“Bebo, volim te!”, “Ovu ovdje obožavam!”, “Kako si mi samo nedostajala”, “Najslađe i najiskrenije biće koje sam ikad upoznala!”, “Ona je žena zmaj, prava inspiracija i uzor!”, “Ne znam kako bih bez nje!”… Gledaš ti tako storyje na Instagramu, jedan za drugim, jedna objava srcedrapajuća od one druge. Pojavi ti se story od te žene zmaj, a kad gle čuda, na njemu je ona druga voljena beba. Iskaču ti na feedu ode tom prijateljstvu, tako duboke, iskrene i emotivne, da ti se isti čas naježe sve dlake na tijelu, čak i one netom obrijane. A nisi stigla ni do kraja captiona. Suzica ti krene, šmrcneš glasno, nije te sram što te takav post dirnuo. Ništa se ne može mjeriti s iskrenim prijateljstvom. Ništa mu nije do koljena. Osim onog nuklearnog.
Ali prije nego što posegneš za paketom maramica, odjednom se sjetiš. Zastaneš. Razmisliš. Skrolaš po profilu bebe. Po profilu žene zmaj. I shvatiš da si prevaren, uhvaćen u mrežu nuklearnog prijateljstva. Ogorčeno brišeš suze i nos rukavom, takva prevara ne zaslužuje čak ni maramicu. Nemoj biti ogorčen, nisi ti kriv, stvarno nisi. Mreža nuklearnog prijateljstva je toliko gusta i ljepljiva da je teško vidjeti kroz nju. Jednom kad se dogodi nuklearno prijateljstvo, ništa drugo iliti bolje rečeno nitko drugi na svijetu ne postoji. Dok crna udovica prijateljstva ne isplete svoju mrežu, ne prožvače, probavi i ispljune svoju žrtvu. I samo krene dalje u lov. Ali nemoj očajavati, poput svakog krvožednog predatora i crna udovica prijateljstva ima svoj obrazac ponašanja.
Ali prije nego što naučiš prepoznati crnu udovicu prijateljstva, potrebno je pojasniti sami pojam nuklearnog prijateljstva. Društvene mreže su nas možda u mnogočemu na polju socijalizacije sjebale, ali ako ništa drugo olakšale su nam brzo i efikasno prepoznavanje nuklearnog prijateljstva, a s time i opasnu vrstu crne udovice prijateljstva. No, da se razumijemo, nuklearna prijateljstva postoje otkad postoji čovječanstvo. Društvene mreže su samo malo osvijetlile tu pojavu. I pretvorile je u javnu sramotu.
Koja je definicija nuklearnog prijateljstva?
Nuklearno prijateljstvo je poput nuklearne bombe. Stigne nenajavljeno, posve neprimjetno, incognito, jer samo tako može dostići sav svoj razorni potencijal. Ono odjednom, sad odmah, tu na licu mjesta, istog trena, tog časa, u milisekundi spoji te dvije izgubljene prijateljske duše, te dvije bebe, koje su jedna u drugoj pronašle smisao života, inspiraciju, snagu, volju, želju ili bilo koju drugu nuklearnu životnu emociju. Njihovo prijateljstvo se razvija odmah, nema vremena za čekanje i za kovanje planova, samo realizacija. Gusti nuklearni dim prijateljstva se spušta, ulazi u svaku poru, preuzima primat. I onda nenajavljeno, posve neprimjetno, incognito nestane. Puf. Nema ga. Ali iza sebe ostavlja pustoš.
U nuklearnom prijateljstvu uvijek postoji grabežljivac, takozvana crna udovica prijateljstva, i žrtva, koja je toliko nebitna da nema ni svoj naziv. Naime, nuklearno prijateljstvo ne postoji između dvije crne udovice prijateljstva. Jer crna udovica prijateljstva ne želi samu sebe razoriti.
Kako se ponaša crna udovica prijateljstva?
Obrazac ponašanja crne udovice prijateljstva je izrazito predvidljiv. Njoj je dovoljno tek par sati kako bi “nebitna sam i nemam naziv” žrtvu uhvatila u svoju mrežu i počela razarati.
Ona je divna, puna energije, nasmijava, dijeli abnormalno puno komplimenata da ti je pomalo neugodno, brine se o tebi, sluša te, ona je brižna i nakon samo par sati ima tu užasnu potrebu da cijelom svijetu obznani kako je nebitna postala njena nova najdraža prijateljica. Nije ni nova, ona je uvijek bila tu, samo ih je svemir trebao spojiti. I sad cijeli svemir za to treba i znati. Pišu se ode nebitnoj žrtvi, ona se diže u nebesa tog svemira. Nebitnoj žrtvi to, naravno, godi. Komu ne bi godilo. Svemir je ipak svemir.
Kako svoje žrtve bira crna udovica prijateljstva?
Postoji više kriterija, a prvenstveno ovisi o trenutnim ciljevima grabežljivca. Ako se želi što bolje osjećati u svojoj dlakovoj koži i na svojim jednako dlakavim nogicama, bira žrtve koje imaju sjebaniji život od nje. Njih je ujedno i najlakše uloviti. Ako teži boljim poslovnim uvjetima, kači se za uspješne žrtve. Oni su malo teži orah. Ako želi popularnost samo bira popularne žrtve. Njih i nije tako teško uloviti jer su i navikli da ljudi oko njih skakućuju i to im godi. Bitno je znati da crna udovica prijateljstva svoje žrtve uvijek bira pomno, kako bi zadovoljila svoje vlastite potrebe. Kad su one zadovoljene, bilo u obliku boljeg posla, većeg broja pratitelja na Instagramu ili boljeg osjećaja u vlastitoj koži, ona samo krene na drugu nebitnu žrtvu.
Nije prošao ni jedan dan od sudbonosnog susreta, a mreža iliti nuklearna bomba je već bačena. Odjednom se čujete svaki dan, odjednom ste na kavi svaki dan, odjednom vikende provodite zajedno, odjednom si toliko falite da to morate svima javno obznaniti. Crna udovica prijateljstva ima tu fascinantnu energiju i moć da svoju žrtvu zaslijepi, da joj se prilagodi, da voli sve što žrtva voli, radi sve što žrtva radi… Sve kako bi žrtva pomislila da je to uistinu prijateljstvo života. Mreža se plete, gusta i ljepljiva. Crna udovica prijateljstva to čini nuklearnom brzinom. Jer ona, doslovno, živi od svojih žrtava.
Naime, crna udovica prijateljstva nema svoje ja. Ona živi od žrtve do žrtve, a samim time ima izuzetno izraženu mimikriju. U svojoj nutrini, crna udovica prijateljstva je prazna, tužna i posve izgubljena u svijetu koji je okružuje. I koliko god se činilo kako je ona puna života, pozitive, samouvjerenosti i samopoštovanja, ona to zapravo crpi iz svojih žrtava. I u tome se nalazi cijela suština ovog grabežljivca.
Dovoljno je tek napraviti taj skrol, koji si ionako već napravio, da vidiš kako su njene društvene mreže groblje nuklearnih prijateljstava. Oda za odom, žrtva za žrtvom. Jer svaki grabežljivac voli ostaviti barem nekakvu uspomenu na žrtvu. Tužna činjenica ostaje da nebitna žrtva od samog početka vjeruje kako je to pravo, iskreno i emotivno prijateljsvo. Žrtva se prepušta potpuno. A kad shvati da je to samo nuklearno prijateljstvo, već je kasno. Šteta je učinjena. Žrtva iskorištena.
Idući put kad uočiš negdje iznenadnu i ogromnu količinu izljeva emocija, zapitaj se. Idući put kada netko nekome ili ne daj bože tebi iznenadno i u ogromnoj količini počne pisati ode, zapitaj se. Idući put kad netko nekoga ili, ne daj bože tebe, počne dizati u nebesa, zapitaj se. Budi na oprezu. Jer možda (ili čak vrlo vjerojatno) je crna udovica prijateljstva počela opet plesti svoju mrežu. Ah, taj magični životinjski, ovaj ljudski, svijet.
Foto: Unsplash
Želiš pročitati još neki blog post. Samo daj 😉
1. Draga državo, sve što želim je siguran krov nad glavom bez žohara i s ormarom!
2. Mišljenje je kao šupak, svatko ga ima
3. Za sve guzice, bile one prpošne i čvrste ili male i mlitave
