Postoje knjige koje pročitaš i odložiš na policu, a postoje i one kojima se stalno vraćaš, posebno kada planiraš novi izlet. Za mene su knjige Lare Černicki i Staše Forenbahera upravo takve. Veliki sam obožavatelj njihovih djela, nekoliko ih imam u vlastitoj kolekciji i često mi služe kao inspiracija za istraživanje manje poznatih dijelova Hrvatske. Ono što posebno volim kod njihovih knjiga jest činjenica da nisu samo vodiči koji te vode od jedne do druge znamenitosti. One otkrivaju priče o prostoru, ljudima, povijesti i kulturnoj baštini koju bismo tijekom izleta vrlo lako mogli previdjeti.
Iza ovog autorskog dvojca već su knjige Starim cestama do mora, Starim cestama preko Velebita, Kratke šetnje u prošlost i Kvarnerski otoci pješice i biciklom. Njihovo najnovije zajedničko djelo, Istra pješice i biciklom, ponovno nas poziva da usporimo, skrenemo s poznatih putova i upoznamo kraj koji možda mislimo da dobro poznajemo.
Ovog puta Lara i Stašo vode nas u Istru, ali ne onu koju najčešće povezujemo s ljetovanjem, poznatim obalnim gradovima i turističkim gužvama. U središtu njihove nove knjige nalaze se zaboravljena sela, stari putovi, crkvice, kažuni, povijesni tragovi i krajolici unutrašnjosti poluotoka. Kroz dvadeset geografskih cjelina i pedesetak pješačkih i biciklističkih izleta otkrivaju Istru koja se još uvijek može doživjeti daleko od njezinih najposjećenijih mjesta.
No koliko je te autentične, pomalo zaboravljene Istre zapravo ostalo? Što su tijekom istraživanja otkrili, zašto smatraju da se neki krajevi najbolje upoznaju pješice ili biciklom i koje bi rute preporučili onima koji žele upoznati drukčije lice poluotoka? O svemu tome razgovarala sam s Larom i Stašom, koji su sa mnom podijelili svoja iskustva, omiljena mjesta, ali i razmišljanja o promjenama koje Istra posljednjih desetljeća prolazi.
Istra kakvu su upoznali prije više od četiri desetljeća
Lara Černicki i Stašo Forenbaher Istru ne otkrivaju prvi put. Naprotiv, riječ je o prostoru kojem se vraćaju desetljećima, još od vremena kada su njezina unutrašnjost i mala mjesta izgledali znatno drukčije nego danas. Upravo je to dugogodišnje poznavanje poluotoka bilo jedan od razloga zbog kojih su odlučili posvetiti mu novu knjigu.
„Istru posjećujemo već odavna. Ja sam je za sebe otkrio prije više od četiri desetljeća, kada sam biciklom prokrstario dio njene unutrašnjosti, spavajući kod prijatelja ili, tamo gdje ih nisam imao, po kažunima, u šatoru ili pod vedrim nebom. Lara ju je sa svojim prijateljima otkrila nekoliko godina kasnije. Sve je tada bilo posve drugačije, i svijet, i Istra, i mi sami”, prisjeća se Stašo.
No odabir Istre nije bio vođen isključivo nostalgijom. Lara ističe da je za pisanje ovakve vrste knjige ključno dobro poznavati prostor, ali i razmišljati o tome koliko će on biti zanimljiv čitateljima.
„Ako želite napisati dobru knjigu morate izabrati prostor koji dobro poznajete. Također morate razmišljati i o tome da li će to biti zanimljivo širokom čitateljstvu. A tu su i praktični, da ne kažem novčani razlozi radi kojih vam taj prostor mora biti relativno blizu, a ne negdje na jugu Dalmacije.”
Istra je tako postala prirodan nastavak njihova dugogodišnjeg istraživanja hrvatskih krajolika, starih putova i kulturne baštine. Međutim, Istra koju danas obilazimo nije ista ona koju su upoznali prije nekoliko desetljeća.
Od terra magice do terra turistice: što se dogodilo s Istrom?
U predgovoru knjige autori Istru opisuju kroz tri zanimljiva pojma. Nekada je bila terra incognita, zatim terra magica, a danas je prije svega terra turistica. Ta promjena nije samo igra riječi, nego odražava duboku transformaciju poluotoka koji je tijekom zadnjih desetljeća postao jedna od najposjećenijih hrvatskih turističkih regija. No znači li to da je Istra pritom izgubila dio svojeg identiteta?
„Ništa nije nestalnije od identiteta pa je posve prirodno da se i identitet Istre neprestano mijenja. Pritom se sigurno nešto gubi, a nešto drugo dobiva. Turizam u Istri doista ima dugu tradiciju. Danas je gotovo svaki pedalj obale preplavljen apartmanima, kampovima i hotelima koji su zauvijek izmijenili njezin negdašnji izgled”, smatra Lara.
Stašo pritom upozorava da prošlost ne treba promatrati isključivo kroz romantičnu prizmu. Iza slikovitih kamenih kuća, starih sela i tradicionalnog načina života često su se skrivali siromaštvo i iznimno teški životni uvjeti.
„S druge pak strane, ako pročitate ‘Tijesnu zemlju’ rakljanskog pisca Mate Balote vidjet ćete kako se u Istri živjelo prije stotinjak godina. Danas se to može činiti čarobno i romantično, no život je bio nezamislivo težak i gorak. Sreća je da Istrani danas više ne žive tako. Pitate nas gdje se još može osjetiti dašak prošlih vremena? Jednostavno se zaputite u male gradiće smještene na brežuljcima središnje Istre ili još bolje u zaboravljenu Ćićariju.”
Upravo su takva mjesta važan dio njihove nove knjige. Umjesto da čitatelja ponovno vode kroz najpoznatije obalne gradove, Lara i Stašo usredotočili su se na unutrašnjost poluotoka, gdje se još uvijek mogu pronaći tragovi nekadašnjeg života.
„Želite li doživjeti Istru kakvom je pamtimo mi nostalgičari, odmaknite se od obale i zađite u unutrašnjost poluotoka. Ondje još uvijek postoje gradići koje turizam nije preplavio, a njihovi stanovnici žive ustaljenim načinom, obrađujući svoje maslinike i vinograde. Uz njih se kriju kažuni, kapelice krajputašice, lokve, suhozidi, arheološka nalazišta i brojne crkve od kojih su mnoge oslikane vrijednim freskama”, objašnjava Lara.
Ipak, ni unutrašnjost Istre nije imuna na promjene. Stašo primjećuje da se i ondje sve više osjeća utjecaj turizma, ali i depopulacije, zbog čega neka mjesta polako gube život koji ih je nekada obilježavao.
„Unutrašnjost Istre pošteđena je koliko-toliko od najgorih posljedica masovnog turizma, iako se i to mijenja iz dana u dan. Ako se potrudite, tu se još uvijek može osjetiti nešto od istarske čarolije. Još postoje sela i gradići koji drijemaju na svojim brežuljcima, ali se i oni ubrzano pretvaraju u bršljanom obrasle ruševine ili u ekskluzivne smještajne kapacitete u kojima si mi više ne možemo priuštiti boravak. Ali nađe se tu i tamo još pokoja tradicionalna oštarija ili konoba koja ugođajem i cijenama podsjeća na prošle dane.”
I nakon desetljeća istraživanja Istra ih još uvijek može iznenaditi
Jedna od zanimljivijih stvari kod ovakvih knjiga jest činjenica da čak ni autori koji desetljećima istražuju određeni kraj ne mogu tvrditi da su upoznali svaki njegov kutak. Upravo je u tome i dio privlačnosti sporijeg putovanja. Uvijek postoji još neka staza kojom nisi prošao, mjesto na kojem nisi zastao ili priča koju tek trebaš čuti.
„Čak i sad kad je knjiga objavljena bilo bi smiješno tvrditi da smo obišli baš sve i da znamo sve o Istri. Iza svakog ugla za koji niste već prije zakrenuli možda vas čeka neko iznenađenje. Takvih je iznenađenja bilo puno dok smo radili na knjizi i bit će, nadam se, još. Naša knjiga trebala bi biti poticaj čitateljima da i oni zavire iza ugla i iznenade se nečim što mi nismo opisali”, govori Stašo.
Laru je tijekom istraživanja posebno oduševilo jedno mjesto na zapadnoj obali Istre koje dotad nije posjetila.
„Mene je najviše iznenadio i oduševio napušteni sklop benediktinskog samostana u Dajli blizu Novigrada gdje prije nisam bila. Mirno, tiho i idilično mjesto duge i zamršene povijesti, ali prekrasno za kupanje i uživanje u smiraju dana.”
Takva otkrića dobro pokazuju što njihove knjige razlikuje od klasičnih vodiča. Cilj nije samo stići do određene lokacije, nego razumjeti prostor kojim prolaziš i otkriti priče koje se kriju iza krajolika.
Priroda je samo jedan dio priče, jednako je važno razumjeti njezinu prošlost
Ako si ikada čitao neku od knjiga Lare i Staše i koristio za planiranje izleta, vjerojatno si primijetio koliko pažnje posvećuju povijesti i kulturnoj baštini. Njihove rute nisu osmišljene samo prema prirodnim ljepotama, nego često povezuju arheološka nalazišta, stare crkve, utvrde, napuštena sela i druge tragove ljudskog života.
„Upravo to je poanta svih naših knjiga: upozoriti čitatelja na to da su krajolik kojim putuje tisućljećima oblikovali nebrojeni ljudi, u ovom slučaju, raznoliki prastanovnici i stanovnici Istre. Ostavili su za sobom puno toga lijepog, a ponekad i ružnog i tragičnog, što vrijedi vidjeti. A da biste znali što gledate, morate to i razumjeti”, objašnjava Stašo.
Lara se nadovezuje ističući kako upravo ta povezanost prirode i povijesti čini izlet sadržajnijim i ostavlja snažniji dojam.
„Po meni je svaki boravak u prirodi najbolje provedeno vrijeme. No ako usput još vidite nešto zanimljivo, ako osjetite dah prošlosti i tragove ljudi koji su utkani u tu prirodu, slike i doživljaji će biti bogatiji, dublje će se urezati u sjećanje.”
A neki od tih tragova nisu nimalo bezbrižni. Tijekom istraživanja Istre autori su se susretali i s pričama koje podsjećaju na teška razdoblja njezine povijesti. Lari je posebno u sjećanju ostao posjet groblju u Brgudcu, selu podno Ćićarije.
„Ono što se mene osobito dojmilo nisu priče živih ljudi, već onih koji leže na groblju u Brgudcu u podnožju Ćićarije. U Drugom svjetskom ratu, 1944. godine selo je u fašističkoj odmazdi pretrpjelo goleme ljudske žrtve. Šećući grobljem nailazila sam na grobove u kojima su bile sahranjene majke zajedno sa svojom malom djecom. Čini mi se da narod na Ćićariji štuje te žrtve i da je njihovo kolektivno sjećanje još uvijek čvrsto i živo.”
No jednako važan dio istraživanja bili su i ljudi koje su susretali tijekom godina. Upravo su njima Lara i Stašo posvetili svoju novu knjigu.
„Bilo je dosta susreta putem, no naša je knjiga posvećena ljudima od kojih smo u razgovoru mnogo toga naučili: Pipsu, prijatelju kojem smo godinama dolazili u posjet u Flenge i zajedno s njim odlazili na ‘ekspedicije u nepoznato’, Đaniju koji nas je smještavao, hranio, pazio i mazio u Kotlima, i Edi, jednom od posljednjih strojovođa parnih lokomotiva na pruzi od Lupoglava do Štalija, u čijoj smo kući u Kompanju proveli mnoge sretne vikende. Bez njih knjiga ne bi bila to što jest”, ističe Stašo.
Kako su nastajale rute koje povezuju prirodu, povijest i mala istarska mjesta?
Na prvi pogled možda se čini jednostavnim povezati nekoliko zanimljivih mjesta u pješačku ili biciklističku rutu. No iza svakog prijedloga u knjizi stoji mnogo terenskog rada, provjeravanja i prilagođavanja.
Autori su željeli osmisliti izlete koji neće biti samo zanimljivi zbog znamenitosti koje obuhvaćaju, nego i ugodni za hodanje ili vožnju biciklom.
„Nije bilo lako smisliti rute koje će polaziti iz jednog (po mogućnosti, zanimljivog) mjesta i povezati sve najvažnije znamenitosti u okolici, uz to prolaziti lijepim krajolikom, izbjegavati prometne ceste i nepotrebne uzbrdice i nizbrdice i neće biti ni prekratke ni preduge. U više navrata mijenjali smo već pripremljene i prođene rute, pa čak i polazišta, jer smo obilazeći teren shvatili da se mogu organizirati tako da budu bolje, logičnije, ugodnije i ljepše”, objašnjava Stašo.
Budući da je Istra bogata kulturnim i povijesnim lokalitetima, bilo je gotovo nemoguće sve ih uklopiti u predložene izlete. Zato su osmislili i dodatnu rubriku koja čitateljima omogućuje da sami prošire svoje istraživanje.
„Da ne bismo teška srca morali nešto izostaviti, smislili smo rubriku pod naslovom ‘Kad ste već ovdje’ u kojoj opisujemo upravo to: mjesta u blizini koja svakako vrijedi vidjeti, iako se ne nalaze izravno na našim rutama”, pojašnjava Lara.
Zašto se Istra najbolje upoznaje pješice ili biciklom?
Knjiga Istra pješice i biciklom podijeljena je na dvadeset geografskih cjelina i donosi brojne prijedloge izleta različitih duljina i zahtjevnosti. No njezina vrijednost nije samo u izboru ruta, nego i u načinu na koji potiče čitatelja da upozna prostor.
Za Laru je upravo unutrašnjost Istre posebno pogodna za bicikliranje jer se između njezinih brežuljaka i malih mjesta krije mnoštvo zanimljivosti koje je lako previdjeti kada putujemo automobilom.
„Unutrašnjost Istre je kao stvorena za bicikliranje. Male i uske ceste vode s brijega na brijeg na kojima su stari gradovi, kašteli, utvrde i crkve. Između njih ima puno toga što treba vidjeti. Zastat ćete vjerojatno kod svake usputne česme, a ponekad i kod seoske birtije. Lako ćete zapodjenuti razgovor s mještanima i vrlo vjerojatno čuti nešto zanimljivo. Sve to jednako vrijedi i ako putujete pješice, a budući da je pješak još sporiji, njemu će još manje toga promaknuti.”
Stašo smatra da upravo sporiji način kretanja omogućuje potpuniji doživljaj destinacije. Ne radi se samo o tome koliko ćemo toga vidjeti, nego i o tome koliko ćemo prostora oko sebe doista osjetiti.
„Svaki se kraj neusporedivo bolje upoznaje i doživljava ako kroz njega ne jurite već prolazite polako. Velika je razlika već između vožnje autom po staroj cesti umjesto po autocesti, a kamoli biciklom od sela do sela. Osim toga, na biciklu ili pješice niste zatvoreni u kabini automobila, već ste neposredan dio svojeg okruženja. Bit će vam vruće, hladno, mokro ili vjetrovito, a tako i treba biti ako doista želite osjetiti gdje ste.”
Koje rute odabrati za prvo istraživanje Istre, a koje za zahtjevniju avanturu?
Ako si dosad uglavnom posjećivao Rovinj, Poreč, Motovun ili Grožnjan, a unutrašnjost poluotoka još nisi ozbiljnije istraživao, možda se pitaš odakle uopće krenuti. No Stašo ne želi izdvojiti samo nekoliko najboljih ruta jer smatra da je raznolikost Istre upravo ono što vrijedi upoznati.
„Bilo koje tri, na tri različita kraja istarskog poluotoka koji je prilično raznolik, od zaravnjene južne i zapadne Istre preko brežuljaka pri njenom središtu do šumovitih brda Ćićarije. Naravno, svatko treba odabrati težinu rute prema svojim mogućnostima.”
Pritom naglašava da njihove knjige nisu namijenjene isključivo sportašima i iskusnim planinarima, nego prije svega ljudima koji žele spojiti aktivan boravak u prirodi s upoznavanjem kulturne baštine.
„Naše knjige ponekad u šali nazivamo ‘vodičima za kulturne hodače i bicikliste’. Namijenjena je ljubiteljima prirode i kulturne baštine koji su ujedno rekreativci u pristojnoj formi, ali nemaju velike biciklističke i planinarske ambicije. Sportski nastrojeni lovci na kilometre, strmine i vrhove morat će konzultirati specijalizirane planinarske i biciklističke vodiče. Teško je izdvojiti neku rutu jer su nam sve drage. Svaka je na svoj način posebna. U nizinama obično kulturna baština prevladava nad prirodnim ljepotama, u brežuljcima i planinama obično je obrnuto, ali i tu uvijek ima iznenađenja: neki mali biser prirode u inače neuglednom krajoliku ili neki spektakularni trag prošlosti skriven u zabiti.”
Lara je ipak izdvojila jednu konkretnu preporuku za one koji su spremni na dulju biciklističku avanturu. Riječ je o turi koja vodi kroz Ćićariju i povezuje niz malih mjesta, povijesnih tragova i krajolika koji se rijetko nalaze na uobičajenim turističkim itinerarima.
„Ako baš želite konkretno znati, najdulja biciklistička tura vodi Ćićarijom. Ako ste vični bicikliranju, u jednom danu možete obići velik dio Ćićarije. Iz Lanišća krenite cestom preko Podgaća, Prapoća i Klenovšćaka, pred Brestom skrenite prema Danama i nastavite preko Vodica do Jelovica. Do Lanišća se vratite kroz Trstenik, Rašpor i Račju Vas. Proći ćete uz brojna korita i perila, stare crkvice, spomenike NOB-a i polunapuštena sela. Vozit ćete se cijeli dan i možda će vas boljeti noge, no neka vam ne bude žao. To je autentična Istra.”
Prije polaska na izlet dobro prouči rutu i preuzmi GPS trag
Iako je Istra ispremrežena brojnim pješačkim i biciklističkim stazama, važno je znati da rute opisane u knjizi nisu nužno označene na terenu. Zato autori preporučuju da prije polaska proučiš opis izleta i preuzmeš odgovarajući GPS trag.
Razlog je jednostavan. Njihove rute nisu nastajale tako da su slijedili postojeće označene staze, nego su najprije birali zanimljive lokalitete, a zatim tražili najbolji način da ih povežu.
„Istra je ispremrežena bezbrojnim označenim biciklističkim i pješačkim stazama koje možete lako pronaći na internetu. Negdje je ta mreža gušća, a drugdje rjeđa, no ona prilično dobro omogućuje samostalno kretanje pješice i biciklom. Neke od tih označenih staza vode do određene kulturne ili prirodne znamenitosti, a druge tek usput prolaze uz takve znamenitosti, no naglasak je obično ipak na samoj vožnji ili hodanju. Mi smo prilikom trasiranja naših ruta krenuli obrnutom logikom. Najprije smo odredili mjesta koja svakako vrijedi vidjeti, a tek potom smišljali puteve kojima treba proći tako da ih se sve obuhvati. Zato, ako želite slijediti naše rute, trebat će pratiti njihov opis u knjizi i GPS tragove koji se mogu preuzeti na mrežnoj stranici našeg izdavača Libricona. Postojeći putokazi katkad će vam pomoći, no mogu vas i zbuniti i navesti na pogrešan put. Drugih općih uputa i upozorenja nemamo, no svako poglavlje prati u margini nekoliko informativnih rečenica o dužini i zahtjevnosti izleta, mogućim opasnostima ili o nečemu što treba ponijeti sa sobom. Ponegdje vožnja nije baš pogodna za obiteljski izlet jer dijelom vodi prometnom cestom. Drugdje će vam za hodanje trebati solidna planinarska obuća, ili baterijska svjetiljka za prolaz kroz mračan tunel, ili možda ruta nije baš za one koji pate od vrtoglavice…”
Upravo su takve informacije važne za samostalnu organizaciju izleta, posebno ako prvi put odlaziš na neku od predloženih ruta.
Može li sporiji način putovanja pomoći da sačuvamo ono što Istru čini posebnom?
Lara i Stašo svojim knjigama već godinama potiču čitatelje da istražuju manje poznate dijelove Hrvatske. No primjećuju li da se zadnjih godina mijenja način na koji ljudi putuju i provode slobodno vrijeme?
Lara je oprezna s takvim zaključcima, ali ipak primjećuje određene pozitivne pomake.
„Teško je odgovoriti na pitanje da li se zadnjih godina mijenja način na koji ljudi putuju i provode slobodno vrijeme. Bilo bi lijepo kad bi bilo tako. Ipak, mogu reći da danas češće nego prije susrećemo ljude koji vole putovati i provoditi slobodno vrijeme slično kao i mi. Da je takvih ljudi sve više možda upućuje već i sama činjenica da su naše knjige dobro prihvaćene i solidno se prodaju.”
Ipak, ostaje pitanje s početka naše priče. Koliko je autentične, pomalo zaboravljene Istre još ostalo i možemo li je sačuvati za buduće generacije? Zanimljivo je da Lara i Stašo na to pitanje nemaju sasvim isti odgovor. Stašo vjeruje da promjene nisu nužno loše, ali smatra da je važno u kojem će se smjeru Istra razvijati.
Istra će se mijenjati, to se ne može spriječiti, ali ona neće nestati. Na Istranima je da tu promjenu usmjere u dobrom pravcu i da sačuvaju čaroliju tamo gdje je još ima. Sada imaju za to sredstava više nego ikad, zato, pametno i promišljeno, dakle, malo drugačije nego dosad! Jer, manje je ponekad bolje. A nama putnicima i posjetiocima preostaje da uživamo, budemo skromni i cijenimo istarska blaga.”
Lara je, s druge strane, nešto manje optimistična.
„Stašo je optimističan, ja baš i nisam. Neka su vremena zauvijek prošla. Zato smo sretni što smo mogli uživati u Istri kakva je nekad bila.”
Možda je upravo u toj razlici između nostalgije i optimizma sadržana i jedna od važnijih poruka njihove knjige. Istra se mijenja i nastavit će se mijenjati, ali još uvijek postoje mjesta koja vrijedi upoznati prije nego što i ona poprime neko novo lice.
A knjiga Istra pješice i biciklom dobar je povod da sljedeći put, umjesto prema poznatim obalnim gradovima, kreneš prema nekom od malih mjesta u unutrašnjosti, odabereš stazu i otkriješ vlastitu priču o Istri.
