London je bio jedan od prvih velikih europskih gradova kojeg sam posjetila negdje za vrijeme faksa. Bilo je to toliko davno da se iskreno ni ne sjećam koja je točno godina bila u pitanju. London je jedan od onih gradova o kojima mnogo znaš i prije nego si ga posjetio. Knjige, serije, filmovi, dokumentarci – teško da te išta iskreno može iznenaditi. No, London na filmskom platnu i u redcima poznatih knjiga, nije ono što te čeka u glavnom gradu Velike Britanije. Atmosfera je ono što čini svaki grad posebnim, a London je poput užurbanog mravinjaka u kojem ćeš veoma lako zaboraviti na sve ostalo. Going with the flow, u pravom smislu riječi.
Bez obzira na to što je prošlo mnogo godina od mog prvog posjeta Londonu, bilo je dovoljno tek par koraka njegovim od kiše sjajnim ulicama da se prisjetim sebe kao studenta koji obrće svaku funtu i preživljava na sendvičima. London ti se jednostavno ureže u pamćenje, sjetit ćeš se svakog kutka u kojem si bio. London ima tu zavodljivu energiju koja te magično privlači. London je poput lijepe i zgodne žene koja je u isto vrijeme nevjerojatna i božanstvena, ali i pomalo zeznuta i komplicirana.
London je rijetki grad prema kojem imam toliko kontradiktornih osjećaja. U isto vrijeme bih mu se vratila iznova i iznova, a opet pomalo odahnem kad zakoračim u svoj dom. U isto vrijeme njegovim ulicama hodam s obožavanjem, ali i osjećam klaustrofobiju.
Postoje ona mjesta koja si jednom posjetio i bilo ti je dovoljno. Vidio, proučio i vratio se doma bez želje za povratkom. Postoje ona mjesta u koja možeš ići svaki malo jer ti nikad nije dovoljno njihove energije, voliš sebe na tim ulicama, uživaš u osjećaju koji te tamo prožima. Za mene je London i ono magično mjesto koje me opojno zavelo, ali i grad koji me pomalo gušim količinom ljudi, prometa, turista, informacija i doživljaja. Intenzivno iskustvo od kojeg i ovaj put trebam malo odmora.
Posjetila sam razne svjetske metropole, poput New Yorka, Istanbula, Ankare, Ammana, Berlina, Rima, no prema niti jednom gradu nemam tako kontradiktorne osjećaje. Mogu reći da sam se u neke od tih gradova zaljubila, da sam prema nekima ravnodušna i da se u neke nikad ne bih ponovno vratila. Ali London je London. On je poseban, on je svoj.
Za mene je London poput one fatalne ljubavi, ona koja u tebi budi intenzivne osjećaje, o kojoj si ovisan, a znaš da se s njom ne osjećaš baš uvijek ugodno. Ona fatalna ljubav koje se želiš riješiti i kad to učiniš, nedostaje ti neizmjerno.
Obožavam način na koji se u Londonu stapa stoljetna povijest i moderna sadašnjost. Obožavam njegovu multikulturalnost zbog kojeg na njegovim ulicama nikad nije dosadno. Obožavam njegovu uštogljenu tradiciju i buntovničku energiju. London je spoj raznih kontradiktornosti i upravo te dijametralno suprotne strane ga čine tako magično privlačnim.
S druge pak strane ne volim njegovu hektičnu užurbanost, jurnjavu s jedne točke na drugu, kao da pravi cilj ne postoji, da jurimo samo zbog čina samog. Osjećam da se gušim od količine mahnitavih turista koji hrle sa svih strana svijeta kako bi doživjeli ovu fatalnu ljubav. Na njegovim ulicama ne uspijevam pronaći unutarnji mir koji mi pomaže da se centriram i smirim. U Londonu sam uvijek na iglama, u svojevrsnom grču, s leptirićima u trbuhu. Hoću li mu se vratiti po treći put? Sigurno. Jer London nikad ne zaboraviš. Unatoč svemu mu se želiš vratiti. To je moć fatalne ljubavi.
Zanima te još postova iz Londona? Nastavi čitati:
