Više puta prije našeg odlaska u Edinburgh sam čula kako su ljudi komentirali da se u taj grad naprosto zaljubiš. Da je to jedan od najljepših europskih, pa čak i svjetskih gradova. Da je magičan. Da je jednostavno poseban. Kada čujem toliko hvalospjeva, nerijetko se dogodi da na licu mjesta ostaneš razočaran. No, to se nije dogodilo u ovoj putnoj priči. Naprotiv, niti jedna fotografija i niti jedan putopis ne uspijevaju dočarati čaroliju glavnog grada Škotske.
Edinburgh je ljubav na prvi pogled. Svakim danom što boraviš u njemu, to se više zaljubljuješ, toliko da se poželiš i živjeti u njemu. U isto vrijeme ti se na njegovim ulicama čini da si se otisnuo na putovanje kroz prošlost, dok istovremeno uživaš u svim blagodatima modernog doba. Nemoj se iznenaditi ako na ulicama ugledaš „vještice” koje vode turističke ture, dok istovremeno ulični zabavljači duž ulice Royal Mile izvode razne performanse.
Edinburgh je grad koji je izrastao iz stijene. Doslovno. Srce Starog grada smjestilo se na vulkanskom grebenu, s tvrđavom na vrhu kao stražarom koji stoljećima motri more, doline i sve dolaske i odlaske ljudi. Prvi tragovi ljudskih naselja datiraju još iz brončanog doba, ali pravi identitet grada počinje se oblikovati u srednjem vijeku, kada postaje kraljevska rezidencija i političko središte Škotske. Na njegovim kamenim ulicama vodile su se bitke za krunu, rađale se intrige, ali i ideje koje su mijenjale svijet. Ovdje se udaraju temelji škotskog identiteta: ponosnog, tvrdoglavog, poetskog.
No Edinburgh je puno više od srednjovjekovne tvrđave i kraljeva. U 18. stoljeću grad postaje jedno od najvažnijih središta europskog prosvjetiteljstva. U kavanama i salonima raspravljali su filozofi, matematičari, arhitekti i pjesnici. Rodile su se ideje o jednakosti, napretku i društvu koje promišlja samo sebe. Zato Edinburgh i danas ima onu posebnu intelektualnu vibru, kao da zrakom lebdi tihi šapat razgovora koji su se jednom davno vodili. Edinburgh je danas i grad studenata čiji žamor grad čini živim u svako doba dana.
Edinburgh Castle
Kada smo autobusom sa zračne luke ulazili u sam centar grada, ispred nas se otvorio pogled na Edinburgh Castle koji ponosno bdije nad gradom. Točno se sjećam koliko me taj prizor oduševio, djelovao je poput bajke.
Kad se prvi put popneš prema Edinburgh Castleu, imaš osjećaj kao da ideš prema samom ishodištu grada. Tvrđava sjedi na vrhu ugašenog vulkana, na Castle Rocku, i već sama ta činjenica objašnjava njezinu ulogu: sve što se kroz stoljeća događalo u Edinburghu, događalo se pod njezinim pogledom.
Najstariji dio tvrđave je kapela sv. Margaret iz 12. stoljeća, mala kamena prostorija koja odiše tišinom i težinom vremena. Svaka dvorana i svaka vrata pričaju priču o neprekidnim borbama za vlast, o opsadama, o vladarima koji su ovdje donosili odluke koje su mijenjale sudbine čitavih naroda. Zapravo je cijeli dvorac uređen više kao vojni muzej u kojem možeš doznati sve o burnoj povijesti Škotske, s naglaskom na hrabre i neustrašive borbe iz Highlandsa.
Jedan od najprepoznatljivijih trenutaka dana u Edinburghu odvija se ovdje, One O’Clock Gun. Točno u 13:00, još od 1861., sa zidina tvrđave ispaljuje se hitac. Nekada je to bio način da se brodovima u luci kalibriraju satovi, danas je ritam grada, tradicija koja živi bez obzira na vrijeme i godišnje doba.
Nama se posebno svidio nekadašnji zatvor. Ovo je prvi put da smo bili negdje gdje su rekonstruirali kako je nekoć bilo boraviti u zatvoru. Prostorije su uređene kako je to nekoć bilo, čak je prikazano i što su zatvorenici jeli. Svakako nemoj propustiti prilikom posjeta.
Ulaznicu rezerviraj online ranije jer na sam dan znaju biti rasprodane. Cijena ulaznice za odrasle iznosi 21.50 funti, za djecu od 7 do 15 godina 13 funti, a djeca do sedam godina imaju besplatan ulaz. Računaj da ti za razgledavanje treba barem dva sata.
The Royal Mile
Royal Mile je onaj trenutak kad shvatiš koliko je Edinburgh slojevit grad. To je kraljevska arterija Starog grada, duga otprilike jednu milju, koja spaja dvije ključne točke: tvrđavu na vrhu i Palace of Holyroodhouse na dnu. No ono što čini Royal Mile posebnim nije samo njezin pravac, nego osjećaj da hodaš kroz stoljeća. Čini se kao da je vrijeme stalo.
Ulice koje se spuštaju s Milea, closes i wynds, uske su, strme i ponekad toliko uske da jedva prolaziš. Nekada su to bile stambene zone za obične ljude, guste i bučne, dok su se bogati penjali prema višim katovima. Nije rijetkost da se pojedine ulice danas zapravo nalaze “ispod” grada.
Na Mileu ćeš pronaći sve: katedrale, muzeje, stare krčme, moderne barove, dućane s vunom i tartanima, javne nastupe uličnih umjetnika, i onaj poseban miks povijesti i svakodnevice koji Edinburgh tako dobro živi. Posebno je zanimljivo zastati kod St Giles’ Cathedral, katedrale s krunastom kupolom koja je bila središte reformacije u Škotskoj.
Palace of Holyroodhouse
Na samom dnu Royal Milea, tamo gdje se gradska vreva polako stišava, nalazi se Palace of Holyroodhouse, škotska rezidencija britanske kraljevske obitelji. Dok Edinburgh Castle nosi energiju obrane, moći i povijesnih lomova, Holyrood ima potpuno drugačiji puls. Tu ćeš osjetiti kako je živjela i kako živi kraljevska obitelj.
Najpoznatija stanovnica palače bila je Mary, Queen of Scots, jedna od najtragičnijih i najfascinantnijih figura europske povijesti. U njezinim odajama, koje danas možeš posjetiti, odigrale su se drame koje više nalikuju kazališnim scenama nego stvarnosti: političke spletke, brze ljubavi, izdaje, krvava ubojstva. U jednoj od soba i danas se priča o smrti njezinog tajnika David Rizzia, ubijenog pred njezinim očima. Palaču okružuju mirni vrtovi koji se otvaraju prema Holyrood Parku.
Svakako preporučujem kupnju ulaznice unaprijed. Ne samo jer često ulaznice znaju biti rasprodane nego jer su na dan obilaska i četiri funte skuplje. Cijena za odrasle na dan obilaska iznosi 25 funti, ako se kupi unaprijed 21 funta. Mladi od 18 do 24 godine plaćaju 16.50/13.50 funti, dok djeca od 5-17 godina 12.50/10.50 funti.
The Real Mary King’s Close
The Real Mary King’s Close nalazi se ispod površine Royal Milea i jedan je od najzanimljivijih načina da vidiš kako je život u Edinburghu izgledao u 16. i 17. stoljeću. Riječ je o mreži uskih ulica, podzemnih kuća i stambenih prolaza koji su nekoć bili dio grada na površini. Kada je izgrađena gradska vijećnica u 18. stoljeću, dio starog naselja doslovno je prekriven novim strukturama, pa su ulice ostale očuvane ispod, gotovo kao vremenska kapsula.
Ovdje se najviše priča o Mary King, trgovkinji po kojoj je ulica dobila ime, ali i o svakodnevnom životu stanovnika Starog grada kada je ulični prostor bio skučen, higijenski uvjeti loši, a epidemije česte. Posebno se govori o kugi iz 1645. godine, kada je ovo područje bilo jedno od najteže pogođenih. Vodiči kroz obilazak koriste povijesne dokumente i osobne priče kako bi prikazali kako su ljudi živjeli, radili i snalazili se u teškim uvjetima.
Obilazak je moguć samo uz vođenu turu, traje oko sat vremena i odvija se u manjim grupama. Vrijedi rezervirati unaprijed, jer se termini brzo popune. Prostor je djelomično mračan i uzak, pa treba imati na umu da nije idealan za osobe koje ne vole zatvorene prostore.
Greyfriars Kirkyard i priča o psu Bobbyju
Greyfriars Kirkyard nalazi se uz crkvu Greyfriars Kirk u Starom gradu i jedno je od najpoznatijih groblja u Edinburghu. Otvoreno je u 16. stoljeću, a ovdje su pokopani brojni važni povijesni likovi, uključujući članove plemstva, znanstvenike i političare. Posebno je značajan dio povezan s Covenanters pokretom iz 17. stoljeća, kada je groblje služilo i kao zatvor. Zbog toga je mjesto kasnije postalo povezano s ukletim pričama, posebno vezanima uz Georgea Mackenzieja, suca poznatog po okrutnim presudama.
Međutim, najpoznatija priča s ovoga groblja je ona o Greyfriars Bobbyju, skye terijeru koji je postao simbol odanosti. Bobby je pripadao noćnom stražaru Johnu Grayu, a nakon Grayove smrti 1858. godine, pas je navodno sljedećih dvanaest godina svakog dana dolazio na njegov grob. Stanovnici su ga počeli primjećivati i brinuti se za njega, a priča je do 1860-ih postala toliko poznata da je čak Lord Provost (gradonačelnik Edinburgha) službeno registrirao Bobbyja kao “gradskog psa” i dodijelio mu ogrlicu i licencu. Ta ogrlica se danas čuva u Muzeju Edinburgha, gdje se može vidjeti kao dokumentirani dokaz da je Bobby zaista postojao i da je njegova priča zabilježena u gradskim evidencijama, a ne samo u legendama.
Danas ispred ulaza u groblje stoji Bobbyjev brončani kip, a njegova grobnica je i dalje jedno od najposjećenijih mjesta na groblju. Na njegovom grobu posjetitelji ostavljaju grančice kako bi se Bobby u zagrobnom životu mogao igrati. Isto tako nije rijetkost da se ostavljaju i igračke. Često vlasnici svojih pokojnih pasa ostavljaju njihove omiljene igračke kako bi ih Bobby proslijedio njihovim ljubimcima.
Victoria Street
Victoria Street je jedna od najpoznatijih i najfotografiranijih ulica u Edinburghu, posebno prepoznatljiva po svom zavijenom obliku i obojenim fasadama dućana. Ulica se nalazi u Starom gradu i povezuje Grassmarket s vrhom Edinburghskog starog grada, blizu Royal Milea. Izgrađena je u 19. stoljeću kako bi se poboljšao pristup kroz strmi dio grada, ali je brzo postala vizualno prepoznatljiva zbog svoje zaobljene linije i dviju razina šetnica.
Danas je Victoria Street popularna zbog male trgovine lokalnih dizajnera, neovisnih knjižara, vintage butika, trgovina keramikom, kao i lokala s hranom i kafića. Jedan od najpoznatijih dućana je Museum Context, suvenirnica povezana s “Harry Potter” svijetom. Često se spominje da je Victoria Street poslužila kao inspiracija za Diagon Alley, i iako J. K. Rowling nikada to nije izravno potvrdila, atmosfera i arhitektura ulice lako bude tu poveznicu.
Scott Monument
Scott Monument nalazi se u Princes Street Gardens, odmah uz Princes Street, i jedan je od najprepoznatljivijih spomenika u Edinburghu. Podignut je u 19. stoljeću u čast Siru Walteru Scottu, škotskom piscu i autoru djela kao što su Ivanhoe, Rob Roy i The Heart of Midlothian. Scott je bio iznimno važna figura za škotski identitet jer je kroz svoja djela popularizirao škotsku povijest, jezik i tradiciju, i pomogao učvrstiti sliku Škotske kakvu mnogi danas poznaju.
Spomenik je izgrađen u neogotičkom stilu i visok je oko 61 metar, što ga čini jednim od najvećih spomenika posvećenih piscu na svijetu. Možeš se popeti unutra, stepenicama koje vode kroz uske spirale sve do vidikovca. Uspon je strm i prolazi kroz vrlo uske prolaze, ali nagrada je izravni pogled na Stari grad, dvorac i Princes Street Gardens. Ako se odlučiš penjati, najbolje je to učiniti ujutro, kada je red kraći i kada je svjetlo mekše.
Calton Hill
Calton Hill jedan je od najprepoznatljivijih vidikovaca u Edinburghu i mjesto s kojeg grad dobiva svoju najpoznatiju panoramu. Nalazi se vrlo blizu centra, a do vrha se stiže za svega nekoliko minuta hoda, što ga čini jednim od najdostupnijih mjesta za pogled na Stari grad, Edinburgh Castle, Arthurs’s Seat i more prema zaljevu Firth of Forth.
Ono što Calton Hill čini posebnim je kombinacija prirode i spomenika. Najpoznatija građevina na brdu je National Monument of Scotland, nedovršeni spomenik iz 19. stoljeća koji je trebao izgledati poput atenskog Partenona. Projekt nikada nije dovršen zbog nedostatka novca, pa se spomenik i danas smatra svojevrsnim “škotskim Partenonom”. Upravo zbog toga dobio je i nadimak “Nacionalna sramota”, ali paradoksalno, postao je jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu.
Na brdu se nalaze i Nelson Monument, toranj podignut u čast admiralu Nelsonu, te Dugald Stewart Monument, čije se kružne kolonade često pojavljuju na razglednicama i promotivnim fotografijama Edinburgha.
Calton Hill je posebno lijep u jutarnjim satima kada je svjetlo mekano, ili tijekom zalaska sunca, kada se grad oboji toplim tonovima i skyline izgleda gotovo nestvarno. Brdo je popularno, ali nikad ne djeluje prenapučeno, jer oko spomenika i staza ima dovoljno prostora da svatko pronađe svoj kutak.
Princes Street
Princes Street je glavna trgovačka ulica u Edinburghu i jedna od glavnih orijentacijskih točaka u gradu. Proteže se kroz Novi grad i poznata je po tome što s jedne strane ima trgovine i moderne zgrade, a s druge strane potpuno otvoren pogled na Edinburgh Castle i Stari grad. To je jedna od rijetkih velikih gradskih avenija u Europi kod koje je cijela jedna strana namjerno ostavljena bez izgradnje, kako bi se sačuvala panorama.
Ulica je nastala krajem 18. stoljeća, kao dio urbanističkog projekta Novog grada, koji je trebao pokazati racionalniji, prozračniji i moderniji pristup gradnji u odnosu na gušći Stari grad. Danas je to glavno područje za kupovinu, šetnju i gradski prijevoz. Ovdje se nalaze veće robne kuće, lanci trgovina, hoteli i ulazi na Princes Street Gardens, veliki park koji se prostire ispod dvorca.
Muzeji u Edinburghu
Edinburgh ima nekoliko muzeja koji vrijede posjeta, a većina ih je besplatna, što istraživanje grada čini jednostavnim i pristupačnim. National Museum of Scotland najopsežniji je i najbolji za prvi dolazak, pokriva sve od škotske povijesti i klanova, preko prirodoslovlja, do dizajna i suvremene kulture.
Scottish National Gallery, smještena uz Princes Street Gardens, odlična je za ljubitelje slikarstva, s djelima europskih i škotskih majstora. Ako si više za skulpture, instalacije i suvremenu umjetnost, posjeti Scottish National Gallery of Modern Art, do koje možeš doći ugodnom šetnjom uz Water of Leith. Museum of Edinburgh vrijedi vidjeti zbog predmeta iz svakodnevnog života i povijesti grada, uključujući originalnu ogrlicu Greyfriars Bobbyja.
Za drugačiji doživljaj, tu su i Writers’ Museum (posvećen velikim škotskim piscima), The People’s Story Museum (život običnih stanovnika kroz stoljeća) i Surgeons’ Hall Museums, posebno zanimljiv za one koje zanima povijest medicine.
Dean Village
Dean Village nalazi se samo desetak minuta hoda od Princes Streeta, ali djeluje kao potpuno drugačiji svijet. Nekada je to bilo samostalno selo na obali rijeke Water of Leith, poznato po mlinovima koji su pogonili proizvodnju brašna. U 17. i 18. stoljeću ovdje je radilo više od deset mlinova, a tragovi te povijesti i danas su vidljivi u arhitekturi – kamenim kućama, mostovima i ostacima mlinskih zgrada.
Kada je tijekom 19. stoljeća industrija u Edinburghu počela rasti, Dean Village je izgubio svoju prvotnu funkciju i postupno je zapušten. Tek u drugoj polovici 20. stoljeća počinje obnova i pretvaranje ovog područja u stambenu zonu s jakim naglaskom na očuvanje izgleda naselja. Danas je Dean Village jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu – ne zbog turističke ponude, jer ovdje nema muzeja ni znamenitih atrakcija, nego zbog mirne atmosfere i vrlo karakteristične arhitekture.
Najpoznatija točka za pogled je Well Court, obnovljena stambena zgrada iz 19. stoljeća izgrađena za radnike mlinova. Šetnja uz Water of Leith Walkway vodi te dalje prema Dean Bridgeu (kojeg je projektirao Thomas Telford) i sve do Scottish National Gallery of Modern Art, pa je ovaj dio odličan kao lagana šetnja izvan uobičajenih gradskih ruta.
Arthur’s Seat
Arthur’s Seat je prirodno brdo i najviša točka unutar Holyrood Parka, vulkanskog krajolika koji se uzdiže odmah iza Palace of Holyroodhouse. Visok je oko 251 metar, ali uspon je pristupačan većini posjetitelja, pa je ovo omiljeno mjesto za kratko planinarenje unutar samog grada. Brdo je vulkanskog podrijetla i staro je više od 300 milijuna godina, što objašnjava njegovu stjenovitu strukturu i slojevite padine.
Postoji nekoliko ruta do vrha, ali najjednostavnija kreće izravno iz Holyrood Parka i vodi postupnim usponom do platoa, a zatim strmijim završnim dijelom. S vrha se otvara panoramski pogled na cijeli grad: Edinburgh Castle, Novi grad, Forth Bridge, čak i more prema obali Fife. Zbog toga je Arthur’s Seat jedno od mjesta gdje najbolje možeš razumjeti strukturu grada — kako se Stari grad penje uz greben, a Novi grad širi pravilnim ulicama.
Leith
Leith je lučko područje Edinburgha, smješteno na obali Firth of Forth, i nekad je bio potpuno zaseban grad. Ima dugu povijest pomorstva, trgovine i radničke kulture, što se i danas vidi u njegovom karakteru. Nakon razdoblja industrijskog pada, Leith je prošao kroz veliku obnovu i danas je jedno od najživljih i najzanimljivijih kvartova u Edinburghu, s lokalnim barovima, nezavisnim galerijama, kreativnim studijima i odličnom gastro scenom.
Najpoznatija atrakcija u Leithu je Royal Yacht Britannia, nekadašnja kraljevska jahta na kojoj je britanska kraljevska obitelj putovala gotovo pola stoljeća. Danas je pretvorena u muzej i usidrena uz trgovački centar Ocean Terminal.
Osim toga, Leith je sjajan za šetnju uz obalu i Water of Leith Walkway, stazu koja povezuje ovaj dio grada s Dean Villageom i centrom. Ako voliš craft pivo, u Leithu se nalazi nekoliko malih pivovara i popularnih pubova s lokalnim točionicama. Ako ideš na hranu, Leith je mjesto gdje se nalaze neki od najboljih restorana u Edinburghu, uključujući The Kitchin (Michelin) i niz bistroa koji rade s lokalnim sezonskim namirnicama.
Edinburgh je grad u kojem se prošlost i sadašnjost ne sukobljavaju, nego žive jedno uz drugo. U njemu se povijesne tvrđave, podzemne ulice i stoljetne katedrale prirodno nadovezuju na živahne pubove, studentsku energiju i suvremena kulturna događanja. To je grad u kojem je normalno u istom danu istraživati srednjovjekovne zatvore, penjati se na vulkanske vrhove usred grada i zatim navečer sjediti u pubu uz čašu viskija, gledajući kako se grad polako pali u toplom svjetlu.
Ono što Edinburgh čini posebnim nije samo arhitektura, povijest ili atrakcije — nego osjećaj koji ostavlja. Osjećaj da si zakoračio u grad s jakim identitetom, koji se ponosi svojom prošlošću, ali istovremeno živi u sadašnjosti. Grad koji je dovoljno velik da stalno otkrivaš nešto novo, a dovoljno kompaktan da te nikad ne umori. Grad u kojem se lako osjećaš kao kod kuće, čak i ako si tu tek nekoliko dana.
I možda je upravo zato toliko ljudi kaže da se u Edinburgh zaljubiš. Ne zato što moraš. Nego zato što se ljubav dogodi na prvi pogled.
