Kada su stvari postale ozbiljnije od samo “tamo negdje u dalekoj Kini pojavio se tamo negdje daleki virus zbog kojeg tamo negdje daleko neki ljudi moraju u karantenu jer tamo negdje daleko ljudi umiru” i pretvorile se u #ostanidoma ljudi su malo stali na loptu. Kada su se počele zatvarati granice i birtije, otkad moramo držati razmak od dva metra i otkada su ulice postale tako jezivo tihe, pojedine osobe su shvatile da je upravo sada pravo vrijeme da otkriju pravog, boljeg sebe. Znaš, onu verziju sebe koju cijeli život priželjkuješ. Viša verzija tebe, ona prosvijetljena. Ona iznad korone.
Tako smo postali svjedoci tog trnovitog puta posutog koronavirusom na kojem pojedinci u izolaciji traže sebe. Ne, oni ne vise na Netflixu cijeli dan. Oni ne igraju igrice cijeli dan. Oni ne gledaju zabavne YouTube kanale cijeli dan. Oni ne ribaju podove cijeli dan. Oni ne sade biljke cijeli dan. Oni ne vise na mobitelu cijeli dan. Oni ne kuhaju cijeli dan. Oni su odlučili zaroniti duboko u sebe, uzeti bullet journal i zapisati svoje strahove, nade, želje, demone, komplekse i iskoristiti ovo vrijeme u izolaciji na radu na sebi. Cijeli dan.
Sigurno si naletio na par objava koje idu u smislu “ovo je najbolje vrijeme da zastaneš i razmisliš o svemu”, “iskoristi ovaj mir kako bi spoznao sebe”, “sada je onaj trenutak da radiš na sebi”, “da udahneš i zapitaš se…”.
Zar nije alarmantno da je nekome potrebna pandemija virusa zbog kojeg je cijeli svijet stao kako bi poradio na sebi i pronašao svoje bolje ja? Što je prije toga bio – zaluđeni kapitalist nesvjestan svijeta koji ga okružuje? Sebična, nesretna i iskompleksirana spodobica? Učmali pojedinac koji ne zna što je sreća?
Iskreno skrolam kroz te objave i mislim si koliko je zapravo isforsirano i prije svega tužno da je nekome potrebna svjetska kriza neviđenih razmjera kako bi shvatio da treba postati bolja osoba.
Budimo realni, kako ti provodiš svoje vrijeme u izolaciji? Ja osobno radim sve ono što inače radim, ali, eto, imam imalo više vremena. Čitam knjige, kuham, vježbam, sadim biljke, gledam serije i filmove – sve što bih inače radila da imam malo više vremena… Bavim se stvarima koje inače volim. Ne otkrivam nove dimenzije sebe jer znam što me usrećuje, u čemu sam dobra, u čemu nisam, što volim, a što ne. Nisam između jutarnje i popodnevne presice shvatila novi smisao vlastitog postojanja.
Ne, problem ne leži u radu na sebi. Problem leži u činjenici da cijeli svijet mora stati kako bi ti imao vremena da poradiš na sebi.
Ali nekako se “podrazumijeva” da pričamo o tome kako je napokon sve usporilo i kako napokon možemo sjesti sami sa sobom i obaviti taj razgovor koji toliko dugo čeka. Cool i trendi je pričati da trebamo iskoristiti ovo vrijeme najbolje što možemo, a to jedino znači da izliječimo svoje strahove, komplekse, oprostimo, krenemo dalje, vinemo se u visine vlastitog postojanja, dotaknemo nebesa i uzdignemo se u doba korone kao feniks iz pepela vlastitih ograničenja.
Nije cool biti u pidžami, nije trendi povlačiti se s kreveta na stolicu sa stolice na kauč i navečer opet u krevet. Nije influencerski razglabati o problemima, treba samo pričati o rješenjima. Pri tome nije bitno što cijeli svijet (još) nema rješenja za trenutno stanje. Ali uz pomoć self-helpa…. Uz pomoć pršteće pozitive… Uz pomoć ispraznog trabunjanja… Neki su već pronašli rješenje.
Pronaći sebe u doba korone je isto kao i prestati pušiti jer ti je netko rekao da to nije zdravo. Prihvatiti samog sebe u doba korone je isto kao i početi vježbati jer ti najbolja frendica vježba. Riješiti unutarnje komplekse u doba korona je isto kao ući u brak jer su se svi oko tebe vjenčali i došlo je “tvoje vrijeme”. Učiniti sve to u doba korone je prije svega samo lažno.
Naime, nitko nije prestao pušiti jer mu je netko rekao da to mora napraviti. Nitko nije nastavio ustrajno vježbati jer ga je netko nagovorio na to. Nitko nije bio sretan u braku jer se “morao vjenčati”. Sve što smo učinili zbog vanjskog pritiska i tuđeg utjecaja nije trajno i prije svega je lažno. Prestat ćemo pušiti kada sami odlučimo prestati pušiti. Redovito ćemo vježbati kada uistinu želimo trenirati. Bit ćemo sretni u braku samo ako smo u njega ušli zbog svog srca.
Pandemija koronavirusa je samo pokazala tko je u svojoj suštini dobar čovjek, pun empatije prema drugima, osoba koja će te se i u svom vlastitom sranju sjetiti i pitati kako si i je li ti nešto treba. Širenje virusa je pokazalo tko misli, doslovno, samo na vlastito dupe te će zbog njega ispuniti cijeli gepek WC papirom. Nestašica pojedinih proizvoda samo je pokazala tko će uskočiti u pomoć, a tko će se na društvenim mrežama direktno i indirektno ismijavati potrebitima. Izolacija je samo pokazala tko je čovjek, a tko tek blijeda verzija istog.
Otkriti sebe, onu bolju verziju sebe, onu najbolju verziju sebe nećemo dok se cijeli svijet bori s pandemijom koronavirusa. Nećemo postati svoj najbolji prijatelj u samo par tjedana izolacije. Nećemo se više voljeti jer, eto, trenutno nemamo koga fizički zagrliti. Nećemo postati bolji čovjek zbog korone. Samo ćemo ostati i biti fejk. Prije svega fejk prema samom sebi.
Istinski rad na sebi dolazi samo iznutra. Potičemo ga samo mi. Ne pandemija virusa. Ne zatvaranje granica. Ne karantena. Samo mi. Ako tek u doba korone imaš potrebnu da zastaneš i razmisliš o svom životu, znači da nikad nisi iskreno ni spoznao sebe.
Foto: Unsplash
Nastavi slobodno dalje čitati:
—> Dragi dnevniče, rak je danas odlučio da…
—> Nuklearna prijateljstva iliti kako i zašto crna udovica prijateljstva bira svoje žrtve
—> Kronike iz bolnice ilitiga koja je razlika između dobrog i lošeg čovjeka
