Prvi put sam uživo vidjela pustinju kada sam sa svojim curama posjetila Tunis. U sklopu našeg putovanja boravili smo tri dana u pustinji, a trenutak kada sam golih stopala stala na dinu i uživala u nepreglednom pogledu nikad neću zaboraviti – u tom trenutku sam se zaljubila. Ima nešto magično u pustinji, u njenoj surovoj prirodi, besprijekornoj ljepoti satkanoj od sitnih čestica, njenoj nepredvidljivoj moći i zavodljivosti koja te zove da je otkriješ. Znaš da je opasna, a ipak je želiš istražiti, hodati duže, upoznati je dublje… Nestrpljivo sam iščekivala odlazak u Jordan jer smo trebali posjetiti pustinju Wadi Rum. Posebno sam se veselila jer je Wadi Rum drugi tip pustinje. Za razliku od Sahare, jordanska pustinja je kameniti tip, kojeg krase stijene i brojni ukrasi koje je priroda tijekom stoljeća kreirala.
Wadi Rum smo posjetili nakon dvodnevnog boravka u Petri. Činilo mi se kako nakon tog svjetskog čuda, me više ništa u Jordanu ne može ostaviti bez daha. No, prevarila sam se, upravo vrijeme u Wadi Rumu je meni osobno bilo najdraže. Vozač nas je sačekao ispred hotela u Petri te nas odvezao sve do Wadi Ruma. Kako smo kupili Jordan Pass, ulaz nismo morali plaćati, a već unaprijed smo dogovorili cjelodnevnu turu i spavanje u šatorima u samoj pustinji. Mi smo svoj boravak organizirali preko agencije Wadi Rum Nomads, preko kojih možeš boraviti u pustinji jedan ili više dana te odabrati spavanje na otvorenom ili u jednom od njihovih šatora. Nismo bili toliko avanturistički raspoloženi te smo odabrali spavanje u dvokrevetnim šatorima. Boravak je uključivao također ručak, večeru i doručak, a cijelo vrijeme na raspolaganju nam su nam bili čaj i voda.
Pustinjsku avanturu započeli smo iz Wadi Rum sela gdje smo morali ostaviti svoje backpackove (sa sobom nosiš samo najpotrebnije stvari koje spakiraš u mali ruksak, dok ostatak ostavljaš u kući pojedine agencije preko kojeg ideš u pustinju) te se uputili na prvu destinaciju – izvor Lawrencea od Arabije otkud se pruža predivan pogled na samu pustinju. Ovaj izvor, koji je doslovno izvor života beduinskih plemena, dobio je naziv u čast poznatom Lawrenceu od Arabije koji je u svojim memoarima Sedam stupnjeva mudrosti opisao ovo mjesto.
Zašto je jordanska pustinja Wadi Rum toliko fascinantna?
Svoj put smo nastavili do narančaste dine, nazvane Al Hasany dina, gdje je idealno mjesto za punjenje plastičnih boca pijeskom i skakanje niz dinu golih stopala. Nastavili smo put do Khazali kanjona kroz kojeg tijekom zime zna teći voda, a uski prolaz od oko 150 m skriva brojne crteže koji prikazuju drevno viđenje ljudskog roda, životinja i prirode.
Wadi Rum krase preko 20.000 petroglifa i inskripcija, od kojih su neki stari i preko 12.000 godina. Smatra se da su prvi crteži napravljeni od strane plemena Sjeverne Arabije, a kasnije su stijene ukrašavali Nabatejci koji su u Wadi Rumu živjeli u 4. stoljeću prije Krista. Kasnije su na ovom području bili i Grci i Rimljani koji su uzgajali vinograde, kojih danas nema, te masline i borove kojih i dan danas ima na vrhovima. Zahvaljujući tim natpisima pratila se evolucija ljudske misli i rani razvoj pisma. Wadi Rum također svjedoči i o evoluciji stočarskog, poljoprivrednog i urbanog života na ovom području, stoga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2011. godine kao mješoviti lokalitet kulturne i prirodne svjetske baštine.
Tijekom boravka u Wadi Rumu posjetili smo lokalitete koji su posebni zbog svojih oblika, poput gljive i brojnih prirodnih mostova (Burdah i Um Fruth), koji su nastali kao posljedica stoljetnih klimatskih uvjeta. Beduinski ručak smo imali serviran u hladu jedne od visokih stijena gdje smo se odmorili ležeći na tepihu i uživajući u nevjerojatnim prizorima. Jedan od meni osobno najimpresivnijih trenutaka je bilo hodanje kroz Abu Khashaba kanjon u kojem iz pijeska rastu stabla, a vizura i boje se mijenjaju ovisno o tome kako pada sunce. Ovaj fantastičan dan završili smo uživajući u zalasku sunca kod Um Sabataha.
Ne trebam spominjati koliko je pogled bio predivan, koliko je bila fascinantna priroda koja se mijenjala svakom minutom kako bi se sunce spuštalo. No, ono što je mene uistinu fasciniralo u tom trenutku bio je naš beduin-vozač koji je prošao određenu visinu (mi smo se popeli nešto više na brdo kako bi se makli od drugih turista) kako bi i nama uz zalazak sunca servirao topao čaj. U tom trenutku smo ostali bez teksta, razmišljajući koliko oni paze na svaki detalj kako bi boravak svakom gostu ostao u nezaboravnom sjećanju. Kad je sunce zašlo iza brda, uputili smo se u svoj kamp. U svega samo par minuta temperatura se spustila i sve marame i slojevi koje sam tada imala na sebi nisu bili dovoljni da me ugriju na džipu.
Noć smo proveli u jednom od kampova Wadi Rum Nomads agencije koji se sastoji od dvokrevetnih i višekrevetnih šatora (čitaj: pravi kreveti, noćni ormarić i svijetlo, najdeblja deka koja teži par kilograma i šator obložen beduinskim tepihom kako bi se zadržala temperatura), zajedničkog velikog šatora u kojem se poslužuje večera i doručak te sanitarnog čvora čija čistoća je bila na izrazito visokom nivou.
Čim je sunce zašlo, počeo je puhati jaki vjetar koji je pijesak nosio na sve strane, a temperature su pale toliko nisko da sam se ja tresla od hladnoće. Tek tada mi je bilo posve jasno zašto deke u šatorima teže preko par kilograma. Svi smo bili toliko umorni od uzbudljivog dana da smo se u krevet uputili, vjerovao ili ne, u devet sati navečer (iskreno ne pamtim kad sam toliko rano legla i odmah zaspala). Moram priznati da sam se negdje usred noći probudila i pomislila otići do WC-a, no pomisao da po hladnoći u mraku sa svjetiljkom na sred čela trebam hodati po kampu, veoma brzo me odgovorila od dotične ideje.
Jutro u pustinji je nešto što se treba doživjeti. Pijesak tada poprima nježnu pink boju, a i cjelokupna priroda djeluje toliko pitomo da je neusporediva s onom surovom stranom koju smo doživjeli svega par sati prije. Kako sam se digla ranije, prošetala sam se malo po kampu i uočila točno ispred našeg šatora sumnjive otiske papaka u pijesku. Mala deva? Pustinjska lisica? Netko je čak spomenuo i šakale koji su isto stanovnici pustinje. Koja god životinja bila u pitanju, bila sam sretna što se nitko od nas nije odlučio spavati na otvorenom.
Nakon obilnog doručka, naš vozač je stigao u točno dogovoreno vrijeme te nas odvezao natrag u Wadi Rum selo otkud je započela naša avantura. Vozeći se natrag prema polaznoj točci, pokušavala sam upiti sve prizore koje me okružuju. Za razliku od Sahare koja se proteže u nedogled, Wadi Rum nudi puno zanimljivije vizure, brojne prirodne fenomene i prizore od kojih zastaje dah – mnogo puta sam samo stajala, bez priče, bez mobitela, i divila se prirodi koja se proteže ispred mene. Divila se prizorima i u isto vrijeme se morala podsjećati da sam upravo tu, da je sve ispred mene stvarno, i da se ne nalazim na nekom filmskom setu.
Kad sam se vratila iz Jordana svi su me uživljeno pitali za Petru. “Je li toliko prekrasna uživo?”, “Je li uistinu tako izgleda?”, “Jesi li ostavlja bez daha?”. Da, prekrasna je. Da, ostavlja bez daha. Ali onda sam posjetila Wadi Rum i nekako je Petra pala u drugi plan. Za mene je vrhunac putovanja kroz Jordan upravo bio Wadi Rum. U Petru bih se možda vratila, možda, za par godina. U Wadi Rum bih se vratila odmah. Isti tren. I ostala duže od jedne noći. Pa makar oko mog šatora kružili šakali.
Sve što trebaš znati prije puta u Wadi Rum:
- Ulaznica u zaštićeno područje Wadi Rum iznosi 5 jordanskih dinara (oko 5.5 eur); uključen besplatan ulaz uz Jordan Pass
- Ako ti se uklapa u program putovanja, obavezno prespavaj u jednom od mnogobrojnih kampova u pustinji
- Mi smo koristili usluge Wadi Rum Nomads agencije te smo za vrijeme našeg putovanja za 60 jordanskih dinara po osobi (oko 78 eur) imali cjelodnevni boravak u pustinji s ručkom, vodom i čajem, spavanjem u dvokrevetnom šatoru, večerom i doručkom te prijevozom natrag do Wadi Rum sela
- Računaj da uza sebe imaš manji ruksak u koji ćeš nositi sve potrebne stvari za boravak u pustinji (veliki backpack ostavljaš u Wadi Rum selu u prostorijama agencije koju si iznajmio)
- Slojevito odijevanje je must – ne zaboravi maramu, kapu, duge rukave i kremu sa zaštitnim faktorom
- Mi smo u kampu imali struju i utičnice, stoga punjenje mobitela nije predstavljao problem. Svakako se raspitaj što agencija preko koje ideš nudi od usluga.
Planiraš put u Jordan? Onda moraš pročitati i sljedeće blog postove:
