Velika je vjerojatnost da si taj baršunasti glas već čuo, na radiju, u TV reklami ili na telefonskoj sekretarici. Neki za Katarinu Moškatelo kažu „svestrana otočanka“, ona na to kaže „Ma daj“… Često nesvjesna što je sve uspjela postići nakon 12 godina radijskog iskustva i 13 godina za mikrofonom kao turistički vodič, spojila je to s ljubavi prema psihologiji i glumi, koje je privatno okupiraju godinama, te dodala NLP-vještine i psihologiju, koje rado istražuje. Uz sve to privatno radi pripreme za javne nastupe, te svojim iskustvom i osviještenošću pomaže onima s manjkom sigurnosti u glasu ili posturi. Ona kaže: „Najbitnije mi je kroz sve ovo u današnjem svijetu zadržati iskrene emocije i autentičnost. Zadržati prirodnu sebe.“ A kad ne očarava svojim glasom i zaraznim osmijehom kojeg teško zaboravljaš, Katarina obožava istraživati svijet i u svoje velike ljubavi ubraja upravo putovanja, ne samo poslovno nego i privatno. Dragi putoholičari, doznajte kako i zašto putuje Katarina Moškatelo.
Putovanja su za mene…
…najbolje lekcije, najslađi bjegovi, najpotpunija istraživanja, najopuštenija lutanja, oni su zrak, voda i hrana u jednom… Ok, kad sam s grupom perspektive se “sitno” mijenjaju, ali opet ukradeš mrvu vremena da osjetiš ovo prethodno ☺
Prvo putovanje ikad vs zadnje putovanje
Uh, meni je svaki ukrcaj na trajekt i tri sata plovidbe značilo putovanje, a svaka svjetleća reklama u Splitu mi je predstavljala Big Apple moment (hahahaha), al’ konkretno sam shvatila što je putovanje u drugom osnovne kad sam ugledala proljetni Zagreb prvi put, za dijete s otoka to je nešto nepojmljivo, tako šareno, velebno, turbo ubrzano… Vožnja žičarom na Sljeme urezana je dublje od iti jedne vožnje u PortAventuri, Gardalandu i Disneylandu zajedno. Prvo konkretno je bio Pariz u drugom srednje kad su me opljačkali u podzemnoj, al’ sam shendlala sve junački zahvaljujući ekipi iz busa koja je prikupila po dva eura po osobi čini mi se. Imala sam na kraju više para nego sam ponijela (hahahaha), a posljednji je bio posjet magičnoj, drevnoj Ateni. I putovanje kamperom po Sloveniji, otkriće. Oduvijek sanjam kampere, ali da je toliko zarazno, zabavno i jednostavno, nisam zamišljala! Tople preporuke za Camper.hr ekipu.
Za putovanje se spremam štreberski ili kampanjski?
Eh sad, ovisi. Ako idem na turu, vrlo štreberski, i tako 13 godina. Povijest ponoviš, ishlapi malo s vremena na vrijeme. Tračeve, političke aktualnosti jednostavno moraš znati, a neke cool stvari moraš istražiti jer je dobro biti spreman za svaki tip pitanja. Koliko putnika imaš, toliko je različitih interesa, a ja ne volim da su mi klijenti ni slučajno zakinuti! Okrenem zemlju naopačke da nađem najbolje ako se nekome jede kobe ili im se sluša jazz uživo. A privatno, ajla bajla, kako kad, ja to vidim kao opušteno, ono, usitno malo checkiram što me zanima, markets, clubs, museums pa kud nas put odvede. Skinem si mapu, malo označim kartu, površnije puno nego u prvotnoj varijanti gdje ipak moraš ispoštovati program i ono što je klijent platio, kad sam s ekipom ili u dvoje više osjećam grad i idem day by day po feelingu.
Novo putovanje biram na način da…
Nema pravila, bitno da se putuje! Ok, osim ako mi je neki koncert silno napet, ili festival, pa se prema datumu svirke ravnam.
Solo vs putovanje u društvu
Baš sam neki dan komentirala kako sam si dužna solo trip. Nekako sam turbo društven tip, volim imat’ s kim prokomentirati arhitekturu, dogovoriti kuda, odvojiti se po potrebi ak’ imamo iole drugačije interese, ali uvijek je tu još netko. Obećala sam si barem vikend u Ljubljani, samo da vidim hoću li početi pričati sama sa sobom (hahahaha). Baš me zanima, vjerujem da to ima posebnu draž i da puno više detalja zamijetiš, a vjerojatno i na zanimljiv način upoznaš neke nove ljude. Jesus, za osobu poput mene je to šansa da se ne vratim otkud sam došla (hahahaha).
Moj najdraži suputnik je…
Ovisi o prilici, teško da bih na putovanje otišla s nekim s kim se ne osjećam posve ugodno. Nekad je to sestra, trudimo se jednom godišnje imati naš trip. S Ginom Victoriom Damjanović i Ana Marijom Topolčić sam bila u Berlinu, i tu kombinaciju bih rado ponovila (ak’ nemate dva imena, ne idete s menom na put :P), ali ne mogu izostaviti Ivana Bengeria, s njim je za sada ipak najslađe, posebno kad se od gladi pokoljemo, ili pametujemo tko bolje zna kuda krenuti i što ići vidjeti ☺ Al’ se nikad s nekim nisam jednostavnije dogovarala i opuštenije funkcionirala u dvoje na putu, ono u totalu, no matter what. Skužiš na putu sve živo o osobi, i ako to preživite i vraćate se s cerekom od uha do uha #dobrojesve (bilo da je riječ o frendici, dečku, sestri…).
Aktivan vs pasivan odmor?
Zar odmor može biti pasivan? Hmm, ja sam Dalmatinka, meni je dizanje do ručnika ili gradela i frižidera po vino isto aktivnost na odmoru ☺ Pješači se uvijek preko 15 km dnevno, dakle aktivan!
Agencija ili vlastiti aranžman?
Vlastiti aranžman. Jedan od mojih poslova 13 god je turistički vodič, i nemam ama baš nikakvu želju, kad sam privatno na putu, da mi itko određuje satnice, lokalitete, vrijeme ručka etc. No, no, ali razumijem ljude koji to vole, to ima svoje prednosti za određeni tip ljudi i putovanja.
Smještaj biram prema…
Cijeni i interijeru, pa nakon toga prema lokaciji.
Uspomena (dobra, a može i loša) koju nikad, ali stvarno nikad neću zaboraviti je…
Nemam baš neke loše uspomene, a bome iskreno, nisam lik koji pamti loše stvari. Iako smo uspjeli 2009. donijeti virus svinjske gripe iz Madrida u Hrvatsku. Vodila sam šibenske maturante, sjećaju se neki prijelomne vijesti kad su nas presreli na autoputu i stavili u karantenu, bilo je to iznimno zahtjevno putovanje s više zaraženih na samom kraju. I sama sam pokupila virus, ali sva sreća da smo odlično surađivali i držali se kao tim zajedno, pomagali si bez panike. U Nici sam jednom s putnicom pretrčavala autoput s koferima, jer je to bio jedini način da ulovimo avion koji je samo nju čekao. Dobra uspomena, uh, tu me automatski vuče na svaki lijepi momenat kad mi je netko od putnika iz grupe nakon putovanja rekao da sam ga zarazila ljubavlju prema istraživanju i putovanjima, nemam jednu jedinu uspomenu koju bih izdvojila. Nikad neću zaboraviti zvjezdano nebo nad pustinjom Wadi Rum, kao ni ono nad Lastovom… Svaka lokacija, dan, situacija mi ima nešto divno i posebno.
Luksuzni smještaj vs onaj “onaj da što manje platim” smještaj?
Ovaj drugi uvijek, osim ako je posao u pitanju ☺
Na putu sam ranoranioc/uspavana ljepotica
Ovisi o broju dana i onome što se navečer isplanira za sutra.
Al’ nikad ne krećem nigdje prije 8h.
Mobitel je na putovanju za mene…
Bitan. Od Maps.me aplikacije, do blogova koje pratim, Waze ako rentamo auto… Bla bla…
Stvari bez kojih nikad ne putujem su…
Putni mikrofon, jer snimam reklame i na putu. Cvike za sunce. Tenisice. Moleskine. Faktor 50. Šešir, upecala sam hiperpigmentaciju u Portugalu prije godinu i pol, pfff, nikako se naviknut na šešire! Četkicu za zube uredno zaboravim (eyerolling). Ima još takvih?
Kofer vs backpack?
Leđa me ubijaju, kofer, i to mali, cabin luggage, čak i za 2 tjedna! Backpack mi je više sexy, al’ ne mogu, ubija me.
Pakiram se u zadnji tren ili sustavno planiram danima unaprijed svoju prtljagu?
Zadnji tren, kampanjac po horoskopu. Znaš koliko si čekala da ti odgovorim na pitanja (hahahaha), ako nije posao, onda je sve u zadnji tren, disciplinu čuvan očito samo za klijente (hahahaha).
Moja tajna/trik za pakiranja stvari je…
Rolanje stvari, puuno stvari, neke ne stignem ni nositi, zbilja. Ivan me u Ateni pitao kako meni to sve stane. Al’ volim imati opcije za dan, sportske, više slojeva, kiša varijanta, za večeru u finom restoranu, sva sreća da su tenisice u điru na fine stvari pa nam to sad sve olakšava (hahaha). Generalno na putu ne marim previše što je matching. Nosi se nužno i amen ☺
Destinacija koja me šokirala/promijenila poglede na svijet je…
Jordan. Puno drugačije, s više topline i razumijevanja gledam na muslimane, do te mjere da sam tamo koristila njihovu krunicu kako bi ih što bolje osjetila i razumjela, vjernik sam, praktični, ali ne postavljam ograničenja ničemu, pa tako ni u percepciji religije.
Vijetnam me naučio biti još zahvalnija na svemu što imam, posebno svakoj kuni koju zaradim nakon što sam osjetila njihov standard. Stravične su plaće tamo, radili vi na rižinom polju, bili vodič ili professor, a život nije baš posve turbo jeftin za njihove pojmove.
Destinacija koja me neočekivano ugodno iznenadila je…
Jordan, posebno Mrtvo more, Tajland i masaže, Sicilija i pistacija, Vicenza i Palladio…
Destinacija koja me potpuno razočarala je…
Niti jedna. Ne mislim da je to moguće. Znam što me ne privlači, ali tamo onda ni ne idem.
Mjesto gdje mi je ostao dio mog putoholičarskog srca je…
Dlake na rukama pod kutem od 90 mi stoje uvijek kad dolazim doma na Hvar i kad god autobusom ulazim u Barcelonu… Ali pitaj me za par godina opet, da vidim blijedi li ljubav.
Svi znamo da nisu sva putovanja savršena. Moja šokantna/jeziva/opasna anegdota je sljedeća…
Nemam baš neku stravičnu, nije mi najugodnije bilo davno, po drugi put u Parizu, u srednjoj školi, na dočeku Nove godine. Usred krcatog Champs elysees, među tisućama ljudi kad je doslovce svatko svakog pipkao, otvaralo se ruksake, kralo naočigled, vrlo filmske scene, ali, bili smo mladi i neiskusni, pokočeni, u stanju šoka, nisi imao gdje… Brijem da samo blesavi turisti i džepari tamo provedu najluđu noć, umjesto da smo uzeli pive i sjeli uz Seinu.
Moj smještaj iz noćne more bio je…
Jednom davno u Španjolskoj za vrijeme overbookinga u ljetnim mjesecima, nije bilo mjesta za mene s grupom u istom hotelu, pa da ne radim frku sam rekla da mi daju bilo što. Greška. Dobila sam sobu u nekom konačištu, puuunu mrava. U kolonama su stupali po svim rubovima i kutevima soba, ormara, fascinantno nešto. Na krevet nisu išli, preživjela sam (hahaha). Mislim da mi je to čak bila prva ili druga grupa koju sam vodila, siroče, mislila sam možda da je normalno tako malo stisnuti zube. Danas 10-ak godina nakon kad se moj trud i posao ne ispoštuje, po potrebi pokažem zube ☺
Najbolje/najneobičnije piće ikad
Ouzo, navukla sam se u Grčkoj na njega, mmm, tako fresh, pun, osvježavajuć, zasitan, omamljiv, taman je!
Najbolja/najneobičnija hrana ikad
Bun cha, u Aziji sam se ubijala u njemu, da mi je netko nekad rekao da ću meso s grila ozarena gledati kako pliva u juhici među travkama, umrla bi od smijeha.
Top tri destinacije koje svatko mora posjetiti
Ne mogu ja to Mija skratiti na 3! :O
Morate jesti najfiniju ribu i piti jeftino divno vino u Portugalu, uživati u njihovoj šarenoj arhitekturi i obali. Morate voziti bicikl po Amsterdamu. Lutati po marketima oko i u Londonu. Morate vidjeti Prag u proljeće i isprobati sve one pive. Morate vidjeti Postojnu u Sloveniji, to čudo prirode nam je pred nosom. Morate dirati spaljeno tlo Etne na Siciliji i jesti sve na Vuccirii. Morate isprobati noćni život Berlina i posjetiti muzeje. Morate na Pere Lachaise u Parizu. Morate jesti domaću hranu u Provansi i procijeniti koliko je drugačija od naše. Morate otkriti sve grafite u Budimpešti i ući u sinagogu. Morate do Azije, ona je priča za sebe, tek sam obišla Hanoi, Bangkok i Krabi pa ne mogu reći previše, ali samo krenite!
Top tri destinacije koje možeš i preskočiti
Ne mogu niti jednu preskočiti, ja sam lik koji voli otići i u selo do…
Zaklopi oči i sjeti se destinacije na kojoj si bio najviše sretan. To je…
Svaka! Ok, Espana mi je pod kožom nekako…
Let, autobus, brod ili road trip?
Sve + vlak!
Kad imam putne noćne more sanjam…
Da sam avionske karte platila preskupo (hahaha), ali onda se probudim, kliknem na page “Idemo putovati, piti i jesti” pričekam Newsletter i sve je opet kako treba biti <3
Na putovanjima uvijek kupim…
Magnet + nešto u nekom od museum shopova, slaba sam na njih. I kad sam u mogućnosti priuštim si nešto od domaćih dizajnera, volim istražiti što nude i zaviriti u neki concept store.
Najvažnija stvar koju sam naučila na putovanjima je…
Opustiti se i prepustiti trenutku, vibri mjesta, promatrati detalje, osjećati sve, od povijesti do karaktera stanovništva. Ne zaključivati već otkrivati. Ukratko, uživati i upijati, to je poanta putovanja, ako se mene pita!
Prati Katarinine putne avanture na njenom Instagram profilu.
Prati i druge putoholičare:
