Postoji nešto pomalo nepravedno u tome koliko je austrijska regija Južna Štajerska (Südsteiermark) blizu Zagreba, a koliko djeluje kao da si otišao puno dalje. Prije puta imala sam prilično jasnu sliku što očekivati: vinska regija, uređeni vinogradi, nekoliko dobrih degustacija i onaj standardni scenarij vikend-putovanja u kojem si do nedjelje navečer uvjeren da ti treba još jedan vikend da se oporaviš od prvog. Južna Štajerska pokazala se dosta drugačijom.
Do ove austrijske regije stiže se za nešto više od dva sata vožnje i udaljena je oko 150 kilometara od Zagreba. Ono što se promijeni gotovo odmah nakon prelaska (danas nepostojeće) granice nije samo krajolik nego i tempo. Ceste postaju sporije, brežuljci uredniji, a broj mjesta na kojima poželiš stati naglo poraste.
Južna Štajerska posljednjih je godina postala jedna od popularnijih destinacija među Hrvatima i nakon nekoliko dana provedenih ondje prilično je jasno zašto. Malo je europskih vinskih regija u kojima u istom danu možeš kušati vrhunski Sauvignon Blanc, ručati u restoranu s Michelinovom zvjezdicom, prošetati među vinogradima, okupati se u prirodi i završiti dan bez osjećaja da si ga proveo obilazeći atrakcije.
Zašto je Južna Štajerska jedna od najboljih vinskih regija Europe?
Velik dio priče ovdje počinje s klimom. Južnu Štajersku oblikuju Alpe i topli panonski utjecaji pa, dok su ljetne temperature u nizinskim dijelovima često vrlo visoke, ovdje svježiji alpski vjetrovi donose ugodnije večeri i stvaraju uvjete koji se posebno dobro odražavaju na vinogradarstvo. Upravo zahvaljujući toj mikroklimi ovdje nastaju neka od najcjenjenijih bijelih vina Europe, a najviše pažnje dobiva Sauvignon Blanc. Čak i ako vino nije razlog zbog kojeg putuješ, teško ga je ovdje potpuno ignorirati.
Regija je organizirana oko tri vinske ceste koje prolaze kroz više od 350 vinarija i obiteljskih podruma te čak 180 tradicionalnih Buschenschank gostionica. Buschenschank je vrlo štajerski koncept, a naziv dolazi od riječi Buschen (grančica) zato što su nekada vinari izvjesili grančicu ispred kuće kao znak da je Buschenschank otvoren. To je obiteljsko vinsko gospodarstvo koje privremeno otvara svoja vrata gostima i poslužuje ono što samo proizvodi. Fokus nije na restoranskoj ponudi nego na lokalnoj tradiciji i vlastitim proizvodima. To u praksi znači da se ovdje najčešće pije vino s imanja na kojem sjediš, a jede jednostavna domaća hrana. Hladne plate, lokalni sirevi, suhomesnati proizvodi, namazi, kruh i sezonski sastojci. Za razliku od klasičnog restorana, meni je uglavnom manji i dosta ovisi o tome što gospodarstvo proizvodi. Ideja nije velika gastronomska ponuda nego iskustvo mjesta i regije. Zato je odlazak u Buschenschank u Štajerskoj više od odlaska na ručak. To je način da doživiš lokalni stil života, vinogradarsku tradiciju i kulturu okupljanja koja je ovdje dio svakodnevice.
Osim vina, ozbiljno mjesto ovdje ima i gastronomija. U Južnoj Štajerskoj nalazi se šest restorana s Michelinovim zvjezdicama, a uz njih dolaze uređene biciklističke i pješačke staze, stoljetna vinska tradicija i dovoljno sadržaja da regija funkcionira jednako dobro kao vikend bijeg i kao destinacija za duži odmor.
Gdje odsjesti u Južnoj Štajerskoj: smještaj među vinogradima
Ako postoji jedna stvar koju ovdje vrijedi napraviti, onda je to prespavati na nekom od obiteljskih vinskih gospodarstava. Jedno od mjesta koje sam posjetila bila je vinarija Kögl u mjestu Ratsch an der Weinstraße. Već nakon kratkog razgovora s vlasnicom Tamarom Kögl postaje jasno da se ovdje dosta pažnje posvećuje načinu proizvodnje i boravka gostiju. Vinogradi se obrađuju prema biodinamičkim Demeter standardima, a cijela filozofija mjesta temelji se na ideji da se boravak uklopi u krajolik umjesto da ga nadvlada.
Smještaj uključuje sobe i studio apartmane okružene vinogradima i pašnjacima, a ako ne planiraš noćenje, vrijedi svratiti barem zbog podruma i degustacije vina. Posebno iskustvo ovdje je njihov Buschenschank gdje se vina poslužuju uz lokalne nareske, sireve i tradicionalne štajerske specijalitete.
Druga adresa koju vrijedi zapisati je obiteljska vinarija Schwarzl u Ottenbergu. Ono što je prije nekoliko desetljeća bilo malo poljoprivredno gospodarstvo danas je moderno vinsko imanje koje vode Johannes i Katharina Schwarzl. Boravak je ovdje dosta miran i nenametljiv, s fokusom na domaću hranu, smještaj među vinogradima i vina proizvedena na samom imanju. Više informacija o smještaju moguće je pronaći na službenim stranicama regije.
Tri vinske ceste: najbolji način za istraživanje južne Štajerske
Tri vinske ceste najbolji su uvod u regiju jer svaka pokazuje malo drugačiju stranu Štajerske.
Südsteirische Weinstraße najpoznatija je i najstarija vinska ruta. Proteže se uz slovensku granicu kroz vinograde, sela i panoramske vidikovce, a upravo se uz ovu cestu nalaze neka od najpoznatijih vinskih imanja. Ovo je i područje po kojem je Sauvignon Blanc postao zaštitni znak regije.
Sausaler Weinstraße prolazi kroz područje najstrmijih vinograda u Štajerskoj i povezuje Leibnitz i Kitzeck. Veće nadmorske visine i mineralna tla posebno pogoduju rizlinzima koji ovdje imaju vrlo prepoznatljiv karakter.
Schilcher Weinstraße nalazi se u zapadnoj Štajerskoj i posvećena je autohtonom vinu Schilcher, roséu izražene svježine i voćnosti. Ruta prolazi kroz manje podrume i tradicionalne Buschenschankove pa daje nešto mirniji ritam istraživanja.
Zajedničko svima je da ih je teško prolaziti brzo.
Vinarije u Južnoj Štajerskoj: mjesta na kojima vino prestaje biti samo vino
Jedna od stvari koju sam primijetila u Južnoj Štajerskoj je da se ovdje o vinu govori dosta mirnije nego što sam očekivala. Nema puno velikih riječi, nema pretjeranog objašnjavanja i nema osjećaja da moraš znati razlikovati šest nijansi mineralnosti da bi uživao. Ljudi jednostavno rade vino generacijama i ponašaju se kao da je to normalno. Što i jest.
Jedno od takvih mjesta je vinarija Johann Schneeberger u području Sausal, jednom od najstarijih vinogradarskih krajeva Štajerske. Obitelj Schneeberger vinogradarstvom se bavi od 1870. godine, a danas posao vodi peta generacija. Filozofija je ostala vrlo jednostavna: raditi vina koja jasno pokazuju odakle dolaze.
Njihovi vinogradi nalaze se na strmim padinama između 400 i 600 metara nadmorske visine. Tlo je uglavnom škriljevito i vapnenačko, a velike temperaturne razlike između toplih dana i svježih noći omogućuju sporije dozrijevanje grožđa. Upravo zbog toga vina dobivaju izraženu aromatiku, svježinu i onu mineralnost o kojoj ljudi u vinskom svijetu vole pričati, ovdje s razlogom. Posebno su poznati po elegantnim Sauvignon Blanc vinima, ali i rizlinzima, muškatima i welschrieslinzima.
Posjet ovoj vinariji nije samo kušanje vina nego i dosta dobar uvid u to kako izgleda obiteljska tradicija koja se nije pretvorila u turističku predstavu. Nakon podruma sjedneš u njihov Buschenschank, naručiš lokalne specijalitete i vrlo brzo shvatiš da ovdje nitko ne pokušava od vina napraviti ceremoniju.
Wolfgang Maitz i Adam-Lieleg: dvije potpuno različite interpretacije Južne Štajerske
Južna Štajerska danas se smatra jednom od najvažnijih europskih regija za bijela vina, a to se dosta dobro vidi kroz dvije obiteljske vinarije koje sam posjetila. U pitanju su Weingut Wolfgang Maitz i Weingut Adam-Lieleg. Iako dolaze iz iste regije i rade pod sličnim klimatskim uvjetima, pristup im je potpuno drugačiji.
Kod vinarije Maitz sve djeluje vrlo precizno i promišljeno. Vinogradi oko Ehrenhausena, hladniji alpski utjecaji i vapnenačka tla stvaraju vina koja su elegantna, čista i vrlo dugovječna. Njihov Sauvignon Blanc i Riesling često se navode kao dobar primjer klasičnog stila južne Štajerske. Vina koja ne pokušavaju impresionirati na prvu nego postaju zanimljivija kako ih kušaš.
S druge strane, Adam-Lieleg djeluje nešto suvremenije. Mladi Florian donosi moderniji pristup proizvodnji i dosta eksperimentira u podrumu i vinogradu. Njihov Sauvignon Blanc, koji je dobio i međunarodna priznanja, nastaje na položajima poput Ried Gottschebera gdje mikroklima i ručna berba daju izraženiju aromatiku i strukturu.
Ono što mi je bilo zanimljivo kod obje vinarije je da niti jedna ne pokušava biti univerzalno najbolja. Pokazuju koliko različito ista regija može izgledati u čaši.
Restoran Lieperts: mjesto koje je Južnu Štajersku stavilo i na Michelinovu kartu
Prije dolaska u južnu Štajersku očekivala sam dobru hranu. Nisam očekivala da će gastronomija postati jedan od glavnih razloga zbog kojih bih se vratila.
Restoran Lieperts nalazi se u Leutschachu, uz Južnoštajersku vinsku cestu, i formalno funkcionira pod nazivom Lieperts Café, Dinner, Rooms, što je zapravo i najtočniji opis cijelog koncepta. Ovo nije klasičan restoran s jasnim početkom i krajem večeri, nego prostor koji se proteže kroz dan. Iza cijele priče stoji obitelj Lieperts, a kuhinju vodi chef Manuel Liepert koji se oslanja na lokalne štajerske namirnice i tradiciju, ali ih interpretira kroz suvremenu tehniku i vrlo precizan, gotovo kontroliran pristup tanjuru.
Lieperts radi kroz degustacijske menije, najčešće u više sljedova, uz niz manjih uvodnih zalogaja koji postavljaju ritam večeri. Jela se kreću između lokalno utemeljenih sastojaka i povremenih, vrlo odmjerenih internacionalnih utjecaja, pa se u istom meniju mogu pojaviti reinterpretacije štajerskih okusa, ali i kombinacije koje na papiru ne zvuče tipično regionalno, primjerice smuđ s beurre blanc umakom, zelenim jagodama i gljivama ili jela koja spajaju meso i voćne elemente u vrlo kontroliranoj formi.
Rezultat je kuhinja koja djeluje ozbiljno, ali bez potrebe za pretencioznošću. Michelinova zvjezdica i tri kape Gault&Millaua ovdje ne djeluju kao iznenađenje nego kao logičan ishod takvog pristupa. Važan dio iskustva je i vinska komponenta. S obzirom na lokaciju u srcu južnoštajerske vinske rute, naglasak je prirodno na vinima iz regije, uz pažljivo složen wine pairing koji prati degustacijski meni. Uz standardnu vinsku ponudu, postoji i alkohol-free pairing, što ovaj restoran smješta u nešto suvremeniji kontekst fine dininga u odnosu na klasične vinske regije.
U kontekstu južne Štajerske, Lieperts je jedan od restorana koji su regiju dodatno pozicionirali izvan isključivo vinske priče, pokazujući da se ovdje gastronomija razvija paralelno s vinom, bez potrebe da jedno drugo objašnjava ili nadjačava.
Demmerkogel i najljepši pogled na Južnu Štajersku
Iako vino dominira identitetom regije, južna Štajerska dosta dobro funkcionira i za ljude koji vole malo više kretanja. Jedna od poznatijih ruta vodi prema Demmerkogelu, jednom od najpoznatijih vidikovaca u regiji. Do vrha se hoda oko sat i pol kroz vinograde, šumu i otvorene brežuljke. Ruta nije zahtjevna i ne traži ozbiljnu pripremu, što ju čini dobrim izborom i ako ti planinarenje nije glavni razlog putovanja.
Na vrhu se nalazi vidikovac visok 23,8 metara. Nova konstrukcija otvorena je 2023. godine nakon što je prethodna uništena u požaru nekoliko godina ranije. Ono što mi je bilo zanimljivo je da je cijeli projekt zamišljen s naglaskom na održivost pa su u samu konstrukciju uključene i kućice za gniježđenje lokalnih vrsta ptica. Pogled odozgo daje dosta dobar pregled svega što Južna Štajerska zapravo jest: vinograda, blagih brežuljaka i krajolika koji bez problema opravdava sve fotografije koje si prije puta vidio.
Za one koji žele još laganiju opciju, dobra ideja je i vinska pješačka staza Ratsch–Ottenberg koja prolazi kroz neka od najljepših vinogradarskih područja i može se istraživati pješice ili biciklom.
Tajna štajerske kuhinje skriva se u bučinom ulju
Kad netko kaže da je nešto „lokalni specijalitet”, obično očekujem da će završiti u kategoriji stvari koje probaš jednom jer si pristojan i poslije više nikad ne naručiš. Bučino ulje u Južnoj Štajerskoj nije u toj kategoriji. Ovdje ono nije dodatak salati ni nešto što stoji na polici kao suvenir koji ćeš jednom otvoriti doma i zaboraviti. Bučino ulje je ozbiljan dio identiteta regije i vrlo brzo postane jasno da ga ljudi ovdje ne doživljavaju kao trend nego kao dio svakodnevice.
U mjestu Heimschuh posjetila sam Ölmühle Hartlieb, obiteljsku uljaru koja više od sto godina proizvodi ulja. Štajersko bučino ulje nosi zaštićenu oznaku izvornosti i tijekom obilaska može se vidjeti cijeli proces proizvodnje. Od sjemenki do konačnog proizvoda karakteristične tamnozelene boje i orašastog okusa.
Ono što mi je bilo zanimljivo je da se ovdje ne proizvodi samo bučino ulje. Obitelj Hartlieb radi i specijalna ulja od pinjola, pistacija, konoplje i tigrovih oraha pa cijela priča prerasta klasičan obilazak proizvodnje. Ako inače voliš donositi jestive suvenire umjesto magneta koji završe u ladici, ovo je jedno od mjesta na kojima ćeš vrlo vjerojatno stati duže nego što si planirao.
Što vidjeti u Južnoj Štajerskoj osim vina: 6500 godina povijesti na Frauenbergu
Jedna od stvari koja mi se svidjela kod Južne Štajerske je što te ne pokušava uvjeriti da je samo vinska destinacija. Iako vino ovdje ima glavnu ulogu, dovoljno je maknuti se nekoliko kilometara da dobiješ potpuno drugačiji kontekst.
Na brdu Frauenberg pokraj Leibnitza nalazi se Tempelmuseum Frauenberg, mjesto koje čuva čak 6500 godina povijesti ovog područja. Muzej je smješten na ostacima rimskog hrama i smatra se najstarijom samostojećom zidanom građevinom u Štajerskoj. Među najvažnijim eksponatima nalaze se mramorni kip boga Merkura, keltski zlatnici i rijetki prikazi božice majke.
Cijelo područje povezano je i s rimskim gradom Flavia Solva, jednim od najvažnijih antičkih urbanih središta današnje Austrije. Nakon nekoliko dana provedenih među vinogradima, ovo mi je bio dobar podsjetnik da regije koje danas povezujemo s gastronomijom i turizmom često imaju puno dužu i slojevitiju priču.
Die Amtmann: mjesto koje spaja vino, vrtove i vrlo dobar ručak
Jedno od mjesta koje me najviše iznenadilo bila je Die Amtmann. Ne zato što je spektakularna ili zato što pokušava ostaviti dojam, nego upravo suprotno. Radi se o obiteljskoj destinaciji koja spaja vinariju, kafić i prirodni vrt, a cijela priča djeluje dosta nenametljivo. Možeš prošetati kroz ružičnjak i mirisne vrtove, sjesti na čašu vina ili ostati na ručku.
Na vinskoj karti nalaze se Sauvignon Blanc, Gelber Muskateller, Welschriesling i aromatični cuvéei koji se dobro slažu s lokalnom kuhinjom. Od jela posebno se ističe tipični štajerski ručak: juha od nekoliko vrsta gljiva s palentom, jaja na bučinom ulju s čvarcima i domaće slastice koje se poslužuju uz svježija vina iz vlastite proizvodnje.
Vina nastaju u manjim serijama i dosta jasno pokazuju karakter regije bez potrebe da se oko toga gradi velika priča. I možda je upravo to dobar opis Južne Štajerske općenito. Dovoljno sadržaja da ispuni nekoliko dana, ali bez osjećaja da stalno moraš nešto odraditi.
Isplati li se posjetiti Južnu Štajersku?
Južna Štajerska nije destinacija koja će ti pokušati prodati ideju da ćeš se vratiti kao nova osoba. Ali ako tražiš mjesto na kojem možeš provesti vikend među vinogradima, dobro jesti, probati vina zbog kojih je regija poznata, usput naučiti nešto o povijesti i pritom ne provesti pola putovanja u autu, teško je pronaći puno bolji omjer. Posebno kad znaš da si od Zagreba udaljen samo nešto više od dva sata.
Možda je upravo to razlog zašto se toliko ljudi vraća ovdje. Ne zato što je najglasnija ili najrazvikanija vinska regija Europe, nego zato što je dovoljno blizu da odeš spontano, a dovoljno drugačija da imaš osjećaj da si stvarno negdje otišao. Sve detalje o destinaciji i ideje za planiranje putovanja pronađi na službenoj stranici regije.
FOTO: Nikola Zoko i Under Dreamskies
