Ako si jedan od onih koji zimu povezuju s planinama, ali ne nužno i sa skijanjem, onda je snow biking aktivnost koja bi mogla postati tvoj novi omiljeni zimski sport. Zamisli kombinaciju bicikla i skija, a zatim dodaj dozu adrenalina koja te tjera na driftanje niz snježne staze. Ne, ovo nije san, nego stvarnost koju je nedavno u Obertauernu u Austriji isprobao Mario Slaviček, pravi avanturisti koji stoji iza fantastične aplikacije Vikendholičari. Mario nikad nije stao (niti planira) na skije, no ipak se spustio niz skijašku pistu – i to na snow bikeu!
Njegovo iskustvo otkriva kako je snow biking puno više od običnog eksperimenta. Radi se o aktivnosti koja nudi različite izazove, priliku za učenje novih vještina i nevjerojatan osjećaj slobode. Bilo da biraš stojeći ili sjedeći snow bike, ili pak odlučiš iskušati fat bike s debelim gumama, svaki od ovih bicikala otvara potpuno novi pogled na zimske sportove.
Isprobaj snow bike u Obertauernu u Austriji
Obertauern se pokazao kao idealna destinacija za ovu avanturu, uz školice koje te u svega nekoliko sati mogu naučiti osnovama ove neobične, ali i izrazito zabavne aktivnosti. Kako Mario ističe, zapravo je teško u ovom slučaju pričati o “bicikliranju po snijegu” jer realno gledajući dva bicikla imaju – skije!
I dok su se neki spuštali na skijama niz mnogobrojne staze ovog omiljenog skijališta, Mario je isprobao tri vrste snow bikea.
“Dvije vrste su sličnije skijanju nego bicikliranju, radi se o tzv. snow bikeovima. Tu sam probao dvije podvrste – stojeći i sjedeći snow bike. Osnovna razlika je očita . Iako bi neki možda pomislili da je vožnja jednostavna, da možeš samo tako uzeti i voziti se, nije ni blizu tako. Ako prije nisi vozio ovu stvarčicu, niti jedna školica ti ih neće rentati bez instruktora na jedan ili dva sata. Nakon toga se možeš cijeli dan voziti samostalno, ali sat-dva sata školice je nužno. Vjerojatno skijašima treba manje, ali svejedno treba. Jedino bicikliranje koje je stvarno bicikliranje, je ono na tzv. fat bikeu, koji ima debele gume stoga može voziti po raznim terenima, pa tako i po snijegu”, objašnjava Mario.
U nastavku ističe kako su sve tri vrste bicikliranja za njega bile predstavljanja posve novih osjećaja i svaki doživljaj je na svoj način bio poseban.
“Izdvojio bih onaj totalno čudan osjećaj na sjedećem snow bikeu – da trebam uvijek gledati malo gore. Jako neobičan osjećaj jer je prirodno gledati ravno kud se voziš, a zapravo trebaš gledati malo gore da usporavaš. A ako pogledaš jako gore, onda se zaustavljaš. Pitam se jesam li uopće to dobro opisao, jer je vrlo neobičan osjećaj, ali savršeno funkcionira. Instruktor mi je sto puta viknuo ‘Look back’. Poslušao sam ga 93 puta, ostalih 7 sam opi*dio po snijegu na razne načine”, prisjeća se Mario.
Što je to snow bike i kako ga voziti?
Kao što je Mario naglasio, postoje dvije vrste snow bikea – onaj stojeći i onaj sjedeći. Kao što samo ime aludira, na jednom biciklu ćeš se malo više umoriti jer moraš stajati, dok onaj drugi ipak nudi sjedeće mjesto.
“Iako ima malo sjedalo, ono služi samo za odmaranje. Za stojeći snow bike ti ne trebaju pancerice, samo neke bolje čizme, gojze najbolje. Značajno je lakše rukovanje na stazi, jer se u svojim ‘normalnim’ čizmama osjećaš sigurno dok stojiš. U osnovi, stil vožnje je sličan pravom skijanju, znači ideš lijevo-desno po stazi, lagano driftajući. Volan se gotovo pa i ne treba okretati, tek lagano za promjenu smjera, ali ključno je naginjanje i driftanje. Stojeći snow bike ima fantastičnu amortizaciju koja jako pomaže, vožnja je jako udobna. Ali noge su značajno opterećenije nego kod sjedećeg. Na stazi sam pao samo dva puta lagano”, objašnjava Mario.
Za sjedeći snow bike su potrebne pancerice jer na nogu, vjerovao ili ne, idu male skije, tek nešto duže od samih pancerica.
“Meni je to bilo prvi put u životu da nosim pance. Samo hodanje u pancama prvi puta je doživljaj za sebe, a pogotovo prvo stajanje na snijegu s tim malim skijicama na nogama. Stil vožnje je također sličan pravom skijanju, znači lijevo-desno po stazi, laganim driftanjem. Ono što je ovdje fascinantno je da smjer vožnje prati pogled, pa je na treningu moj instruktor Herman 100 puta vikao ‘Look back, look back…’ – jer doslovno, bike prati pogled. Ni sad ne razumijem kako, ali ako gledaš naprijed, taj čas ubrzaš, tu je panika i ode sve u %#$. Ako gledaš lagano natrag, prednja skija ide točno lijepo u stranu kamo želiš, a ako samo malo jače pogledaš gore, zaustavljaš se. Totalno čudan osjećaj dok se ne oslobodiš straha. Tu sam više puta pao (jer sam gledao ravno, logično ), jednom malo žešće bubnuo glavom (obavezno nosi kacigu)”, ističe Mario.
Obertauern je ove godine proširio svoju zimsku ponudu te su otvorene dvije školice za snow bike. Cijena iznajmljivanja stojećeg snow bikea iznosi 95 eura, a u cijenu je uključeno dva sata školice nakon koje cijeli dan možeš voziti ovu zanimljivu spravu. Više informacija o ovoj vrsti snow bikea, provjeri ovdje.
Cijena iznajmljivanja sjedećeg snow bikea iznosi 89 eura. I tu je u cijeni uključena školica u trajanju od dva sata, a sami bicikl ti je na raspolaganju cijeli dan. Više informacija provjeri ovdje.
Mario je bio te sreće da ga je na skijaške staze vodio ni manje ni više nego Hermann Koch, austrijski instruktor skijanja i strastveni zaljubljenik u snow bike, poznat po postavljanju nekoliko Guinnessovih svjetskih rekorda u ovoj disciplini. Zajedno s Haraldom Brenterom, 2018. godine postavio je rekord za najveću prijeđenu vertikalnu udaljenost na ski bobu/snow bikeu u 24 sata, prešavši 63.625 metara upravo na skijalištu Obertauern. Osim toga, Hermann drži rekord za najviše izvedenih 360 okreta na snow bikeu u jednoj minuti, postigavši 24 okreta u Kaprunu u Austriji 2016. godine.
Kao certificirani voditelj skijaške škole, Koch je razvio strast prema snow bikeu i kontinuirano istražuje granice ovog sporta kroz razne izazove i rekorde. Njegova posvećenost i inovativnost doprinijeli su popularizaciji snow bikea kao uzbudljive alternative tradicionalnim zimskim sportovima.
“Ne samo da je snow biking ispunilo moja očekivanja, nego je i značajno iznad njih. Sva tri bicikliranja koja sam probao su atraktivna, svako na svoj način. Sve u svemu, zaljubio sam se u ovu aktivnost kao ‘NEskijaš na skijanju’. Iskreno, nisam očekivao da ću uspjeti u svega sat-dva školice, uspjeti naučiti tehniku driftanja. Osjećao sam se k’o ‘pravi’ skijaš :-)”, kroz smijeh ističe Mario.
U nastavku objašnjava da je snow bike tehnički prilično zahtjevan, bez obzira na to sjediš li ili stojiš na njemu, pogotovo ako poput Maria nemaš iskustva sa skijama. No, unatoč tome, Mario je kao strastveni ljubitelj bicikliranja (onog izvan skijaških pista) savladao tehnike i na koncu je “skijao”.
Što je to fat bike?
Za razliku od snow bikeova, takozvani fat bike se vozi poput svakog normalnog bicikla, ali Mario ističe da ipak treba biti oprezan zbog specifične podloge, posebice na nizbrdicama.
Zapravo je takozvani “debeli bicikl” prepoznatljiv po svojim širokim gumama koje su obično širine između 9.6 do 12.7 centimetara, što omogućuje vožnju po izazovnim podlogama, kao što su snijeg, pijesak, blato ili kamenje. Fat bikeovi su osmišljeni kako bi pružili dodatnu stabilnost i vuču, čineći ih idealnim za vožnju po terenima gdje obični bicikli nemaju dovoljno prianjanja.
“Ne treba pretjerivati s brzinama. I toplo se obući. Iako su električni, na uzbrdicama se ipak treba malo pomučiti, nije baš da se okrene neka ručkica i vozaš se uzbrdo”, savjetuje Mario.
U nastavku objašnjava da cijena iznajmljivanja fat bikea košta 65 eura po satu te ga je potrebno barem jedan dan unaprijed rezervirati. Naime, bicikli su skladišteni na drugoj lokaciji, stoga kada ga rezerviraš, bude prebačen u školu. U ovom slučaju fat bike možeš iznajmiti u SkiSchule Silvia Grillitsch, a više informacija potraži ovdje.
“Sve vrste bicikala su u Obertauernu dostupni isključivo u samom gradu u navedene tri trgovine i ski škole, a onda se s instruktorom ide na staze. Snow bikeovi se mogu koristiti na skijaškim stazama svih vrsta. Kao totalni početnik, ja sam sa instruktorom išao isključivo na plave (najlakše) staze. Ali svejedno mi na nekim dijelovima nije izgledalo ‘plavo’ :-). Fat bikeovi se ne smiju koristiti na pravim skijaškim stazama, ali smiju na utabanim stazama za skijaško trčanje koje su na području Obertauerna uglavnom odlično pripremljene. Jedino ski-bonton kaže da treba paziti da se ne uništavaju utabani tragovi skijaških trkača”, objašnjava Mario.
Koji su sve izazovi snow bikinga?
Na pitanje što mu je bio najveći izazov, Mario zapravo ne ističe samu vožnju, nego sve ono što se događa izvan staze. Točnije rečeno, njemu je bio izazov ski liftom doći do same staze.
“E to mi je bila prava noćna mora. Vjerojatno je sve stvar vježbe, ali ja sam sva četiri puta pao. Sa stojećim bikeom smo išli na tzv. sidro. To je ‘štanga’ koja ti stoji ispod stražnjice i vuče te prema gore dok stojite na bikeu. Prvi put sam odletio s lifta nakon 100 m, drugi put sam izdržao nekim 500 m i onda se lift zaustavio. Dok smo stajali, spustio sam nogu dolje i kod kretanja opet odletio s lifta. Sa sjedećim bikeom smo išli dvo-sedežnicom do vrha jedne divne plave (najlakše) staze. Kod sjedanja na sedežnicu, bike treba nekako podignuti da volan i sjedalo dođu iznad one štange koja se spušta, a kod silaska obrnuto. Sve je išlo dobro, dok se nisam trebao spustiti sa sedežnice na snijeg. Pošto imam one dvije male skijice na nogama, oba puta sam opi*dio čim su noge dotakle snijeg. Dakle, 4/4 neuspješnost vožnje ski-liftovima. Ostaje mi za vježbati sljedeći put”, kroz smijeh se prisjeća svoje avanture Mario.
Za kraj Mario naglašava kako je “snow biking je nešto ludo zabavno”.
“Istina, na ski stazi su nas mnogi čudno gledali, neke smo vjerojatno i živcirali, a neki su nam i rekli da su odlični skijaši i da su probali snow bike i da su se oduševili koliko je zabavno. U svakom slučaju, ako si ‘NEskijaš na skijanju”‘ ne propusti ovo probati. A ključni savjet je, što se prije opustiš, to ćeš prije uživati u svim vrstama bicikliranja po snijegu.”
Bez imalo razmišljanja Mario naglašava da bi snow bike probao ponovno te da se nada će ove sezone za to imati opet priliku. I preporučuje ih ne samo neskijašima nego i iskusnim skijašima koji traže novi izazov na pisti.
FOTO: Vikendholičari
