Spoj Zagreba i Rijeke, pomalo netaknute prirode i urbanog, tradicije i modernog ali i primorske i kontinentalne Hrvatske svakako je Gorski kotar. Jedinstven dio Primorsko-goranske županije koji je unatrag nekoliko godina postao sinonim za aktivni odmor, ali i uživanje u jedinstvenoj prirodi koja oduševljava ljude cijelog svijeta. Ljeti svježinom i bujnim krošnjama štiti od sunca, a zimi hladnim danima poziva snježne pahulje da stvore poseban ugođaj. Divan je Gorski kotar cijele godine, a posebno kad stigne jesen.
Upravo tada se osjeti bilo ove destinacije u potpunosti. Dan može početi jakim suncem zbog čega ćeš skinuti nekoliko slojeva odjeće, a završiti kišom zbog koje ćeš trebati gojzerice i kišnu kabanicu. No, sve to je dio ljepota zelenog srca Hrvatske kako mnogi nazivaju Gorski Kotar. I kao što sunce ne može biti preintenzivno tako ni kiša ne može biti prejaka da ti uništi ljepotu posjeta. Posebno jer postoje muzeji, interpretacijski centri, nekoliko špilja, fini restorani u kojima je poseban ugođaj dok vani rominja kiša.
Kad kažeš Gorski kotar, misliš li Fužine?
Bez obzira koji ti je odgovor Fužine su hit mjesto u Gorskom kotaru. Nalaze se na čak 730 metara nadmorske visine, uz prekrasno jezero Bajer oko kojeg je šetnica. Ljeti osvježavajuća, a zimi idilična i romantična posebno sjedneš li u kočiju i kreneš u istraživanje. Fužine su popularne i zanimljive turistima iz cijelog svijeta. Ali i svima onima koji vole nedaleko Zagreba i Karlovca spustiti kofere i na kratko predahnuti.
Upravo to ćeš napraviti u hotelu Bitoraj, u vlasništvu obitelji Kauzlarić. Kad kreneš istraživati povijest ove zgrade vidjet ćeš da je ona udarila temelje turizma u Fužinama. Građena je od 1903. do 1905. godine, kao ‘kuća’ za život obitelji Kauzlarić da bi 1933. godine na tom mjestu otvoren pansion Neda. Nazvan je po kćeri vlasnika koja je kao Neda Andrić kasnije bila prva i do sada jedina gradonačelnica Rijeke.
Istoprezimenjaci, Marinko i Vinka puno su godina kasnije, točnije 1998. u prizemlju kuće otvorili kultni restoran Bitoraj (nazvan po okolnoj planini), a nešto kasnije kupljena je cijela kuća te pretvorena u hotel. Danas hotel Bitoraj ima 25 luksuzno uređenih soba, u poslovanju Marinku i Vinki pomažu djeca, kćer Petra i sin Andrej, koji su zaslužni što je ovo mjesto postalo toliko popularno i mlađim posjetiteljima. Atmosfera je ugodna, sadržaji u hotelu prilagođeni i najzahtjevnijim, a u restoranu se poslužuje tradicionalna hrana pripremljena na moderan način. Kad si u na ovoj adresi svakako kušaj lagani rižoto s jabukama i pršutom, fuže s gljivama, ali i pohane žablje krake, punjene gljive, gulaše… Na ovom se mjestu događa i tradicionalni doček Nove godine u podne koji je od male manifestacije uz par litara kuhanog vina i nekoliko pečenih kobasica 1999. godine postala svjetski poznata manifestacija koju svake godine posjećuje sve veći broj turista.
Tajna špilje Vrelo
Od Fužina, put te jednostavno vodi u istraživanje ove destinacije pa ne preostaje ništa drugo nego jednostavno se prepustiti ljepotama koje nudi ovaj kraj. Jedna od atrakcija svakako su špilje. Najveća je Lokvarka (sa svojih uređenih 75 metara dubine što je čini najdubljom špiljom otvorena za posjet u Hrvatskoj), a po mnogima najljepša špilja Vrelo.
Otkrivena je slučajno pedesetih godina prošlog stoljeća prilikom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Dugačka je 300 metara, sa stalnom temperaturom od 8° C i prekrasnim špiljskim ukrasima zbog kojih je često nazivaju Postojnom u malom. Špilja je 1998.godine uređena za posjete – unutar špilje nalazi se pješačka staza (bez stepenica što omogućuje ulaz osobama s invaliditetom manjoj djeci) s mostićima i prikladnom rasvjetom. Posjetiš li ovu špilju u vrijeme kiša možeš vidjeti prodiranje rijeke Ličanke u njezinu unutrašnjost.
Godišnje ovu špilju posjeti preko 20 000 posjetitelja. Koja je tajna špilje Vrelo? U špilju se uvijek ulazi u društvu vodiča koji će ti tijekom razgleda otkriti dvije tajne ove špilje. Prva je, kako nam je rekao stručni vodič Darijo Babić, tajna nestanka krampa prilikom otkrivanja špilje. Naime, priča kaže kako je jedan radnik udarajući krampom po stijeni stavio svoj alat i otišao na pauzu. Kad se vratio, kramp je nestao u podnožju ‘tunela’ koji je zapravo špilja. Drugu tajnu otkriva na samom kraju razgleda. U najdubljem dijelu špilje nalazi se ogroman totem, ostavština filmskog seta tijekom snimanja remake filma Winnetou 2015. godine.
Ljepota jezera Gorskog kotara
Kreneš li iz Fužina prema Delnicama, najvećem gradu Gorskog kotara, ispratit će te jezero Bajer. Riječ je o jednom od tri akumulacijska jezera ovog kraja nastalom 1952. godine prilikom izgradnje brane rijeke Ličanke, a u svrhu pokretanja hidroelektrane Vinodol.
Smješteno u vizuru pitoresknih Fužina u kojima je turizam počeo prije 150 godina, bilo je za očekivati da će ovaj modri biser postati i turistička atrakcija cijele godine. Gotovo da nema vikenda, a da kružnu šetnju ne istraže brojni ljubitelji prirode željni šetnji, ali i jedinstvenih sadržaja. Na jezeru Bajer nema klasične plaže, ali postoje kafići nalik beach barovima, jer puno bolje je za kupanje drugo akumulacijsko jezero u susjedstvu Lepenica. Na njemu se nalazi plaža, a kad zahladi ljepotu ovog jezera istražuju ronioci i ribiči.
Na putu prema Lokvama dah oduzima drugo, umjetno, Lokvarsko jezero. U odnosu na Bajer, ovo je nastalo dvije godine kasnije 1954. prilikom izgradnje brane rijeke Lokvarke. Tom prilikom je pitoreskno naselje s tri velike pilane prekriveno jezerom dubokim 40 metara, što je potaknulo tu nastanjene obitelji na trajno iseljavanje.
O toj priči čut ćete prilikom vožnje na Splavi Čača vlasnika Ferdinanda Crnkovića čiji splav plovi jezerom čitave godine. Vožnja traje skoro sat vremena, a doživljaj je jedinstven. Za razliku od Bajera, Lokvarsko jezero je jedno od poznatijih kupališta Gorskog kotara. Plaža je kao iz filma, na njoj se nalazi beach bar pa ne čudi kako mnogi morske dubine mijenjaju ovim smaragdnim biserom. S prvim danima jeseni plaža je pusta, ali životu uz ovo jezero na staje.
Posjećuju ga sportaši, rekreativci i ribiči. Na ovom je mjestu održano prvo prvenstvo u podvodnoj orijentaciji, međunarodne veslačke regate, a od 1978.godine tu se organiziraju dvije manifestacije (POJ i BOJ – pješice ili biciklom oko jezera) stavljajući u fokus 17 kilometara dugu šumsku stazu. Lokvarsko jezero je “raj” za ribiče koji na ovom mjestu love šarane, klen, karase i pastrve. Kad smo kod pastrva zanimljiv je podatak kako je baš u Lokvarskom jezeru 1973. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška nevjerojatnih 25,40 kilograma.
S livada i šuma u svjetski poznate likere
Voziš li se Lujzijanom, kultnom cestom starom preko 200 godina koja povezuje Rijeku i Karlovac i koja je uvelike pomogla u oblikovanju bila Gorskog kotara primijetit ćete zanimljivu kuću na kojoj piše veliki natpis Kuća prirode. Zastani na ovom mjestu, pokucaj i pričekaj da ti vrata otvori jedinstven Vid Arbanas.
Upravo on je prije gotovo trideset godina prepoznao ljepotu prirode u kojoj živi te s pašnjaka i iz šuma Gorskog kotara počeo skupljati biljke i korijene. Potapao ih je u rakije i vina kupljena uz obalu ove županije, a onda zajedno a suprugom Mirom stvorio, danas svjetski priznat brend, likere. Kako bi ih mogli kušati svi posjetitelji ovog kraja na kraju ljeta 2011. otvorio je Kuću prirode.
Na ovom se mjestu događa proizvodnja autohtonih likera, koji se odmah mogu i kušati u ugodnoj kušaonici. Dok kušaš Goranski jeger, liker od ruže ili kultnu Papru (svjetski nagrađen liker) odmah i učiš o kulturi konzumiranja aperitiva, digestiva, rakija. Jedinstven doživljaj, za koji se uvijek traži mjesto više. (svakako najavi posjetu)
Gastronomija vrijedna divljenja
Kad ste u Gorskom kotaru pripremi se na jedinstveni eno-gastro doživljaj! Na koja god vrata pokucaš otvorit će ti domaćini spremni ti na stol staviti nešto jedinstveno. U korak s trudovima kad je turizam i gastronomija u pitanju u Gorskom kotaru se sve češće jede tradicionalno spremljeno na moderan način.
Na tanjurima se tako događa spoj tradicije koju su mlade generacije usvojile korigirajući popularne recepte svojih roditelja ili nona i nonića. Fuziju takvih okusa doživjet ćeš u restoranu Bitoraj u Fužinama, ali i u restoranu Eva u blizini Lokvarskog jezera. Tamo je glavni chef Mario Šubat, mladi čovjek koji s ne vjerojatnim žarom priprema tradicionalne obroke na moderan način. Eva mu je nona, koja je nakon suprugove smrti već tada poznati restoran prepustila u ruke unuku.
Spomenuti nono Vilim taj je restoran otvorio u mirovini, iz čiste dosade 2005. godine, a Mario ga je preuzeo 2018. sljedeći tradiciju, ali i uvodeći novitete. Kako bi posao imao pod kontrolom doselio se sa svojom obitelji u Gorski raj 4, dio Gorskog kotara gdje se nalazi i ovaj restoran. Zašto se u restoranu Eva traži stolica više? Tu se jede divljač na bezbroj načina (svakako kušajte steak od jelena s domaćim restanim krumpirom), posebno gulaš od medvjeda, pljeskavicu od tri vrste mesa divljači, ali i delicije od gljiva, borovnica. Mario menu kreira četiri puta godišnje stavljajući u fokus lokalne namirnice. Restoran je otvoren od srijede do nedjelje i ima oko 110 raspoloživih mjesta. Da budeš siguran da te čeka mjesto, svakako rezerviraj na vrijeme. Uz žabe, divljač i gljive Gorski kotar nudi i riječnu ribu.
Na ulazu u jedinstveni kanjon Kamačnik, nalazi se kultni bistro Kamačnik s prekrasnim pogledom na gdje se poslužuje fini roštilj, sezonski obroci, ali i nevjerojatna pastrva. Može biti grilana ili pohana što je ujedno i starinski način posluživanja ove ribe. Kad si na ovom mjestu i dok uživaš u hrani gledajući okoliš, shvatit ćeš da itekako vrijedi rečenica da se u bistrou Kamačnik s pravom uživa u hrani s pogledom.
Gorski kotar – hrvatska riječ za bajku
Istražuješ li sve ono što ti nudi Gorski kotar u fokus će ti ući i slogan – Gorski kotar hrvatska riječ za bajku. Tijekom istraživanja destinacije lako se možeš uvjeriti u ispravnost ove tvrdnje. Mir i nevjerojatan sklad čovjeka i prirode jednostavno opušta i poziva na maštarenje. Čak i ako pada kiša kad si primjerice ušao u kanjon Kamačnik, što se može dogoditi tijekom jeseni.
Ne brini – na ulazu u kanjon, u bistrou Kamačnik posudit će vam kišobran, ako nemaš svoj pri ruci i potaknuti te na šetnju. Obilazak kanjona je jedinstven, potrebno je slijediti interpretacijsku stazu na kojoj te oduševljavaju različiti interaktivni sadržaji koji drže pažnju malih i velikih posjetitelja. Za obilazak ti je potrebno oko tri sata i da – moguće je da ti se u ovoj netaknutoj prirodi učini da vidiš vile.
Da su ih vidjeli ‘svojim očima’ ispričat će ti u još jednom biseru ovog kraja – Brod na Kupi. Mjesto se nalazi pokraj same granice sa Slovenijom, jedinstveno po mnogo čemu, između ostalog ulijevanjem Kupice u Kupu što možeš doživjeti i vidjeti u Vilinskom gaju. Zeleni proplanak ime je dobio po legendi kako su se na spoju ove dvije rijeke okupljale vile. Možda ih nećeš vidjeti, ali na ovom mjestu možeš osjetit moć pozitivne vitalne točke litopunkturnog projekta “Svijet Kupe” I kad smo već kod vila, jedan ‘fun fact’ – kad si u Brodu na Kupi, a zamiriše nešto slatkasto i fino, slijedite njuh. Dovesti će te do male pekare – Pekarnice Kupa u vlasništvu obitelji Abramović. Pekara Abramovića postoji u ovom gradu od 1958. a dvije Marije (vlasnica) i njezina prijateljica imenjakinja i danas ovdje mijese i prodaju kruh. Kad ih ugledaš nasmijane u retro pekari prizor će te posjetiti na bake dobrih vila iz bajki, a ono što će ti pružiti za manje od eura jele bi i vile – buhtle s marmeladom i čokoladom te topla peciva.
U Kaštel Zrinski kroz velika vrata, a iz Kaštela kroz mala
U Brodu na Kupi još je jedno prekrasno mjesto koje moraš vidjeti. Riječ je o kaštelu Zrinski, kojeg je sredinom 17.stoljeća izgradio Petar Zrinski kao mjesto za odmor. Riječ je o jednostavnoj masivnoj trokatnici kvadratnog tlocrta čije je prizemlje povezano podzemnim hodnikom s rijekom Kupicom te obližnjom pećinom, dok mu se na vrhu krova nalazi buzdovan.
Danas je u velebnoj zgradi na samoj granici sa Slovenijom zavičajni muzej koji pripada Riječkom prirodoslovnom muzeju. Stalni postav objedinjuje postav “Putevima Frankopana” projekt Primorsko-goranske županije kroz koji je obnovljeno 17 frankopanskih kaštela i tri sakralna objekta na području zeleno-plave županije. Stalni postav objedinjuje postav “Putevima Frankopana”. Postav donosi divnu interpretacijsku priču “Divljina s pogledom na more” koja počinje duboko u zemlji, a završava hodom po oblacima.
Muzej je interaktivan, vrlo zabavan pa ga podjednako vole i mali i veliki posjetitelji. Stalni izložbeni postav je otvoren od utorka do četvrtka između 10:00 i 18:00 sati, a od petka do nedjelje između 10:00 i 20:00 sati. I kako je ovo muzej kojeg ćeš se uvijek rado sjećati, ali i poželjeti istražiti još koji put znajte i ovo – ulazi se u muzej na velika ulazna vrata, a gosti ispraćaju na mala! Boravak u Gorskom kotaru uvijek je jedinstven doživljaj i koliko god puta tu boravite uvijek ćete doživjeti nešto posebno. Posebno kreneš li istraživati u društvu lokalnih turističkih vodiča poput Jelene Holenko Pirc koja stoji iza brenda Lynx and Fox kad istražiš sve skrivene kutke zelenog srca Hrvatske, istražiš i plavi dio Primorsko-goranske županije. Tu te čeka posebna priča o velebnoj Rijeci, ali i romantičnoj Opatiji koja ove godine slavi 180 godina bavljenja turizmom i pola stoljeća cvjetnog simbola kamelije.
FOTO: Nikola Zoko
