“14 palmi na otoku sreće, žalo po kojem se valja val i moja draga obasuta cvijećem, leži kraj mene, sretan sam ja” pjevala sam cijelu srednju školu i fakultet, a rado ovu pjesmu pjevam i danas. Jesam li se ikad zapitala postoji li 14 palmi i otok sreće? Oduvijek sam mislila da je taj sretni otok tek sinonim. I onda sam predzadnji dan na Visu doznala da Daleka obala pjeva upravo o tom otoku. On je stvaran. I u tom trenutku sam shvatila da je to potpuna istina. Danima sam Vis pokušavala opisati, a da taj opis istinski označava njegovu suštinu i osjećaj koji posjetitelja prožima. Otok sreće. Bolji opis ne postoji.
Na Visu sam po prvi put bila za vrijeme fakulteta kada sam nekako skrpala novaca i priuštila si ljetovanje na tada ne toliko razvikanom otoku. Jedan dan smo unajmili skuter kako bi ga malo istražili, no bazno smo boravili oko mjesta Visa i mazali paštetu na kruh. Ah ti studentski dani. Ali sjećam se da sam otišla s divnim uspomenama i da sam rekla da ću mu se svakako jednom vratiti.
I vratila sam se, ponešto starija i s više novaca. Jer ipak više novaca znači da možeš istražiti sve strane ovog otoka sreće – mnogobrojne plaže, špilje, gliserom obići cijeli otok, posjetiti podzemne vojne tunele i bunkere i prije svega uživati u svim gastronomskim delicijama koje pruža.
Ono što prije samog odlaska na Vis trebaš znati jest da tamo nema toliko gužve (čak i ako ti se čini da je cijeli Instagram na Visu, pa čak i ako lokalci kukaju – samo ih uputi u Crikvenicu ili do Krka), da do njega nije toliko jeftino doći (mi smo imali sreće te Jadrolinija zbog korone nije vratila ljetne cijene stoga smo povratne karte za dvije osobe s automobilom platili 720 kn), da su ti potrebni kotači kako bi ga bolje istražio (ako ne ideš s autom, onda računaj barem na iznajmljivanje skutera), da skoro svi restorani imaju vrhunske ocjene te da ćeš se zbog toga teško odlučiti za pojedino mjesto, da nećeš naletjeti na hrpu jeftinih štandova kineskih gluposti koji metrima smrde oko sebe, da nema šećerne vate i kuhanog kukuruza, da su cijene u restoranima ponešto veće, ali da ipak nisu za pasti u nesvijest, ali da je zato teško naći dobar i cjenovno prihvatljiv smještaj.
Otok Vis je nenametljivo lijep
Možda je čudno za jedan otok reći da je nenametljiv u svojoj ljepoti postojanja. Ali upravo to mi je nakon par dana bio najbolji pridjev za opisati Vis. Viška klijentela je pretežito dubokog džepa i do otoka stiže na svojim jedrilicama i jahtama. Otok ima određeni kapacitet smještaja zbog čega nikad neće biti napučen kao neka druga mjesta i otoci u Hrvatskoj. A kako je većinski dio gostiju punijeg džepa, tako i očekuju određenu razinu usluge. Restorani su vrhunski, a prosječna ocjena im se kreće oko 4,6. Čak su i kolači i sladoledi profinjeni. Iz većine kafića se čuje jazz glazba. Ništa ne djeluje cheap niti sklepano na brzinu.
Vis je jednostavno lijep. I Vis zna da mu nije potreban nikakav dodatni ukras kako bi to istaknuo. Uz to je Vis shvatio da jedino što uz to može dodatno ponuditi jest vrhunska usluga, bilo da je u pitanju ukusna hrana s lokalnim namirnicama ili promišljen sadržaj koji posjetitelja dodatno intrigira da otok još više istraži.
Na Visu ne postoji bućkuriš svega, niti se Vis trudi svidjeti se svima. Vis se jedino trudi svima pružiti osjećaj sreće. Vis je otok na kojem hedonizam živi – kroz prirodu, kroz hranu i kroz ljude. A na nama je jedino da ostavimo iza sebe brige s kopna i prepustimo se njegovoj nenametljivoj ljepoti postojanja.
Sada je vrijeme da dodatno istražiš Vis:
