj moći da ta ista zajednica bude snažna, ali i obzirna prema tom istom pojedincu.
To se osjeti čim kročiš u Japan. U javnom prijevozu putnike se moli da stišaju svoje mobilne uređaje i da ne odgovaraju na pozive kako ne bi uznemiravali druge. Čekajući metro, svi posloženo stoje u redu, bez guranja, bez vike i cike, svatko se drži smjera kretanja, pazi na svoje ruksake i drži ih ispred kako ne bi nikoga udario. U kaosu jednog Tokija ovaj sustav funkcionira samo ako ga se svi pridržavaju. I svi ga se pridržavaju…
U tom istom kaosu, ako netko primijeti da si izgubljen i ne znaš kamo se uputiti (a vjeruj mi, na željezničkim i metro stanicama koje čine jedan mali podzemni grad, pronaći izlaz se često čini kao nemoguća misija), prići će ti i pitati trebaš li pomoć. U malom ruralnom selu u kojem nitko ne priča engleski, Japanac će te provesti kroz cijeli vlak kako bi ti pokazao gdje trebaš sjesti. I on će se nakon toga vratiti na svoje mjesto. Ako primijete da stojiš i stojiš na semaforu jer se svjetlo ne mijenja, neće samo proći pored tebe, nego će zastati i pokazati ti što trebaš stisnuti.
Uz planinarske staze stajat će kutije u kojima se nalazi hrana, voda i suveniri. Sa strane ubaciš potreban iznos i uzmeš što si platio. Sve na povjerenje. U Tokiju će ljudi u kafićima bez razmišljanja ostaviti svoj laptop i mobitel na stolu i otići na WC. Sve na povjerenje. U vlakovima svi ostavljaju svoje stvari kada se dignu sa sjedala. Sve na povjerenje.
Najbolje kontrast Japana opisuje osjećaj koji sam imala u Tokiju, čije šire gradsko područje ima 37 milijuna stanovnika (!). U tom konstantnom vrtlogu ljudi, dovoljno je samo stati na trenutak kako bi osjetio mir. Suludo, znam. Ovo najveće urbano područje na svijetu najbolje dočarava suštinu japanske kulture, organizirani red, smirenost, osjećaj poštovanja i odgovornosti prema drugima i okolini, spokoj, estetika i težnja ka “savršenstvu”.
U Japanu smo proveli 20 dana i to je jedina zemlja u kojoj nigdje, ni u velikim gradovima, ni u selima, nismo osjetili nervozu, jurnjavu, neljubaznost ni drskost. Kamo god smo se uputili, dočekali su nas osmijeh, pristojnost i svojevrsna nježnost koja je tako specifična za njih.
Naravno, svaka država ima svoje probleme i izazove s kojima se njihovi stanovnici nose. Život u Japanu nije nipošto savršen. No, to je jedna posve druga priča koju mi kao turisti ni ne možemo doživjeti. Naše iskustvo je isključivo bazirano na onom turističkom i ono što moram reći jest da je ovo jedina zemlja za koju ne mogu reći ništa negativno. Osim jedne ukiseljene šljive koja mi se nije svidjela 🙂
Negdje sam pročitala da je putovanje u Japanu kao konstantni boravak u hotelu s pet zvjezdica. Čak i kada sjediš u maloj izakayi u ruralnom obalnom gradu, u kojoj prašina nije počišćena otkad se ista otvorila, usluga je savršena, od osmijeha kuhara koji će i rukama i nogama pokušati s tobom se sporazumjeti, do hrane koja je perfekcija.
Japan teži tom savršenstvu na svim poljima. Od vječno čistih javnih WC-a, do prijevoza prtljage, do brzih vlakova, hotela, trgovina, parkova, restorana, planinarskih staza… Živjeti u Japanu pod tim konstantnim pritiskom zasigurno nije lako. No, biti turist u takvoj zemlji je luksuz koji te razmazi.
Japan je posve drugi svijet. Japan je moderan i napredan, no u isto vrijeme zadržao je svoju tradiciju i kulturu. Nijedan putopis, fotografija ni video ne mogu te pripremiti na svu ljepotu ove zemlje. Japan je nestvaran, i to ne samo zbog, primjerice, svoje prirode ili hrane. Japan očarava na svim područjima i upravo zbog toga se čini kao da si otputovao u neku drugu dimenziju. I dok te pojedine destinacije oduševe zbog nekog specifičnog razloga, u Japanu će te oduševiti sve, apsolutno sve. U čudu ćeš slušati kako se semafor glasa kao ptičica, divit ćeš se hrani koja ne samo da je ukusna nego je posložena kao malo umjetničko djelo, proučavat ćeš kako je organiziran smjer kretanja u podzemnoj i guštat ćeš u svakoj kavi čija je priprema dovedena do savršenstva.
Na kraju shvatiš da to japansko “savršenstvo” o kojem svi govore nije rezultat velikih stvari, nego upravo tih naizgled sitnih detalja. Svaka od tih malih, gotovo neprimjetnih radnji ima svoju svrhu i svoje mjesto u većoj slici. I dok se toj cjelini diviš kao nečemu gotovo nedostižnom, istovremeno možeš zastati i diviti se svakom njenom dijelu zasebno. Jer upravo ta povezanost pojedinca i zajednice, ta svijest da svatko svojim malim doprinosom gradi nešto veće od sebe, ono je što Japan čini tako posebnim. I možda je upravo u tome njegova najveća lekcija.
