Postoji jedan paradoks koji se u 2026. sve teže ignorira. S jedne strane, istraživanja trendova u turizmu govore isto: ljudi žele bijeg. Žele tišinu, odvojenost, prirodu. Potražnja za odmorom na udaljenim otocima ili usred džungle u posljednjih godinu dana se udvostručila. A onda BBC Travel ovog tjedna objavi tekst koji postavlja neugodno, ali neizbježno pitanje: što se dogodi kad stvarno odeš tamo? Odgovor, kako se ispostavlja, često nije ono što su neki zamislili. Na čuđenje svih nas ljubitelja prirode.
Počnimo s anegdotom navedenom u dotičnom članku BBC-a koja savršeno sažima cijelu priču. Skupina putnika prijavila se na tjedan dana svojevrsne off the grid avanture u stilu Survivora (u pravom smislu riječi, ne ove gluparije od showa na TV) na nenaseljenom tropskom otoku. Svjesno su platili da budu ostavljeni na miru i odmore se od svih negativnih strana suvremenog, tehnološki preovisnog društva. Nakon samo 24 sata napisali su SOS u pijesku i zatražili spašavanje.
BBC Travel prenosi i niz samo naizgled manje dramatičnih slučajeva. Tako je jedan gost na Sejšelima bio isfrustriran što ga je ujutro probudio egzotični ptičji pjev. Neki drugi turist se žalio da mu je bungalov nad vodom na Maldivima previše blizu oceana pa mu zvuk valova nije dao spavati. Treći je, boraveći u luksuznom kampu u kenijskom rezervatu, bio uzrujan što mu se hippo noću trljao uz šator. Istiniti slučajevi. No ima još. Naime, u luksuznom tajlandskom resortu usred prašume, i to resortu poznatom po eko i održivom pristupu prirodi, određeni gosti su bili toliko uznemireni noćnim kreketanjem žaba da su zahtijevali od osoblja da izađe i skupi sve žabe. Zatvorimo oči na trenutak i zamislimo što je u glavi takvog gosta. I je li moguće uopće čitati ovakve priče bez da počnemo sočno psovati i ne prestati se čuditi.
Tišina koja nekima prouzročuje bol
U švedskoj Laponiji nalazi se Skog Aurora Igloos, jedinstven smještajni objekt, stvoren za uživanje u prirodi. No, osnivačica Lea Pierrefitte za BBC prenosi iskustvo jednog gosta kojemu je tišina bila toliko potpuna da mu je “gotovo zujilo u ušima”. Navikao je na gradsku buku kao na zvučnu pozadinu za spavanje, a odsutnost zvuka ga je držala budnim. Razmislimo o tome trenutak. Čovjek koji se žali da ne može zaspati jer je pretiho.
Louis Thompson, osnivač Nomadic Resortsa, tvrtke koja dizajnira ekološke smještajne objekte diljem svijeta, za BBC dijagnosticira problem precizno: većina ljudi danas živi u sanitiziranim, klimatiziranim sredinama. Mogu spavati uz konstantnu buku prometa i sirena, ali prirodni zvukovi ih iznenade. Navodi kako su primijetili i da mnoga djeca u njihovim objektima doslovno gube sposobnost ili volju za igrom na otvorenom ili za uživanjem u prirodi. Dodaje kako se čini da im priroda jednostavno ne pruža dovoljno ometanja i ne znaju što bi sa sobom. To je jednostavno zastrašujuće.
Nismo više naviknuti na neugodnost
Tom Williams, osnivač outdoor agencije Desert Island Survivala, za BBC ima kratku i preciznu rečenicu za sve ovo: nikad nismo živjeli u ugodnijim vremenima. I cijena te udobnosti je naša nesposobnost da se nosimo s bilo čime što nije udobno i nečim na što nismo navikli.
Nije to moraliziranje. To je jednostavna psihološka činjenica. Ako si cijeli život proveo u okruženju gdje je svaka neugodnost rješiva jednim klikom: termostat, dostava, noise-cancelling slušalice, blackout zavjese, onda te kreštanje ptica ne može ne uznemiriti. Nisi naučio drugačije.
Ovdje ulazi najzanimljiviji uvid iz BBC-jevog teksta, onaj dr. Sonje Haustein, profesorice na Tehničkom sveučilištu Danske, koja se bavi psihologijom putovanja. U istraživanjima turizma, kaže, stalno se vidi ista pojava: ljudi žele biti drugačija verzija sebe na odmoru. Žele biti doživljavani kao opušteni, avanturistički, divlji putnici. Ali ta slika ponekad nema nikakve veze s tim tko zapravo jesu.
“Pitajte se želite li zaista otputovati negdje daleko”, kaže Haustein, “ili se radi o tome kako se želite vidjeti i kako vas drugi žele vidjeti?“. Ovo je možda najvažnija rečenica u cijelom tekstu. I ona opisuje mehanizam koji nije nov, na Under Dreamskies smo već pisali o njemu u kontekstu “life-changing” putovanja i Instagram kulture, ali ovdje dobiva konkretno, gotovo smiješno lice. Lice čovjeka koji plaća tisuće eura da dođe do prašume pune žaba i onda traži od osoblja da mu makne te iste žabe. Totalni Monty Python moment.
Ako je nečiji motiv bijeg od ekrana, stresa, notifikacija i gradske gužve, onda je odgovor na to odmaranje u prirodi u svim njezinim oblicima, uključujući žabe, valove i ptice. Ako netko želi netaknutu prirodu, onda će dobiti netaknutu prirodu, a to može uključivati i životinjski drekec. Kome to nije ok, kome je jedini motiv takvog putovanja pokazivanje statusa, neka ostane doma.
Što ovo govori o društvu
Poznato je da Finska ima javnozdravstvene smjernice koje preporučuju pet sati u prirodi mjesečno kao minimalnu dozu za osobnu dobrobit. Ako nam treba javnozdravstvena smjernica da bismo izašli negdje gdje smo okruženi zelenilom a ne asfaltom, i ako gosti luksuznih odmarališta traže skupljanje žaba usred noći, onda smo negdje na putu prema prirodi napravili drastičan zaokret u pogrešnom smjeru.
Nema tu ništa za osuđivati na osobnoj razini. Ali postoji nešto duboko apsurdno u slici svijeta koji masovno žudi za divljinom, plaća premium cijene da je dođe iskusiti i onda se žali što je ista doslovno divlja.
Naslovna fotka: Unsplash
