Japan je ona destinacija u kojoj nećeš iznajmiti auto nego ćeš koristiti pouzdani i točni (javni) prijevoz. Japan je zemlja koja je izuzetno dobro povezana, prije svega vlakovima, no i druge vrste prijevoza, poput podzemne, autobusa i taksija, funkcioniraju izvrsno. Mi smo u Japanu proveli 20 dana te smo putovali i u zabačene dijelove i sa sigurnošću mogu reći da ova zemlja ima jedan od najbolje razrađenih sustava prijevoza. No, s druge strane, kao i brojne druge stvari u Japanu, prijevoz se na prvu može činiti “naprosto previše”.
Što je Shinkansen, što brzi, a što lokalni vlak? Kako je povezana mreža podzemne? Kako plaćam javni prijevoz? Gdje ulazim, a gdje izlazim iz autobusa? Kako pobogu da izađem iz podzemne? Gdje je taj prokleti izlaz?
Ovo je samo dio pitanja koji će ti proći kroz glavu prvih par dana u Japanu. Kako se ne bi gubio, fizički, ali i sa živcima, donosim korisne savjete za korištenje (javnog) prijevoza u Japanu.
Suica – osnova japanskog prijevoza
Suica je elektronična kartica za plaćanje u japanskom javnom prijevozu. Nju ćeš koristiti diljem zemlje i za razne vrste prijevoza, od podzemne i monoraila do autobusa, ali i lokalnih vlakova. Kako ne bi morao svaki put na stanici kupovati papirnatu kartu (vjeruj mi, naporno je, pogotovo ako uletiš u gužvu i svaki put trebaš čekati red na automatu), čim sletiš u Japan kupi Suica karticu.
Kako kupiti Suica karticu?
Jedna važna napomena. Ako posjeduješ iPhone, sve što trebaš je skinuti Suica aplikaciju na kojoj možeš vrlo jednostavno dodavati potreban iznos. Ja sam osobno Suicu stavila u svoj Wallet te bih mobitel samo prislonila na uređaj za očitanje kartice. No, ako koristiš Android sustav, stvar je nešto kompliciranija. Aplikacija, iz kojeg god razloga, na Androidu ne funkcionira, stoga ćeš morati kupiti fizičku karticu. Karticu plaćaš 500 jena, no budi bez brige, kada je vratiš, dobivaš sav novac natrag, uključujući iznos koji je ostao, kao i “polog”. Fizičku Suica karticu moraš puniti, bilo na stanicama na aparatu ili pak u 7 Eleven trgovinama (tijekom svog boravka u Japanu shvatit ćeš da je 7 Eleven rješenje za sve, od gladi, preko podizanja gotovine, slanja prtljage do Suica kartice). U 7 Eleven trgovinama karticu možeš puniti samo gotovinom.
Kako koristiti Suica karticu?
Suica kartica, bilo na mobitelu ili u fizičkom obliku, vrlo je jednostavna za korištenje. Sve što trebaš napraviti prilikom, primjerice, ulaska u podzemnu je prisloniti karticu na uređaj, kod ulaska i kod izlaska. To se odnosi i na autobus (samo pripazi cvikaš li karticu prilikom ulaska u autobus ili nakon, samo prati oznake). Jedino što je bitno je da na svojoj kartici imaš dovoljan iznos. Prilikom punjenja nemoj štedjeti, vjeruj mi, iznos se brzo potroši.
Suica kartica vrijedi za većinu gradskog, ali i međugradskog prijevoza. Pokriva i veliki dio prijevoza u ruralnim dijelovima Japana. U većim gradovima, poput Tokija, Osake i Kyota, Suica vrijedi za svaki oblik javnog prijevoza. Možeš je također koristiti i za lokalne vlakove, poput onog koji povezuje Naru, Kyoto i Osaku.
Shinkansen i limited express vlakovi
Kada je brzi prijevoz u pitanju, Suica ne vrijedi. Za korištenje Shinkansena, limited express vlakova i reserved seat only vlakova obavezna je kupnja dodatne karte. Što to u praksi znači?
Japanci su prijevoz malo zakomplicirali koristeći takozvane “basic fare” karte i one za poseban prijevoz. Osnovu zapravo čini Suica kartica i s njom ćeš, primjerice, ulaziti i izlaziti. Posebne ulaznice omogućuju ti ulazak u pojedini vlak. Mi smo to odmah morali naučiti. Naime, kada smo sletjeli u zračnu luku Narita, kupili smo karte za Narita limited express vlak. Kada smo s tom kartom htjeli pristupiti peronu, zaposlenici su nas uputili da moramo kupiti “basic fare” kartu. Kako tada nismo imali Suica karticu, kupili smo osnovnu kartu s kojom smo pristupili peronu. Narita Limited Express karta vrijedila je za taj vlak te da je, primjerice, prilikom provjere nismo imali, morali bismo je kupiti.
Kako bi najlakše znao kada je potrebno kupiti dodatnu kartu, vodi se sljedećim: posebne karte potrebne su za Shinkansen, za limited express i reserved seat only vlakove. Ako te oznake nema uz vlak koji planiraš koristiti, možeš ići sa Suica karticom. Primjerice, između Kyota i Nare postoji lokalni “spori” vlak i postoji limited express vlak. Pogađaš, za prvi možeš koristiti Suica karticu, za drugi moraš kupiti dodatnu kartu. No, budi bez brige, ako si se kojim slučajem pogubio i u vlaku ti dođe kontrola, kartu možeš kupiti i gotovinom. Veoma su srdačni i neće biti problema ako nisi shvatio sustav. Vjeruj mi, doživjeli smo da ni Japanci ponekad ne znaju koju kartu trebaju imati, a koju ne.
Naravno, karte za brze vlakove su znatno skuplje. Za Shinkansen od Tokija do Kyota u jednom smjeru moraš izdvojiti 75 eura po osobi. Nije potrebno unaprijed rezervirati karte jer toliko često na popularnim relacijama idu vlakovi da uvijek ima mjesta. Karte možeš kupiti jednostavno na automatima. Uvijek dobro provjeri kamo putuješ, pogotovo ako su manje popularne destinacije u pitanju. Često te prvo pitaju regiju, a tek onda grad. Slobodno klikaj dok ne nađeš svoju destinaciju. Karte je moguće kupiti i na šalterima kod osoblja, no imaj na umu da vladaju velike gužve i nije rijetkost da ćeš čekati barem sat vremena u redu.
Imaj na umu da je u nekim ruralnim predjelima i dalje potrebno kupiti karte i za lokalni vlak. Ako vidiš da na stanici ne postoji automat na kojem cvikaš kartu, znaj da moraš ići na šalter.
Kako koristiti podzemnu brzo i efikasno?
Tvoj najbolji prijatelj je Google Maps koji će ti ponuditi najbolje opcije za dolazak do pojedine lokacije. Nama se pokazalo da nikad nije pogriješio kod gradskog prijevoza, no znao je navoditi krivo vrijeme dolaska i polaska u ruralnim dijelovima, stoga provjeri i online na službenim stranicama, primjerice dolazak autobusa.
U većim gradovima Google Maps funkcionira odlično. Kod ulaska u podzemnu nemoj mahnito krenuti u bilo kojem smjeru nego prvo pogledaj gdje su smjernice za tvoju liniju podzemne. Smjernice možeš čak naći i na podu. Podzemna je izuzetno dobro organizirana, sve što trebaš je pratiti oznake.
Kako se snaći i izaći iz velikih podzemnih i željezničkih stanica?
Vrlo važna stavka kod korištenja javnog prijevoza je pridržavanje pravila reda. Japanci vole svoj red i uvijek mirno stoje u njemu. To je posebno važno kod korištenja podzemne i vlakova. Na velikim stanicama na podu možeš naći strelice koje ukazuju kako se organiziraju redovi. Ako ih nema, pravilo je da stojiš iza žute linije te red formiraš prema lijevo i desno kako bi sredina ostala slobodna za one koji izlaze.
Također, ako imaš kartu za vlak s brojem vagona i konkretnog mjesta, na podu provjeri gdje pišu te oznake. Vjeruj mi, vlak stane točno kako je napisano. Ako piše da je tu mjesto za vagon 6, sjedala od 10 do 20, točno taj vagon će stati ispred tebe. Ako nemaš rezervirana mjesta, uvijek prati gdje staje vagon koji nema rezervaciju mjesta.
Mnogi će se možda nasmijati na ovu stavku, no tko god je bio u Japanu zna da su njihove velike stanice pravi labirint i ako se izgubiš, možeš satima lutati. Koristila sam javni prijevoz u velikim europskim gradovima i u New Yorku, no Japan se po veličini ne može mjeriti ni s jednim sustavom.
Najgora stvar koju možeš napraviti na velikim stanicama je samo hodati. Znam, teško je oduprijeti se prilikom izlaska iz podzemne ne krenuti s hordom ljudi koja samouvjereno zna kamo ide.
Zapamti da je žuta boja oznaka za izlaz. Prije nego se uputiš u bilo kojem smjeru gdje vidiš žutu oznaku, provjeri na Google Maps koji izlaz ti je potreban. Naime, nije rijetkost da, ako izađeš na pogrešan izlaz, će ti trebati podosta vremena, ako ne i ponovni povratak na stanicu, kako bi došao do svog finalnog cilja. Vjeruj mi, ne želiš se izgubiti na većim stanicama. Završit ćeš u bespućima podzemnog shopping centra koji vodi u novi shopping centar, a taj vodi u još jedan veći. Ako ti se to dogodi, izgubljen si ostatak dana. Mada postoje i gora mjesta na kojima se možeš izgubiti.
Znači, da ponovimo gradivo. Kada izađeš iz podzemne ili vlaka, odmah stani sa strane na stanici. Provjeri koje izlaze ti predlaže Google Maps. Osvrni se oko sebe i na oznakama potraži, primjerice Exit 15, i studiozno, bez izleta bilo koje vrste, prati tu oznaku sve dok ne vidiš svjetlost na kraju tunela. Mi smo znali na pojedinim stanicama hodati skoro sat vremena dok nismo stigli do izlaza.
Ako trebaš presjedati na, primjerice, Shinkansen ili JR vlak, isto tako potraži oznake i vjerno ih prati. Zapravo, jednom kada uhvatiš ritam, nećeš se gubiti. No, uvijek imaj na umu: dovoljna je jedna greška kako bi ostao zarobljen 😀
Kako funkcioniraju gradski i međugradski autobusi?
Autobusi u većim gradovima, poput Tokija i Kyota, koriste Suica karticu. I dok smo u Tokiju samo dva puta sjeli na autobus, u Kyotu smo ga koristili češće. Stanice su izuzetno dobro organizirane. Na podu uvijek provjeri gdje je ulazak u autobus. Negdje ulaziš na prva vrata i odmah cvikaš kartu, a negdje se ulazi na srednja i karta se cvika prilikom izlaska (primjerice u Kyotu). Dovoljno je samo malo bolje pogledati oznake i aparate prilikom ulaska u autobus. Ako kod ulaska u bus ne vidiš aparat, cvikaš karticu prilikom izlaska.
No, što ideš ruralnije, to stvari postaju malo kompliciranije. Dio autobusa prihvaća običnu bankovnu karticu za plaćanje. Ona funkcionira na način da prilikom ulaska cvikaš karticu te to isto činiš prilikom izlaska.
Drugi autobusi prihvaćaju samo gotovinu. Prilikom ulaska u autobus uzet ćeš mali papirić na kojem će pisati broj. Taj broj označava stanicu na kojoj si ušao. Na ekranu kod vozača primijetit ćeš ekran na kojem pišu svi ti brojevi, a brojevi ispod se nakon skoro svake stanice mijenjaju. Te brojke označavaju iznos koji moraš platiti. Znači, ušao si na stanicu broj 3, a ispod broja, primjerice, piše 870. To znači da ćeš kod izlaska morati platiti 870 jena. Novac ne daješ vozaču nego ga ubacuješ u aparat. Imaj na umu da aparat prihvaća samo novčanice od 1.000 jena te vraća ostatak.
Bonton u prijevozu
Japan je zemlja pravila, a to vrijedi i za javni prijevoz. Ovo je posebno važno jer su za vrijeme rush houra gužve tolike, da ti se čini kao da si na velikom glazbenom festivalu. Stoga se pravila uvijek pridržavaj.
Kako stojiš u redu i kako ulaziš u podzemnu, vlakove i autobuse, već smo prošli u prethodnim stavkama. U autobusu je zabranjeno stajati ako ima mjesta za sjedenje. Nemoj se ni dizati prije nego autobus stane, opomenut će te vozač.
Nikad, ali nikad nemoj sjesti na krivo sjedalo. Ako je vagon za rezervirana mjesta, a ti nemaš rezervirano mjesto, nemaš u njemu što raditi. Također, ako ti iz nekog razloga ne pašu mjesta ili sjediš razdvojeno, drži se toga. Najvjerojatnije će netko na idućoj stanici doći na to mjesto.
Pričanje i korištenje mobilnih uređaja za razgovor smatra se nepristojnim. Primijetit ćeš kako, posebno u Tokiju, vlada potpuni mir u podzemnoj. Također, ako nosiš ruksak, uvijek ga nosi ispred sebe kako ne bi nekoga slučajno udario.
U vlakovima je dopušteno jesti, dapače, to je i dio iskustva. Japanci uvijek nose takozvani ekiben, to je posebna vrsta bento boxa koja se prodaje na željezničkim postajama diljem Japana. Hrana i piće zabranjeni su u autobusima.
Na prvu, japanski javni prijevoz može djelovati kao kompliciran sustav u kojem se lako izgubiti. No, jednom kada shvatiš osnovna pravila i uhvatiš ritam, postaje nevjerojatno jednostavan, logičan i prije svega pouzdan. Upravo zbog toga putovanje Japanom bez automobila nije samo lakše, nego i dio samog iskustva. Od brzine Shinkansena do svakodnevnih vožnji podzemnom, javni prijevoz ovdje nije nužnost, nego jedan od najboljih načina da doživiš zemlju.
