Možda se područje između Visočice i vrhova iznad Paklenice ne odlikuju svojim visokim vrhovima, no ovaj dio Južnog Velebita skriva druge atraktivne planinarske destinacije, a među najljepšim dijelovima ubraja se Kamena galerija, Stap i Stapina. Ovo je područje krškog terena na kojem se proteže niz od nekoliko prostranih duliba sa šumama prašumskog tipa te velika krška polja koja su sve do druge polovice 20. stoljeća služila za ljetnu ispašu stoke.
Na Stapu se nalazi i planinarsko sklonište Tatekova koliba koje se najčešće koristi kao ishodište za izlete u okolici, no računaj da do skloništa ne postoji prilazna cesta, tako da se ono koristi za noćenje, dok za početnu točku izleta planinari najčešće koriste Veliko Rujno (oko 4.30 sata) ili selo Ljubotić (oko 3 sata). Iznad Stapa pozornost privlači kamen Čučavac, a južno od Stapa ističe se kuk Stapina.
Osobno sam ovaj dio Velebita istražila u sklopu manifestacije Highlander Velebit u sklopu kojeg smo u pet dana prošli 100 km od Zavižana pa sve do Starigrada. Naša početna točka za prolazak Stapa je bio Panos gdje smo prenoćili u šatorima nakon uspona s Baških Oštarija. Naša relacija za četvrti dan Highlandera je bila Panos-Veliko Rujno. Ovo je ujedno i dio VPP-a, odnosno Velebitskog planinarskog puta.
Stoga opis ove staze možeš koristiti i ako za početnu točku biraš Veliko Rujno gdje većina planinara ostavi svoj automobil te za noćenje bira upravo Tatekovu kolibu. Također ti može poslužiti ako planiraš proći taj dio VPP-a. Na relaciji Baške Oštarije-Veliko Rujno, svoj put možeš razlomiti tako da spavaš u planinarskom skloništu Šugarska duliba (10 mjesta za noćenje, stalno otvoreno) i planinarskom skloništu Tatekova koliba (10 mjesta za noćenje, stalno otvoreno).
Južni Velebit: Opis staze Panos-Stap-Stapina-Veliko Rujno
Kada sam bila na Highlander Velebitu, dva dana nas je pratilo izrazito loše vrijeme (kiša, grmljavinsko nevrijeme te bura). Dan kada smo rano ujutro spakirali svoje šatore i opremu s Panosa vrijeme nas je služilo sve do Malog Rujna. No, staza je dijelovima bila izuzetno skliska i puna blata te smo se oprezno spuštali s Panosa prema Stapu. Na tom dijelu stazu smo zbog težine opreme i umora od prethodna tri dana (Zavižan-Skorpovac-Baške Oštarije-Panos) imali sporiji tempo. Upravo početni dio ove staze, odnosno spuštanje s Panosa je teži dio staze.
Slijedi odmah strmo spuštanje uz teži teren (veliko i manje kamenje) te je ovdje potrebno biti na oprezu. No, uz dozu opreza i štapove, ovaj dio staze se prolazi bez problema. Cijelo vrijeme se malo spuštamo pa penjemo, a pravi odmor predstavlja onaj dio staze kojeg čini ugodni i mekani šumski put (kojeg nažalost nema puno).
Meni osobno najljepši dio ove staze je onaj iznad samog Stapa i Tatekove kolibe. Srećom na ovom dijelu smo imali dobro vrijeme te je bio pravi gušt zastati i promatrati tu ljepotu koja se proteže ispred tebe.
Inače, Stap je prostran travnati dolac ravnog dna koji je sa svih vrhova okružen slikovitim vapnenačkim kukovima i šumom. U blizini nema naselja niti ceste, stoga ti se čini kako se uistinu nalaziš daleko od civilizacije.
Nakon što smo uživali u predivnom pogledu, uslijedilo je spuštanje do planinarskog skloništa Tatekova koliba. Kako smo od prethodnog dana i noći imali podosta mokrih stvari te nas je bura propuhala, bio je pravi luksuz u skloništu osjetiti toplinu vatre te objesiti mokru odjeću da se barem malo posuši. Uslijedila je duga pauza za topli ručak prije nego smo nastavili svoj put sve do Velikog Rujna.
Tatekova koliba i Stapina
Tatekovu kolibu je izgradio Slavko Tomerlin, a ime je dobilo po njegovom nadimku. On je uredio i opremio sklonište, a u okolici je pronašao i mnoge zanimljivosti i markirao je putove. Ovdje postoji i voda koja se uzima iz uske špilje, oko 30 metara od samog skloništa.
Nakon dobrodošle pauze svoju avanturu nastavljamo strmim usponom (čini ti se kao da mu nema kraja) prema Stapini do koje je potrebno oko 40-ak minuta hoda. Stapina se nalazi na 1.124 metra nadmorske visine te je najveći i najmarkantniji kuk Južnog Velebita. U pitanju je oko sto metra visoka glatka stožasta stijena koja se nalazi na istaknutom travnatom vrhu s lijepim pogledom. Kako piše u Planinarskom vodiču kroz Hrvatsku jedno vrijeme je stijena nosila ime Simonovića Stapina prema Radivoju Simonoviću, jednom od prvih istraživača Velebita. Uspon na stijenu zbog strmine i glatke površine nije moguć za planinare te je rezerviran za alpiniste. Žig se nalazi na malom prijevoju između velikog i malog kuka, odnosno na najvišoj točki dokle se može doći pješice.
Ostavljamo Stapinu iza sebe i u luku započinjemo spuštanje nakon čega slijedi ugodna staza koja djelomično prolazi kroz šumu. Prolazimo pored križanja staza prema Kamenoj galeriji koju mi ovaj put ostavljamo za neku drugu avanturu. Dani hodanja, mokra oprema i vrijeme koje se tada počelo opet pogoršavati, natjerali su nas da svoj put nastavimo do Velikog Rujna.
Kamena galerija – stjenoviti labirint
Do Kamene galerije od Tatekove kolibe je potrebno oko sat i pol, a za njen obilazak na više izvora piše da je potrebno sat i pol do dva. Imaj na umu da je za njen obilazak potrebna spretnost i planinarska vještina, a na nekoliko mjesta za pomoć pri spuštanju i penjanju su postavljeni klinovi i ljestve. U pitanju je jedinstveni stjenoviti labirint u području Runjave glave. Ovo područje je otkrio i kružni put trasirao upravo Slavko Tomerlin Tatek. Savjetuje se obilazak smjerom suprotnim od kazaljke na satu, kako upućuju i markacije.
Mi smo svoj put nastavili do Velikog Rujna te nakon još jednog uspona stižemo do zaselka Račabuša. Slijedi spuštanje do Malog Rujna uz neprestani pogled na ove krške visoravni. Ovdje budi na oprezu jer je staza puna većeg i manjeg kamenja, a nama je poseban izazov bio i sklizak teren zbog kiše.
Veliko i Malo Rujno su najprostranije i najravnije velebitske terase duge čak sedam i široku oko jedan kilometar. Na ovom dijelu je potreban oprez – naime, kako ovaj dio vodi kroz posve otvoreni teren (ljeti imaj na umu da posve izložen suncu) moguće je silaženje sa staze, stoga dobro otvori oči i prati markacije. Od Malog do Velikog Rujna je potrebno oko dva sata hodanja. Nas je na ovom dijelu uhvatila bura s naletima kiše čije kapljice su se činile poput nazubljenih oštrica. Na ovom području često se vide i konji, mi smo bili te sreće da smo ih vidjeli u daljini.
Naš cilj za četvrti dan Highlander Velebita je bilo Veliko Rujno, prostrana travnata visoravan koja se prostire između Bojinca i grebena Višerujne. Tu se nalazi crkvica Gospe od Rujna (područje gdje smo postavili šatore i prenoćili) koja se ubraja u glavno hrvatsko planinarsko hodočašće. Spavati možeš i u planinarskom skloništu Zavrata (780 m) koje se nalazi na sjevero-zapadnom rubu osamljenog krškog polja Zavrate nadomak Maloj Rujna. U pitanju je stara pastirska kuća koja je preuređena u jednostavno planinarsko sklonište koje ima 10 mjesta za noćenje te je stalno otvoreno.
Za razliku od sjevernog i srednjeg Velebita, Južni Velebit nema uzdužne ceste po vršnom dijelu, stoga su svi ciljevi teže pristupačni i zahtijevaju višesatne prilaze. No, ne kaže se bez razloga da do najljepših pogleda i prizora se ipak treba potruditi!
Korisne informacije za stazu Panos-Stap-Stapina-Veliko Rujno:
- Početak staze: opisana staze počinje na Panosu, no najčešća polazna točka za Stapinu i Stap je Veliko Rujno (čitati u tom slučaju od kraja)
- Parking: Veliko Rujno ako ideš iz tog smjera
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 14,8 km, prelazi se 800 nadmorske visine uspona i 1,224 metara nadmorske visine spuštanja, a nama je bilo potrebno osam sati. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna za iskusne planinare koji su u kondiciji
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Ne, no izvor vode se nalazi kod planinarskog skloništa Tatekova koliba
