Čini mi se kako se pojam luksuza zadnjih godina mijenja. I dok smo nekoć smatrali luksuzom imati najnoviji mobitel, brzi internet, biti dostupni svaki trenutak i isprobavati najnovija trendi jela, u zadnje vrijeme to se nekako mijenja. Mir i tišinu sve rjeđe pronalazimo u vrevi grada, biti posve isključeni i samo prisutni u sadašnjem trenutku mogu si priuštiti rijetki, a spora jutra uz cvrkut ptica i doručak od domaćih namirnica čine se gotovo nemogućima.
Za mene je luksuz odmaknuti se od gradskih podražaja, uživati u jednostavnim, ali ukusnim jelima u kojima svaka lokalna namirnica dolazi do izražaja, satima planinariti u prirodi i u dugom razgovoru posve zaboraviti na mobitel i vrijeme. Ako i ti na luksuz gledaš na ovaj način, vodim te u Kuterevo u Lici, gdje na seoskom domaćinstvu Butina zaboravljaš na sve probleme i izazove grada. Ovdje ćeš se samo prepustiti trenutku i biti – sretan!
Seosko domaćinstvo Butina u srcu Kutereva
Često kažem da je sreća u malim stvarima, a to zaboravljamo kada smo u gradu pod konstantnim podražajima, bilo na poslu ili privatno. Teško je zastati, udahnuti i osvijestiti kako se osjećamo u danom trenutku. A tek zaboraviti na sve brige i pročistiti vlastite misli. Mislim da je jedan od glavnih izazova današnjice utišati buku koja vlada u našim mislima.
Seoskom domaćinstvu Butina u Kuterevu neki gosti znaju komentirati da su „zastali u vremenu“. Kada sam to čula, samo sam se nasmijala i komentirala kako je to zapravo pozitivno. U vremenu kada svi jurimo samo naprijed, nekad je potrebno zastati. Zapravo se želiš vratiti u vrijeme u kojem su sati tekli sporije, u kojem smo uživali u dugim razgovorima, bili okruženi domaćim životinjama i gledali ljude kako svojim vještim rukama izrađuju, primjerice, predmete od drveta.
Ovu malu oazu u Lici već godinama vodi bračni par Tomo i Dubravka Bukovac, koji je svoj život u Zagrebu zamijenio onim u ličkom selu Kuterevo. Njihova kći Maja Božinović i njezin suprug Josip sa svoje dvije kćeri danas zajedno s njima grade priču Butine. I dok Tomo i Dubravka žive u Kuterevu, Maja i njezina obitelj još uvijek navigiraju između Zagreba i Like. No, ako ih upitaš gdje im je srce, bez puno razmišljanja Maja izgovara: „Podno i na Velebitu!“
Butina nudi jedno posve drugačije turističko iskustvo. Ovdje te ne čeka još jedan jelovnik s pizzom i burgerima niti sobe koje izgledaju poput većine hotelskih. Pažnja se posvećuje svakom detalju, od uređenja prostora do onoga što se servira na stolu.
Gostima koji žele prespavati na raspolaganju su tri sobe i jedan studio apartman. Svaka smještajna jedinica nosi posebno lokalno ime, a uređene su posve drugačije. Pri uređenju prednost su dobili prirodni materijali te detalji koji odražavaju tradiciju i način života ovog kraja.
I ostatak imanja prati isti koncept. Unutarnji i vanjski prostor restorana ispunjen je pomno odabranim detaljima i antikvitetima koji podsjećaju na neka prošla vremena. Prostrana vanjska terasa zove na uživanje, a na njoj doslovno možeš provesti cijeli dan.
Butina je okružena domaćim životinjama. Ujutro ćeš se probuditi na seoski način, uz zvukove pijetlova. Prije nego što sjedneš za doručak, odnesi pokoju jabuku kozama koje će ti zauzvrat dopustiti da ih pomaziš. A dok ispijaš kavu, čut ćeš razdragano glasanje ovaca koje veselo trče Tomi ususret jer znaju da stiže doručak.
Lička kuhinja u kojoj glavnu riječ vode tradicija i domaće namirnice
Jelovnik u Butini uistinu je posebna priča. Ako poput nas voliš doživjeti destinaciju i kroz gastro užitak, prepusti se u ruke domaćina i dopusti da ti sami odaberu tvoje iduće jelo.
Na jelovniku se nalaze jela koja slave ličku tradiciju i autohtone namirnice stavljaju u prvi plan. Recepti se prenose generacijama. Ovdje jela nisu komplicirana, ona su posve jednostavna, ukusna i imaju moć da te u samo jednom zalogaju vrate u djetinjstvo. Iza svakog jela stoji priča, a pripremaju se uz puno pažnje i ljubavi, baš kao što su nekoć naše bake kuhale za nas. Jer u Butini gost nije samo broj. Sa svakim se gostom popriča, a domaćini se trude svoju ljubav prema ovom kraju prenijeti na druge.
Važno je znati kako se u Butinu ne dolazi nenajavljeno samo na ručak ili večeru. Stol je potrebno unaprijed rezervirati, što domaćinima omogućuje da se posvete svakom gostu i pripreme jela upravo onako kako su zamislili. Stoga, ako želiš isprobati njihovu kuhinju, svoj dolazak svakako dogovori unaprijed. Svoj stol i, naravno, smještaj, možeš rezervirati putem maila butinakuterevo@gmail.com ili na broj 053/889 155. Više informacije možeš pronaći ovdje.
Kuterevo i tradicija drvodjelstva
Boravak u Butini nije samo prilika da uživaš u domaćoj hrani i miru ličkog sela nego i da upoznaš Kuterevo i ljude koji čuvaju njegovu tradiciju. Maja nas je tako povela do OPG-a Rožman, gdje žive i rade Dragan i Marija. Upravo su ovakvi susreti jedan od najljepših načina da upoznaš neko mjesto, kroz ljude koji su s njim povezani i koji svojim radom čuvaju vještine koje se ovdje prenose generacijama.
Dragan se bavi obradom drveta i izrađuje različite uporabne i ukrasne predmete. Drvodjelstvo u Kuterevu ima dugu tradiciju, što ne iznenađuje kada uzmeš u obzir koliko su šuma i drvo oduvijek bili važan dio života lokalnog stanovništva. Nekada su se brojni predmeti potrebni za svakodnevni život izrađivali upravo ručno, a posebno je zanimljivo danas promatrati kako iz običnog komada drveta, uz znanje, strpljenje i vješte ruke, nastaje novi predmet. Posjet OPG-u Rožman tako nije bio samo upoznavanje s Draganovim radom nego i s dijelom baštine Kutereva koja još uvijek živi.
Nakon druženja s Draganom i Marijom vratili smo se u Butinu, gdje nas je čekao nastavak naše male lekcije iz ličke tradicije, ovaj put kroz hranu. Dubravka pred nama je pripremala šuljak, tradicionalni lički kruh, dok je Tomo za ručak radio kotlovinu. Sve se odvijalo polako i bez žurbe, baš onako kako sam zamišljala život u ovom malom mjestu podno Velebita.
Na kraju smo sjeli za stol pod velikom lipom, uz svježe pripremljen šuljak, kotlovinu i druge domaće delicije, dok su nam društvo pravili koza Roza s imanja. I upravo mi je taj ručak ostao kao jedna od najljepših slika boravka u Butini. Nije tu bilo ničeg pretencioznog ni pomno režiranog, samo domaća hrana, ljudi koji je pripremaju pred tobom, dugi razgovori i ono rijetko zadovoljstvo da baš nigdje ne moraš žuriti.
Butina kao polazište za istraživanje Like i Velebita
A kada poželiš krenuti dalje, Butina je izvrsna polazišna točka za istraživanje ovog dijela Like. Samo Kuterevo i njegova okolica nude brojne mogućnosti za šetnje i planinarenje, a jedna od opcija je uspon prema Korenskom vrhu. Možeš krenuti i u istraživanje Gacke doline, njezinih izvora, sela i lokalnih priča ili se zaputiti prema Velebitu, koji je ovdje stalno prisutan na horizontu i nudi gotovo beskrajan izbor planinarskih avantura.
Zapravo je šteta u Butinu doći samo prespavati. Ovo je mjesto na kojem vrijedi ostati, upoznati ljude, poslušati njihove priče, kušati ono što pripremaju i dopustiti da te Kuterevo barem na nekoliko dana prebaci u neki sporiji ritam. Onaj u kojem se dan ne mjeri brojem obavljenih zadataka, nego dobrim razgovorima, kilometrima provedenima u prirodi i trenucima kojih ćeš se sjetiti kada se ponovno vratiš u gradsku vrevu.
Kada smo odlazili iz Butine, razmišljala sam upravo o onom luksuzu s početka ove priče. Nisam se odmorila zato što nisam ništa radila, upravo suprotno, hodali smo, istraživali, upoznavali ljude i satima razgovarali. Odmorila sam se jer sam na trenutak usporila. Jer nisam razmišljala koliko je sati, nisam imala potrebu stalno pogledavati mobitel i nisam razmišljala što sve još moram napraviti. I možda je upravo to najveći luksuz koji danas možemo pronaći: mjesto na kojem ti ništa ne nedostaje, iako zapravo imaš puno manje nego u svojoj svakodnevici.
