Trakošćan, jedan od naših najatraktivnijih dvoraca, pruža pravu bajku tijekom njegovog obilaska, ali i tijekom šetnje kroz park šumu i oko umjetnog jezera. Često ćeš zastati i gledati u predivne prizore koji se ispred tebe otvaraju. No, Trakošćanu se možeš diviti i s nešto veće nadmorske visine, točnije s vrha Ravne gore, najsjevernije i za mnoge najatraktivnije planine Hrvatskog zagorja. Ako si spreman da dvorac doživiš iz jedne posve druge perspektive, vrijeme je da uzmeš svoje gojzerice i sa mnom istražiš Ravnu goru.
Nakon što smo par tjedana prije posjetili Trakošćan, došli smo do ideje da se nekom drugom prigodom popnemo i na obližnju Ravnu goru. Kako smo bili u društvu malog psa imenom Ari, odabrali smo lakšu stazu sa strane Trakošćana. Mada da se Aryju pitalo, mogla je ona ići i onom težom stazom. Nije ime dobila bez razloga po Aryji Stark.
Planinarska staza Trakošćan – Vrbanići – Paskova klet – zaselak Paski – Ravna gora
Početak staze nalazi se iza hotela Trakošćan i odmah ulazi u šumu koja će velikim dijelom staze pružati potreban hlad i osvježenje. Markacije su na ovom dijelu staze nepogrešive, a kako je u pitanju doslovno put, ne postoji način kako bi se na tom dijelu mogao izgubiti. Nakon nešto više od 45 minuta, staza izbija na asfaltirani put koji prolazi kroz prvo selo Vrbanići.
Ne znam je li zbog vrhunca ljetne sezone ili ova staza općenito nije pretjerano popularna, no do samog Filićevog doma, nismo susreli niti jednog planinara. Dapače, pustoš vlada i u selima kroz koje smo prošli. Djelomično jer je veliki dio kuća koje se nalaze uz put u derutnom stanju i mnoge od njih nisu uopće naseljene. Zbog toga tijekom cijelog izleta vlada pomalo “jeziva” atmosfera ravna avanturama poznatih “Pet prijatelja”. Naravno, moja znatiželja me natjerala da u mnoge od njih i zavirim – ugledala sam od predivno ukrašenih starih peći, do socijalističkih tepiha i raznih morbidnih ukrasa.
Nakon što se prođe selo Vrbanići, stiže se do sela Kotarščak na kojem se nalazi križanje. Možeš nastaviti ravno stazom preko Meljana i za otprilike 45 minuta stižeš do Filićevog doma. Mi smo taj dio odabrali za povratak te smo tako djelomično imali kružnu stazu.
Moja preporuka je ubrati koju zelenu jabuku putem i skrenuti lijevo prema Paskovoj kleti do koje se stiže nakon otprilike 15 minuta hoda. Paskova klet, usamljena kuća s predivnim pogledom, ujedno označava i novo skretanje gdje možeš odabrati duži i nešto teži ili kraći i nešto manje vizualno zanimljiv put. Lijevo put vodi prema zaselku Šveci iznad Cvetlina gdje se ujedno s desne strane nalazi klinčani put koji vodi do vrha Velikih pećina i same piramide. Kako smo bili u društvu malog psa, odabrali smo lakši put koji se nalazi s desne strane i vodi kroz zaselak Paski. Ovaj dio staze, očigledno manje korišten na dijelovima je zarastao i do spajanja puteva loše je markirana staza. Putem ćeš stići do derutne kuće kod koje je potrebno lijevo skrenuti u šumu.
Kako je u pitanju ljetni hike, sparina nas je poprilično izmorila te smo na spajanju puteva skrenuli odmah desno i nastavili do kapele Sveta tri kralja koja datira iz 1616. godine, no svoj moderniji izgled zahvaljuje obnovi koja je uslijedila nakon požara koji se zbio početkom 18. stoljeća. Put vodi prema 11 m visokoj piramidi do čijeg vrha je potrebno popeti se strmim metalnim ljestvama. Ja sam krenula, no negdje na pola puta se više nisam osjećala sigurno i odustala sam. One nešto sigurnijih ruku i nogu sigurno očekuje predivan pogled. Ovo je ujedno i vrh Ravne gore koji se nalazi na skromnih 694 metara nadmorske visine. Žig se nalazi na kamenu par koraka od piramide.
Filićev dom na Ravnoj gori – fantastična hrana i još bolji domaćini
Nastavi dotičnim putem koji vodi do svojevrsne livade koja paraglajderima služi kao početna točka. Ako si naše sreće i zatekneš je praznu, zastani i upijaj predivan pogled koji se proteže ispred tebe. I, naravno, potraži Trakošćan.
Za par minuta se stiže do Filićevog planinarskog doma koji ima jedan od slađih pogleda. I jednu od boljih usluga. Stariji bračni par koji tamo radi je izuzetno simpatičan, a hrana je bolja nego u mnogim domovima u kojima sam jela. I cijene su nešto niže, primjerice grah košta 25 kn. Mi smo skinuli gojzerice i čarape, odmorili noge na rashlađenim pločicama, a nakon ručka smo svoje Velebitsko popili bosonogi na pitoresknim malim klupicama. Inače su nam u domu rekli kako je tu rijetko kada gužva jer veliki dio planinara ide na Ivanščicu. Osobno smo sreli svega tri omanje grupe izletnika koji su s autom došli do samog doma (postoji i ta opcija).
Odlučili smo se spustiti drugom stazom, onom kraćom i bržom koja vodi kroz Meljane i koja ponovno vodi do gore spomenutog križanja kod Kotarščaka. Mala napomena – na jednom dijelu asfaltirane ceste markacija vodi lijevo, no potrebno je nastaviti ravno kako bi ponovno izbio na već pređenu stazu.
Izlet na Ravnu goru sa strane dvorca Trakošćan ubraja se ljepše jednodnevne izlete i svatko tu može doći na svoje – oni koji žele laganu šetnju ili oni koji žele osjetiti malo adrenalina na sajlama i klinovima. Mi smo za oko četiri sata bez uračunate duže pauze na Filićevom domu (svakako si uzmi vremena da uživaš na tom divnom mjestu) prešli bez većeg napora (izuzev sparine ljetnog dana) 10-ak kilometara. I odlučili da ćemo simpatičan bračni par iz doma uskoro posjetiti ponovno. Naravno, pri tome ćemo istražiti neke druge staze. A tko zna, možda me tada ruke i noge odvedu sigurno do vrha piramide. Nikad ne reci nikad.
U potrazi si za još par jednodnevnih izleta?
