Priglupa je, vidi se to. Nema života. Ima ego do neba. Ta ne vidi dalje od svog nosa. Daj, na svakoj se slici vidi koliko je puna sebe. Umišljena. Ravna ploča. Ljubi samo sliku svoju. Seljanka. Mrtva seljanka. Sigurno je peder. Ma sigurno je iskompleksiran. Ima ziher malog. Iritantan je do boli. Douchebag… Svi mi, i tu ne postoje izuzeci, imamo predrasude o ljudima koje osobno ne poznajemo. Na temelju par objavljenih fotografija, loše korištenog Photoshopa, captiona koji je ili prekratak i glup ili predug i naporan, storyja koji smaraju, spremni smo, bez imalo promišljanja, donijeti svoje mišljenje o pojedinoj osobi.
Ni ja tu nisam izuzetak, priznajem. Imam “definiran” stav prema pojedincima samo na temelju njihovog lika i djela na društvenim mrežama. Taj stav može biti pozitivan i hvalit ću dotičnu personu na sva zvona ili negativan da me iritira do iznemoglosti. No, ni to me često ne sprječava da povremeno odem na profil dotičnog smora i na kavi s prijateljicom komentiran život i djelo osobe koju nisam upoznala. Jer da sam upoznala, mogla bih se referirati na nešto što mi je osoba rekla, na ton glasa, na mimiku, na nešto, bilo što stvarno, opipljivo, živo… Ovako se referiram na nešto što gledam putem pametnog telefona. Donosim, tako olako, presudu samo kao pasivni digitalni promatrač. I pri tome sam poprilično sigurna u svoje mišljenje. Vjerujem svojoj “procjeni”. I onoj svojih prijatelja. Nekako dijelimo slične stavove, ne kaže se bez razloga “s kim si, takav si”, odnosno bolje rečeno “s kim surfaš, takav si”.
Nedavno sam imala priliku upoznati jednu osobu koja me već duže vrijeme iritira na društvenim mrežama. Zašto me iritira? Eto, postoje te osobe za koje si uvjeren da se preseravaju, da su puni sebe, da smaraju… Jednostavno ih ne možeš podnijeti. I ne možeš si pomoći. Izbija alergijska reakcija svaki put kad negdje vidiš njenu objavu ili je netko spomene. Tu osobu nužno ne moraš na niti jednoj platformi pratiti, ali tu i tamo ćeš svratiti. Da se naživciraš. Šokiraš. Funkcionira kao rubrika crne kronike. Logičan razlog ne postoji. Jer ne može biti logičan kad dotičnu osobu nisi upoznao uživo.
Iskreno rečeno mrak mi je pao na oči kad sam shvatila da popriličan broj sati trebam provesti u društvu te osobe. I što se dogodilo? Već prilikom samog čina prilaženja dotičnoj personi, ja sam se instant naživcirala. Ne zato što je ta osoba nešto napravila. Nije stala u svoju najdražu Instagram pozu. Nije napisala još jedan “glup” caption. Nije me pitala “Što radim ponedjeljkom?” i “Kakav doručak obožavam?”. Nije u ruci držala neko piće i pri tome sneno gledala u daljinu. Nije besramno pokazivala svoje savršeno tijelo u sexy pozi. Nije okidala sto i jedan isti selfie iz iste poze s istim pogledom i istim osmijehom. Jednostavno mi je pružila ruku i predstavila se. A što sam ja napravila? Ja sam ispred sebe vidjela samo osobu koju “poznajem” preko društvenih mreža, kao da je i dalje gledam kroz filter. I to ne kroz onaj kojeg dotični influencer koristi nego kroz moj vlastiti – onaj uskogrudni, zatvoreni i beskompromisni.
Kako je vrijeme prolazilo, ja sam se zatekla u par navrata kako proučavam dotičnu osobu i pri tome pokušavam otkriti obrasce ponašanja koji bi mi potvrdili moje unaprijed kreirano mišljenje. Sve samo kako bih samu sebe potapšala i rekla si “Znala sam!”. E, ali znaš što se dogodilo? Koliko god se trudila i dalje tu osobu gledati kroz svoj vlastiti filter (koji je poput nekadašnjeg silovanja HDR, gdje je sve prenaglašeno, umjetno i na granici dobrog ukusa), to nisam uspijevala. I svoju frustraciju sam putem poruka dijelila s prijateljicom. Netko tko sa mnom dijeli isto mišljenje. I umjesto da uživam u trenutku koji se nikad više neće ponoviti, ja sam se dopisivala s njom i zajedno smo si virtualno tapšale po ramenu i govorile si “Znale smo!”.
Ali kako je vrijeme prolazilo, ono stvarno, daleko od zaslona pametnog mobitela, tako je i moj filter počeo blijedjeti. Sve do granice kad je poprimio žive boje kreirane stvarnim karakteristikama osobe koju sam gledala u četiri oka. Taj filter je laskao, on je pokazao inteligentnu personu s pametnim smislom za humor. Pokazao je koliko ona široko gleda na život i ljude koji je okružuju. Pokazao je koliko se morala truditi za sve stvari koje su joj se dogodile u životu. Pokazala koliko je ta osoba kvalitetna i da je ono što predstavlja na društvenim mrežama tek djelić nje. Čak mi je pokazala da na brojnim poljima imamo iste stavove. Moram naglasiti da mi je ta spoznaja teško pala. Jer teško je samom sebi priznati da nisi bio u pravu. Ali pogledala sam se u ogledalo, poslala poruku prijateljici i zapratila dotičnu osobu na društvenim mrežama – potapšala sam se mentalno po ramenu i rekla si “Mija, pogriješila si!”.
U današnjem modernom svijetu, kad često i svoj vlastiti život promatramo kroz zaslon mobitela snimajući i fotografirajući nama bitne, a često i posve nebitne trenutke, zaboravljamo da se život ne odvija kroz odabrani filter. Da u tom opipljivom stvarnom obliku Photoshop ne funkcionira. Da osobe i njihovo djelo na društvenim mrežama, nužno ne moraju odgovarati stvarnom životu. Osoba nam može na prvu biti simpatična i djelovati kao naša najbolja prijateljica ili izgubljen prijatelj, dok s druge strane prema nekom stvorimo averziju, a za to je često dovoljna tek jedna jedina objava, “krivi” caption ili “pogrešna” dorada fotografije. Uživo to sve može biti daleko od istine. Online i offline možda jesu na nekim razinama povezani, ali u suštini su to dvije različite dimenzije naših života.
U mom slučaju sam ja ispala mrtva seljanka puna predrasuda koja dalje od vlastitog nosa nije vidjela. Seljanka koja je svoje mišljenje dizala u nebesa i u niti jednom trenutku se nije zapitala koliko to ima veze sa stvarnošću. Jer ja ne mogu pogriješiti. Ali svi mi griješimo. Jedino što možemo napraviti jest odbaciti sve umjetne filtere i ljude vrednovati samo kroz onaj jedini bitan – kroz stvarne životne vrijednosti.
Foto: Unsplash
Za tebe koji želiš više 😉 :
1. Zašto smo toliko prokleto zauzeti i pri tome vidno nezadovoljni?
2. Kada ti reklama za kredit sjedne s kamatama
3. Na Instagramu sve ima cijenu… osim stvarnog života
