Kada se spomenu planine Bosne i Hercegovine u prvom planu su olimpijske planine Bjelašnica, Igman i Jahorina, planeta Prenj te surovi planinski masiv Čvrsnice. U tom spominjanju, istinski zaljubljenici u planine Bosne i Hercegovine, ne zaboravljaju Visočicu, planinu koju u proljeće krase nepregledne cvijetne livade, beskrajna polja šafrana i igre vode u obliku potoka i jezera.
Svojim grebenom i vrhovima smještenim na njemu tik nešto ispod 2000 mnv, osjetit ćeš pravo planinarsko iskustvo i zadovoljstvo te otkriti mir koji je sačuvala za odvažne planinare i ljubitelje aktivnosti na otvorenom. U sebi krije staze i vrhove za iskusne planinare, ali i one koji u svoje dnevnike upisuju prve planinarske korake i tako, svojstveno njoj, pruža ruke svima koji su u potrazi za slobodom.
Sa svojim najvišim vrhom Džamija (1967 mnv) predstavlja prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne. Nešto niži vrhovi su Veliki Ljeljen (1963 mnv), Mali Ljeljen (1860), Vito (1960), Drstva (1808) i markantni Puzim (1776) izdvojen od ostalog dijela masiva Visočice, uvijek izazovan i interesantan alpinistima.
Na Visočici se uputi na stazu “Bivak Zoran Šimić – vrh Parić – vrh Đetelaš – vrh Vito”
Jedna od najljepših planinarskih tura na Visočici je „Bivak Zoran Šimić-vrh Parić-vrh Đetelaš-vrh Vito“ koja te na svom putu časti dolinama na kojima igra kamena i cvijeća je kao najljepša kazališna predstava, grebenom s koga sežu pogledi u beskrajna prostranstva prema Treskavici, Bjelašnici i Prenju, a panoramski pogled na kanjon Rakitnice u tebi će izazvati posebno poštovanje i radost zbog provedenih trenutaka na ovoj planini.
Planinarski dom Vrela – prva obavezna točka na putu u središte planine Visočice
Potrebno je samo 40-ak minuta iz Sarajeva preko Bjelašnice da se nađeš u središtu raja Visočice. Na tom putu prema naselju Sinanovići, naići ćeš na planinarski dom Vrela, nezaobilaznu točku svih posjetitelja Visočice koji moraš obavezno posjetiti. Jer ako postoji mjesto gdje ćeš se osjećati uvijek dobrodošlim, to je upravo ovaj dom. Stoga, obavezno svrati, na putu prema cilju, uživajući u prvom jutarnjem planinarskom čaju napravljenom od najukusnijeg bilja s prostranstva Visočice ili u dobroj hrani i bosanskoj “kafi” nakon cjelodnevne šetnje.
Planinarski dom Vrela je jedan od najuređenijih domova u Bosni i Hercegovini s kapacitetom od 30 ležajeva. Čistoća, topla voda, odlična klopa i još bolji domaćini su glavne odrednice ovog doma, a dobar wifi dodatan razlog za posjetitelje kojima je povezanost s ostatkom svijeta neizbježna.
Na putu prema bivku Zoran Šimić
Od planinarskom doma Vrela vožnju ćeš nastaviti asfaltnim putem preko sela Sinanovići i Puzimskog groblja, gdje će se pred tobom ukazati markantni Puzim, izazov i raj za iskusne planinare i alpiniste.
Cestom se lagano spuštaš prema selu Bjelimići. Nakon otprilike jedan kilometar udaljenosti, na desnoj strani ceste vidjet ćeš planinarsku markaciju koja vodi prema bivku Zoran Šimić. Parking nije uređen, te je potrebno imati u vidu i druge vozače, a nakon adekvatnog parkiranja, tvoja avantura može krenuti. Prije parkinga na nekih 300 m, na lijevoj strani se nalaze dvije česme s hladnom vodom za piće gdje možeš napuniti svoju boce za kilometre koji te uskoro čekaju.
Prvi dio staze krase doline i prostranstva ispunjeni igrama raznolikog cvijeća i međusobnim cvijetnim razgovorima zbog kojih ćeš na trenutke imati osjećaj da si negdje daleko, na mjestu gdje se duša hrani s najčišćeg izvora.
Prva važna markacija do koje dolaziš je markacija koja te lijevo vodi prema Bivku. Na tom putu na tvojoj desnoj strani, prskosno i odvažno stoji greben s vrhom Špionik.
Nakon istinske katarze, koju doživiš na ovoj cca tri kilometra dugoj stazi i 1,50 h hoda, stići ćeš do arhitektonskog objekta bivak Zoran Šimić. Bivak je izgrađen 2017. i prema časopisu Design Boom jedan je od 10 najboljih arhitektonskih projekata na svijetu za 2020. godinu i već sada jedan od simbola ove planine i idealno mjesto za prvu pauzu i predah. Dočekati zalaske i izlaske sunca u njemu su posebna priča…
Bivak ili sklonište je otvorenog tipa u kome se ugodno može smjestiti devet ljudi, a u slučaju nužde i do 12 ljudi. I ovim putem, molimo sve posjetitelje da vode računa o kućnom redu i da bivak ostave urednim iza sebe kako bi i drugi planinari mogli imati ugodan boravak.
Panoramska šetnja grebenom Visočice
Desno od Bivka ugledat ćeš greben i na njemu već sada dobro utaban put koji te vodi na prvi od tri vrha koje ćeš posjetiti na ovoj stazi – vrh Parić visine 1941 m. Od bivka do vrha Parić potrebno je cca 30 minuta hoda odakle pogled puca dalje prema krajnjem ishodištu – vrhu Vito.
Nakon dolaska na sami vrh grebena skrenut ćeš desno i poslije nekih 150 metara hoda doći ćeš do vrha Parić koji je označen pločom i natpisom gdje možeš napraviti još poneku fotku kao uspomenu na ovu nezaboravnu avanturu.
Potrebno je istim putem vratiti se na početak grebena kako bi nastavio dalje prema vrhu Đetelaš. Važna napomena: pri spustu s Parića potrebno je biti na oprezu zbog kamenite strmine koja te čeka u dužini nekih 10-ak metara, a nakon koje ćeš ponovo doživjeti čistu magija, a bezbrižnost stupa na snagu.
Prema vrhu Đetelaš (1935 mnv) sačekat će te klupa za odmor, a gdje je klupa, tu se mora popiti kava! Sve vrijeme hoda grebenom od Parića preko Đetelaša pa dalje do vrha Vito (1960 mnv), Visočica te časti panoramskim pogledom na jedinstveni kanjon Rakitnice i planinu Bjelašnicu, a imati priliku dosegnuti pogled ka Lukomiru, naseljenom selu na najvišoj nadmorskoj visinu u Bosni i Hercegovinu, još je jedan u nizu razloga zašto ova planina treba biti prva na popisu za posjetiti u ovoj zemlji.
Poslije pauze nastavit ćeš dalje grebenom prema vrhu Vito gdje te uskoro očekuje malo zahtjevniji uspon, ali s ništa manje lijepim pogledom. Uspon na vrh Vito je najzahtjevniji dio ove avanture, a dolazak na njega znači da si dosegao najvišu točku ove staze.
Pogled s vrha Vito se ne zaboravlja. Odavde se pruža pogled na Bjelašnicu, na gore spomenuto selo Lukomir i kanjon rijeke Rakitnice. Dalje prema sjeveroistoku vidjet ćeš greben Hojta koji spaja Bjelašnicu i Treskavicu, a na istoku Zelengoru i Leliju, dok ćeš gledajući prema jugu vidjeti planine Crvanj i Velež, a dalje prema jugozapadu ponos BiH – planinu Prenj.
I zbog ovoga, kažem ti ja putniče da je Visočica prva planina u BiH koju moraš posjetiti. Ona je put u središte ove zemlje, mjesto odakle ćeš se zaljubiti u sva njena prostranstva i vratiti joj se.
Južnom stranom Vita započinješ spust prema dolini zvanoj Mahale (u vrhu doline nalazi se izvor). Potom ćeš ponovo proći pored Špionika, odakle dalje hodiš prema raskršću s kojeg si nekoliko sati ranije krenuo na lijevu stranu prema Bivku. I dok trepneš i pokušavaš zapamtiti još poneki prizor, doći ćeš na početnu točku odakle je tvoja avantura u magiju zvana Visočica nekoliko sati ranije započela.
Ukoliko se uputiš u prostranstva Visočice budi spreman na činjenicu da ćeš gaziti jednom od najljepših planina Bosne i Hercegovine, ali i da ćeš zasiguno propustiti neko odlično mjesto za odmor i mnogo pogleda koji sežu u najljepša prostranstva zemlje u obliku srca. No, povratak na Visočicu je ionako neizbježna stvarnost koja će te dočekati, jer se ovdje žive najljepši sni.
Korisne informacije za stazu “Bivak Zoran Šimić – vrh Parić – vrh Đetelaš – vrh Vito”:
- Početak staze: nakon cca 5 km od planinarskog doma “Vrela” na desnoj strani ceste nalazi se markacija koja upućuje na početak staze. Važna napomena: u zimskom periodu cesta za automobile je prohodna do planinarskog doma Vrela, jer se ne vrši čišćenje snijega.
- Parking: Nije uređen te je potrebno se adekvatno parkirati kako bi i drugi posjetitelji imali prostor za parking.
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: cca 11km, 4-5h ukoliko ne pijete 3 puta kavu kao mi 😊
- Za koga je prikladna staza: Za Visočicu kažu da je planina za sve, a za ovu stazu možemo reći da je srednje teška. Staza do bivka je pogodna za izletnike i za šetnju s malom djecom, dok je ostatak staze pogodan za planinare. Kompletna staza je bez prirodne zaštite te je potrebno voditi brigu o zaštiti.
- Postoji li mjesto za hranu i piće: Da, u planinarskom domu Vrela, kao i još nekoliko restorana smještenih odmah uz cestu. Cca 300 m prije same oznake za početak planinarske staze, na lijevoj strani ceste nalaze se 2 česme s vodom za piće, kao i u samom vrhu doline pri spustu s vrha Vito.
