Posljednjih godina jedna pojava vezana uz putovanja se počela doživljavati s gotovo jednakim ushićenjem kao objava novih avionskih linija. Nečiji najdraži izvođač objavi turneju. U roku od nekoliko minuta prijatelji otvaraju grupni chat. Ne raspravlja se više o tome hoće li se ići na koncert. Raspravlja se ide li se u Milano, Amsterdam, Beč ili Lisabon. Gledaju se cijene letova, hotela i vlakova i uspoređuju termini godišnjeg odmora. Odredište kao takvo postaje samo kulisa, a koncert postaje destinacija.
Taj fenomen danas ima i službeni naziv, gig tripping, i u samo nekoliko godina prerastao je iz ponašanja najodanijih fanova u jedan od najbrže rastućih oblika suvremenog turizma. Kako pokazuju istraživanja turističke industrije, milijuni ljudi danas planiraju putovanja upravo oko koncerata i festivala, a gradovi su počeli shvaćati da jedan rasprodani stadion može biti jednako važan kao velika muzejska izložba ili sportsko prvenstvo.
Prije nego što je postojao naziv, postojali su rock hodočasnici
Nekome će na pamet odmah pasti Taylor Swift i apsolutna histerija koja je u Europi nastala zbog njene turneje 2024., ili Oasis, čija je povratnička turneja 2025. „srušila“ tražilice avio karata i hotelskih soba (a upravo traje i novo ludilo vezano za njihove nastupe u 2027.) No cijela ova priča je počela puno ranije.
Ljudi putuju zbog glazbe gotovo otkad postoje veliki koncerti. Već šezdesetih godina fanovi su prelazili države kako bi vidjeli Beatlese ili Stonese, dok je Woodstock 1969. postao jedan od prvih događaja koji je pokazao da glazbeni festival može privući stotine tisuća ljudi na jedno mjesto i pritom stvoriti osjećaj zajedničkog identiteta koji nadilazi samu glazbu.
Sedamdesetih godina pojavila se još zanimljivija pojava. Fanovi Grateful Dead počeli su pratiti bend od grada do grada, stvarajući gotovo nomadsku zajednicu poznatu kao Deadheads. Za mnoge od njih koncert nije bio jednokratni događaj nego način života. Putovalo se autobusima, kampiralo, trgovalo suvenirima i stvarale su se društvene veze koje su trajale desetljećima. To je možda bio prvi veliki primjer onoga što danas nazivamo glazbenim turizmom.
Kasnije su sličan status dobili festivali poput Glastonburya, Coachelle, Tomorrowlanda ili Primavere, gdje destinacija i događaj gotovo više nisu mogli postojati jedno bez drugoga. Razlika je u tome što se tada radilo prvenstveno o posvećenim fanovima. Danas je publika mnogo šira.
Zašto se tek sada govori o gig trippingu?
Iako ponašanje nije novo, sam izraz gig tripping počeo se ozbiljnije koristiti tek nakon 2023. godine, kada je već spomenuta turneja Taylor Swift, Eras Tour, postala globalni kulturni fenomen. Tada se dogodilo nešto što je turistička industrija vrlo brzo primijetila. Ljudi nisu samo kupovali karte. Rezervirali su letove za druge države jer su ondje ulaznice bile jeftinije ili dostupnije. Produživali su vikende u četverodnevna putovanja. Posjećivali muzeje, restorane i kvartove koje inače možda nikada ne bi vidjeli.
Upravo zbog ekonomskog učinka Eras Toura nastao je i izraz Swiftonomics, pojam koji opisuje način na koji jedna turneja može povećati prihode hotela, restorana, prijevoznika i lokalnih trgovina. Turneja je ostvarila više od 2 milijarde dolara prihoda od ulaznica, a turistička industrija procjenjuje da je ukupna potrošnja fanova generirala višestruko veće gospodarske učinke kroz smještaj, prijevoz i lokalnu potrošnju.
Od tog trenutka izraz gig tripping ulazi u turističke izvještaje, strategije destinacija i marketinške kampanje.
Kako koncert postaje turistički proizvod
Danas više nije riječ samo o glazbenoj industriji, radi se o čitavom turističkom ekosustavu. Hotelski lanci analiziraju datume turneja. Aviokompanije prate potražnju. Gradovi organiziraju dodatni javni prijevoz. Restorani produžuju radno vrijeme.
Berlin je jedan od gradova koji je vrlo otvoreno priznao koliko su koncerti postali važni za turizam. Prema podacima turističke zajednice, posebni događaji predstavljaju drugi najvažniji razlog dolaska privatnih jednodnevnih posjetitelja u grad, odmah iza posjeta obitelji i prijateljima. Milijuni ljudi dolaze upravo zbog koncerata i drugih velikih događanja, a pritom troše novac daleko izvan koncertne dvorane.
Slične učinke bilježi i Italija. Prema istraživanju koje prenosi ANSA, koncerti su tijekom 2025. godine u Italiji generirali više od 11 milijuna noćenja, dok su ukupni gospodarski učinci premašili 4,3 milijarde eura.
U Velikoj Britaniji brojke su još impresivnije. Glazbeni turizam ondje je 2025. privukao gotovo 25 milijuna posjetitelja, generirao više od 11 milijardi funti gospodarskog učinka i otvorio tisuće radnih mjesta u sektoru događanja i ugostiteljstva. Spomenuta reunion turneja braće Gallagher dodatno je pojačala taj val.
Zašto su mlađe generacije posebno sklone ovom trendu?
Postoji zanimljiv sociološki razlog zašto gig tripping posebno raste među milenijalcima i pripadnicima Generacije Z. Sve više istraživanja govori o tome da mlađe generacije češće ulažu novac u iskustva nego u materijalne stvari. Koncert tako postaje nešto više od večernjeg izlaska, postaje uspomena, društveni status, sadržaj za dijeljenje i razlog za putovanje.
Društvene mreže ovdje imaju ogromnu ulogu. Više se ne dijeli samo video s koncerta, dijeli se cijelo iskustvo. Od kupnje ulaznica, leta, smještaja, fast fooda u dva ujutro nakon koncerta, vožnja noćnim tramvajem…Grad postaje dio priče. To možda najbolje opisuje ono što psiholozi nazivaju ekonomijom doživljaja: vrijednost iskustva više nije ograničena na sam događaj nego na cijelu priču koja ga okružuje.
Ovdje postoji još jedna zanimljiva psihološka dimenzija. Pojava koju psiholozi nazivaju FOMO (fear of missing out) postala je gotovo sastavni dio velikih turneja. Kada tisuće ljudi istovremeno objavljuju iste narukvice, outfite, konfete i završni refren, koncert prestaje biti samo događaj kojem prisustvuješ. Postaje nešto što “ne smiješ propustiti”.
Ne mislim da je to nužno loše. I sam sam putovao zbog koncerata i znam koliko jedna dobra večer može ostati urezana u pamćenje godinama. Ali vrijedi se zapitati gdje završava želja da doživiš glazbu jer si fan, a gdje počinje osjećaj da moraš biti dio globalnog trenutka samo zato što ga svi drugi dijele.
Gradovi su počeli razmišljati kao promotori
Ovdje dolazimo do jedne zanimljive promjene. Nekada su gradovi organizirali događaje kako bi obogatili kulturnu ponudu. Danas sve češće organiziraju kulturnu ponudu kako bi privukli turiste. To nije isto.
Europski gradovi sve otvorenije konkuriraju za velike turneje jer znaju da će svaki stadion donijeti desetke tisuća gostiju. Turizam tako više nije samo pitanje plaža, muzeja ili povijesnih znamenitosti. Postaje pitanje kalendara događanja.
Postoji i druga strana pozornice
Ali kao i kod gotovo svakog turističkog trenda, postoji trenutak kada uspjeh počinje stvarati vlastite probleme.
Veliki koncerti sve češće stvaraju ono što ekonomisti nazivaju price gouging, naglo podizanje cijena zbog iznimno velike potražnje. Hoteli tijekom velikih turneja nerijetko udvostruče ili utrostruče cijene, avionske karte skoče u svega nekoliko sati, a apartmani koji su jučer koštali stotinjak eura preko noći postanu dvostruko skuplji. U nekim gradovima lokalni stanovnici tih dana teže dolaze do smještaja, javni prijevoz postaje opterećeniji, a cijeli centar grada prilagođava se događaju koji traje jednu večer.
Naravno, gospodarstvo pritom zarađuje. Restorani su puni, taksiji voze bez prestanka, trgovine prodaju više nego inače. Ali kao i kod overtourisma, korist nije uvijek ravnomjerno raspoređena. Dok jedni ostvaruju rekordne prihode, drugi jednostavno plaćaju skuplji grad nego inače.
Je li ovo prolazni trend?
Vjerojatno nije. Ako pogledamo širu sliku, gig tripping savršeno se uklapa u ono što se posljednjih godina događa s turizmom općenito. Putovanja se sve manje planiraju oko geografije, a sve više se planiraju oko motiva. Nekada je razlog bila sama destinacija i njene posebnosti. Danas to može biti koncert.
Ovdje dolazimo do pitanja koje mi se čini važnijim od samih brojki. Što zapravo znači putovati zbog koncerta? Postoje ljudi koji će provesti tri dana istražujući grad prije nastupa, sjesti u kvartovski bar, obići lokalni muzej i usput otkriti mjesto na koje se možda jednog dana vrate. A postoje i oni koji će s aerodroma otići ravno na stadion, nakon koncerta prespavati nekoliko sati i prvim jutarnjim letom vratiti se kući.
Ni jedno ni drugo nije pogrešno. Ali razlika postoji. U prvom slučaju koncert postaje povod za upoznavanje grada. U drugom grad postaje tranzitni prostor između aerodroma i pozornice.
Možda upravo tu leži najveći izazov gig trippinga. Ako već prelaziš stotine kilometara zbog jedne glazbene večeri, možda vrijedi ostati dovoljno dugo da upoznaš i mjesto koje ti je tu večer omogućilo.
Naslovna fotka: Pexels
