HGSS akcije spašavanja unesrećenih ili izgubljenih (ne)iskusnih planinara uvijek sa sobom povlače bezbroj komentara, od kojih je većina negativna, posprdna, često vrijeđa, a nerijetko možemo pročitati bezosjećajne i bešćutne izjave o tome kako “im tako treba”, “kako svakome treba masno naplatiti spašavanje”, “kako su to kreteni/debili/idiot/nastavi niz u istom tonu” i “kako ih treba ostaviti da trunu u brdima”. Gdje je nestala empatija?

Najtužnije od svega što komentare takvog tipa možemo pročitati i u raznoraznim specijaliziranim planinarskim grupama na društvenim mrežama gdje se često zbijaju šale na račun unesrećenih planinara.

Zbijanje šala na račun nečije nesreće je neljudski, pod kojim god uvjetima se nesreća dogodila. Vrijeđati osobe koje su bile primorane zvati HGSS u pomoć pokazuje koliko sebe dižemo u nebesa i ne vidimo dalje od vlastitog ega. Naš ego je veći i od same prirode. 

Jer ako smo sposobni osuđivati unesreće planinare, smatramo da se nama to NIKAD ne može dogoditi – mi smo svojim sposobnostima i iskustvom čak i iznad same prirode. A to samo ukazuje da nismo svjesni kolika je njena moć i koliko smo zapravo mali naspram nje. Ako toga nismo svjesni, kako uistinu možemo poštivati prirodu (a busamo se u prsa da to činimo)?

Nesreće se mogu dogoditi i najiskusnijem planinaru koji se do u detalje pripremio za odabrani izlet. Toga su svjesni samo oni koji prirodu stavljaju iznad sebe.

FOTO: Fabrizio Verrecchia/Unsplash

Nažalost, nesreće se često događaju neiskusnim planinarima koji ne znaju kako se kvalitetno pripremiti za izlet, nisu sigurni u svoju opremu te ne poznavaju stazu, teren i vremenske uvjete.

Što možemo učiniti u tom trenutku? Sigurno ih ne prozivati, vrijeđati i osuđivati. Trebamo ih educirati. Nije sramotno zatražiti pomoć, sramotno je omalovažavati one koji to čine. 

Ponižavanjem i ismijavanjem nečijeg neznanja, nespretnosti ili nepripremljenosti nikom ne činimo dobro. Naprotiv, tako otežavamo posao HGSS kojeg možda netko neće pozvati u pomoć u trenutku kada je trebao jer ga je sram osude. Tada se može dogoditi da potraga potraje još duže ili da čak bude prekasno.

FOTO: Ivana Cajina/Unsplash

“Veliki” planinari često se u bespućima interneta ponašaju kao da su upravo oni sate i sate proveli u mrak i na minusu spašavajući unesrećene neplaninare, kako ih često znaju nazivati. Jer samo “ah tako iskusni vrli” planinari zaslužuju tu titulu, svi drugi su tek budale u japankama.

S druge strane volonteri HGSS spašavaju živote (ne)vrlih (ne)planinara bez osude, podcjenjivanja i etiketiranja. Jer za njih život nema cijenu ni etiketu. A što rade nakon toga? Educiraju! Nakon svake akcije spašavanja ističu što možemo i trebamo učiniti kako bi smanjili mogućnost nesreće. Ne potpuno spriječili nego smanjili. Nitko u prirodi nije nedodirljiv.

Povremeno pogledaj dalje od vlastitih gojzerica i ugledaj se u one najbolje! Možda putem nešto i naučiš.

Naslovna fotografija: Andreas Chu/Unsplash

Ako si tek počeo planinariti, svakako prati savjete u Planinarskom vodiču za početnike.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *