Premužićeva staza se s razlogom ubraja među najljepše staze ne samo na Velebitu nego i u cijeloj Hrvatskoj. Svaki zaljubljenik u prirodu barem jednom treba proći ovu nezaboravnu stazu čija ljepota na svakom koraku ostavlja bez daha. Premužićeva staza se ubraja u pravo remek-djelo graditeljstva, a proteže se vršnim dijelom sjevernog i srednjeg Velebita.
Premužićevu stazu, njenu prvu dionicu od Zavižana do Alana, sam prošla s planinarskim društvom u sklopu Opće planinarske škole. Točno se sjećam večeri prije odlaska na ovaj nezaboravni put. Jednostavno nisam mogla zaspati. Toliko toga sam čula o Premužićevoj, toliko fotografija sam vidjela da nisam mogla vjerovati da će i moje gojzerice napokon kročiti tom stazom. I onda sam je vidjela uživo. Niti jedna fotografija ne može vjerno prikazati svu ljepotu ove planinarske staze. Premužićevu stazu jednostavno moraš doživjeti uživo.
Nakon tri godine napokon se rodila prilika da prohodam cijelu Premužićevu stazu. Moram li uopće opisati kako sam se osjećala noć prije? U ono malo vremena što sam sanjala, pred očima sam vidjela samo Velebit. Ne kaže se bez razloga da cijelu Premužićevu stazu svaki planinar treba proći barem jednom u životu.
Mala povijest Premužićeve staze
Idejni začetnik Premužićeve staze je dr. Ivan Krajač, alpinist, političar, pravnik i istinski zaljubljenik u Velebit. Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita koji je u društvu Krajača istraživao Rožanske kukove.
Izgradnja Premužićeve staze trajala je od 1930.-1933., a posebna je iz više razloga. Izgrađena je posve od prirodnih materijala tehnikom suhozida. Ta činjenica je izuzetno fascinantna jer se staza cijelim putem čini kao da je tu vječno stajala. Teško je pojmiti činjenicu da su stazu izgradile ljudske ruke.
Premužićeva staza prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš, a trasirana je tako da nema velikih uspona. Prolazak kroz Hajdučke i Rožanske kuke, jedan od najimpresivnijih dijelova Premužićeve staze, inače je bio dostupan samo iskusnim alpinistima i planinarima koji su nekoć taj dio Velebita prolazili uz puno znoja, truda i energije. Uz pomoć Premužićeve staze su ove veličanstvene ljepote Velebita postale dostupne svima, pa čak i onima bez iskustva i pretjerane kondicije. Prosječni nagib staze iznosi svega 10%, a široka je samo 1,20 metara kako bi od samog početka bila dostupna samo hodanjem.
Premužićeva staza je službeno dugačka 57 kilometara, prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Park prirode Velebit te se proteže od Zavižana do Baških Oštarija. Naši pametni satovi su pokazali 50-ak kilometara. Prije spuštanja do planinarske kuće Alan kratko se silazi sa službene Premužićeve staze gdje se, vjerojatno gubi pokoji kilometar. Stoga ako planiraš proći cijelu stazu, imaj na umu ovu zanimljivu informaciju.
Kako prijeći Premužićevu stazu?
Premužićeva staza se najčešće prolazi u tri dana, stoga se dijeli na tri dionice: Zavižan-Alan, Alan-Skorpovac i Skorpovac-Baške Oštarije. Pojedini planinari znaju spajati trase te skratiti izlet, no s obzirom koliko je Premužićeva staza lijepa šteta ju je preletjeti. Stoga ako želiš imati potpuni doživljaj Premužićeve staze te imati vremena za upijanje sve ljepote kojoj ćeš svjedočiti, uzmi si puna tri dana.
Prva dionica: Zavižan-Alan
Prva dionica Zavižan-Alan je ujedno i najpopularniji dio Premužićeve staze. Službeno je duga 16 km, prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit, a za njen prolazak bez uračunatih pauza i posjete okolnih vrhova je potrebno oko 5.30 h. Mi smo svoj pohod startali podno planinarskog doma Zavižan, bilo nam je potrebno manje od pet sati uz kratke pauze, a pametni sat je pokazao 14.65 km.
Posve je jasno zbog čega je ova dionica toliko popularna. Kako piše Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine” šire područje Zavižana, s Rožanskim i Hajdučkim kukovima, jedno je od najljepših planinskih područja u Hrvatskoj. Zbog posebne ljepote, raznolikosti pejsaža i širine vidika, zavižanski vrhovi sa susjednim Rožanskim i Hajdučkim kukovima proglašeni su 1999. nacionalnim parkom. O prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit svjedoči to da u njemu postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom – strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, botanički rezervat Visibaba, nalazište biljnog endema hrvatske sibireje te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Zavižanska kosa, unutar kojeg je i spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt.
Ovaj dio Premužićeve staze prolazi i kroz šumu i livade stoga ćeš u jednom danu doživjeti sve nezaboravne i raznolike strane ovog dijela Velebita. Pauzu napravi kod Rossijeve kolibe, kamenog skloništa koje je izgrađeno 1929. te je dobilo ime po Ljudevitu Rossiju koji je istraživao velebitsku floru. Idealno mjesto za pauzu i uživanje u pogledu na Rožanske kukove pruža se s livada podno Seravskog vrha. Nemoj propustiti uživati u pogledu koje se pruža na obližnje otoke podno vrha Alančić, nešto prije planinarske kuće Alan.
Druga dionica: Alan-Skorpovac
Najdulja dionica je ona od Alana do planinarskog skloništa Skorpovac koja je duga punih 20 kilometara, a nama je uz uračunate pauze (a vjeruj mi bilo ih, teško je odoljeti takvim pogledima) bilo potrebno 7.15 h. Prema postavljenim oznakama za prelazak ove dionice je potrebno oko 6.45 minuta.
Bez obzira što je trasa duga i dalje je Premužićeva staza tehnički i kondicijski nezahtjevna jer i na ovom dijelu nema većih uspona niti silazaka. Ova dionica je posve različita od prve. Prolazi djelomično kroz šumu, a tijekom skoro cijelog puta se pruža nevjerojatno lijep pogled na obalu, more i otoke. Ako si te sreće u daljini ćeš čak vidjeti i obalu Italije.
Putem ćeš uživati i u pogledu na razne livade i pašnjake koje su nastale isključivo ljudskom rukom. Na njima se nalaze i ostatci nekadašnjih pastirskih stanova gdje su ljudi boravili tijekom proljeća i ljeta.
Osobno smo na ovoj dionici staze naletjeli na čak četiri poskoka, stoga u toplijim danima budi posebno oprezan. Na samom putu na križanju staza prema Šatorini i Matijević brijegu kod Gornjih korita nalazi se mali izvor vode koji na vrijeme ljetnih mjeseci zna presušiti.
Treća dionica: Skorpovac-Baške Oštarije
Zadnja dionica je i kilometarski i vremenski najkraća, no nije zbog toga manje lijepa. Pohod startamo kod planinarskog skloništa Skorpovac gdje se kod križa s lijeve strane nastavlja Premužićeva staza koja na tom području prolazi većinski kroz šumu te u par navrata siječe makadamsku cestu.
Uskoro nam se ponovno pogled otvara prema obali i okolnim otocima, a posebno je upečatljiv pogled na zelene livade Velebita. Ova dionica prolazi preko Dabarske kosi gdje prolazi Dabarska cesta. To je glavna prometna okosnica srednjeg Velebita otkuda kreću brojni planinarski pohodi. Zastani i uživaj u pogledu na Ravni dabar, ali i na more.
Premužićeva staza se odmah nastavlja iznad same ceste te ulazi u šumu koja nas prati sve do samog završetka. Premužićeva staza završava prije oštarijskih polja na čijem rubu se nalazi planinarski dom Prpa. Većina izletnika svoj put nastavlja prema Baškim Oštarijama gdje ih ili čeka prijevoz ili vlastiti automobil, a fantastičnu okrepu ćeš naći u hostelu Baške Oštarije. Nas je kombi čekao nakon livade podno grebena Kiza. Za ovu dionicu nam je bilo potrebno 3.25 h te smo prešli 12.57 kilometara, no službeni dio Premužićeve je nešto mali kraći.
Markacije na Premužićevoj stazi
Cijela Premužićeva staza je izvrsno markirana. Kako je cijelom trasom izgrađen put, često nije ni potrebno pratiti markacije jer je posve jasno kuda se ide. Sva raskrižja staza su izvrsno postavljena stoga nema opasnosti gubljenja.
Vremenski uvjeti na Premužićevoj stazi
Područje sjevernog Velebita ubraja se u jedno od najhladnijih i najvlažnijih područja u Hrvatskoj. Zavižan je najsnježnija, najmaglovitija i najvjetrovitija meteorološka postaja s najnižom prosječnom temperaturom u Hrvatskoj. Prosječna snježna zima traje dulje od sedam mjeseci. Ovaj dio je poznat i po jakim naletima bure, a najjači udar je izmjeren na Zavižanu i to čak 185 km/h. Tijekom toplog dijela godine česte su grmljavine, a jedan od najviših vrhova na sjevernom Velebitu zbog čestih udara gromova dobio je ime Gromovača. Ovo je veoma važno imati na umu prilikom organizacije izleta. Na službenoj stranici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit redovito se objavljuje stanje staze, što je posebno važno provjeravati zbog količine snijega. Ako na stazi postoji poveća količina snijega, dijelovi staze postaju opasni, stoga je dobro odgoditi izlet.
Imaj na umu da se vrijeme na Velebitu izuzetno brzo mijenja. Obavezno sa sobom nosi opremu za različite vremenske uvjete, od kiše do bure. Tijekom noći temperature padaju nisko, stoga pripremi tople stvari za noćenje.
Većinski dio Premužićeve staze nije pod hladom, što je potrebno uzeti u obzir ako svoj pohod planiraš za vrijeme ljetnih mjeseci.
Koliko vode nositi na Premužićevu stazu?
Jedan od glavnih organizacijskih problema vezano za prelazak cijele Premužićeve staze jest pitanje vode. Ako ideš s planinarskim društvom ili agencijom ponesi potrebnu količinu za sve dane koju ćeš dnevno pretakati, a držati u busu ili kombiju. Sa sobom u ruksaku nosit ćeš količinu potrebnu za dotični dan.
Ako ideš sam, imaš samo par opcija na raspolaganju. Na samoj Premužićevoj stazi postoji samo jedan izvor vode, a to je Korita iznad Mliništa koje, nažalost, tijekom ljetnih mjeseci zna presušiti. Šterna kod planinarskog skloništa Skorpovac također ima vodu (dobro je sa sobom nositi tablete za čišćenje vode ili vodu prokuhati prije konzumacije). Prema planinarskoj kući Kugina kuća nalazi se izvor Težakovac. Flaširanu vodu možeš kupiti u planinarskoj kući Alana, no tu informaciju svakako provjeri prije svog pohoda.
Na Premužićevu stazu nosi minimalno dvije litre po danu, a planinari zbog manjka izvora često nose sa sobom punih šest litara za sve dane. Naravno, nije jednako prelaziti Premužićevu stazu u rano proljeće i na vrhuncu ljeta. Imaj na umu da je većinski dio staze bez hlada stoga ponesi dovoljnu količinu vode za te uvjete.
Kako organizirati prijevoz na Premužićevoj stazi?
Jedan od vodećih organizacijskih problema vezano za prolazak cijele Premužićeve staze jest pitanje prijevoza. Kako Premužićeva nije kružna staza već počinje kod Zavižana, a završava kod Baških Oštarija, nije moguće tek tako se vratiti vlastitom prijevozu.
Postoji više opcija kako organizirati prijevoz. Prije svega na ovaj višednevni izlet možeš ići s planinarskim društvom ili turističkom agencijom koja nudi outdoor sadržaj. Tako ne moraš razmišljati o logistici prijevoza. Ako nisi član planinarskog društva, moj prijedlog je da na Premužićevu stazu ideš s agencijom Thrill Seeker Croatia koja organizira trodnevnu avanturu na Velebitu.
Dobra opcija je i Dragec, obrt za prijevoz putnika, koji kombijem prevozi planinare na razne lokacije po dogovoru. Izletnici najčešće biraju prijevoz od Alana natrag do Zavižana, no možeš se dogovoriti i za druge opcije. Kontaktirati ih možeš na broj 098/912 6644, putem maila dragecprijevoz@gmail.com ili provjeriti na službenoj stranici. Cijene variraju ovisno i destinacijama i količini osoba. Za najpopularnije rute cijene iznose: Alan-Zavižan 500 kn za 1-4 osobe te 600 kn za 5-8 osoba te Baške Oštarije-Zavižan 800 kn za 1-4 osobe te 900 kn za 5-8 osoba.
Većina izletnika organizira prijevoz od, primjerice, Alana ili Baških Oštarija natrag do Zavižana. Puno bolja opcija je da se autom dovezeš do završne destinacije, bio to Alan ili Baške Oštarije, tamo parkiraš i onda se prevezeš do početne točke. Tako ne moraš razmišljati hoćeš li stići na dogovoreni termin te možeš opušteno uživati u svim ljepotama Velebita.
Postoji i treća opcija. Podijelite se u dvije ekipe. Jedna kreće sa Zavižana, a druga s Baških Oštarija. Srest ćete se negdje na pola puta te razmijeniti ključeve automobila. Ovo je najjeftinija opcija, no nažalost tako niste svi na okupu.
Ako pak ne planiraš proći cijelu Premužićevu stazu nego samo njen najpopularniji dio Zavižan-Alan uvijek možeš prespavati u planinarskoj kući Alan te se idući dan vratiti do početne točke. Pojedini izletnici idu samo do Rossijeve kolibe te se vraćaju do Zavižana. Ako biraš tu opciju, svakako se nemoj odmah nakon Rossijeve vraćati nego prohodaj još koji kilometar jer ćeš u protivnom propustiti jedan od najljepših dijelova staze.
Gdje spavati na Premužićevoj stazi?
Putem cijele Premužićeve staze nalaze se mnogobrojni planinarski objekti stoga organizacija spavanje ne predstavlja veći problem.
Planinarski dom Zavižan
Planinari najčešće započinju svoju avanturu na Zavižanu gdje se nalazi planinarski dom Zavižan. On se nalazi na 1.594 metara nadmorske visine, stalno je otvoren, a nudi piće i eventualno pripremu hrane prema dogovoru, ali nudi i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četverokrevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.
Rossijeva koliba
Planinarsko sklonište Rossijeva koliba izgrađeno je davne 1929. godine. Nalazi se uz Premužićevu stazu na 1.580 metara nadmorske visine u samom srcu Rožanskih kukova, na oko dva sata hoda od Zavižana. Sklonište je namijenjeno isključivo kraćem boravku za slučaj nužde ili ružnog vremena. Otvoreno je stalno i nudi prostor za šest ležaja.
Planinarska kuća Alan
Najčešći odabir za noćenje jest planinarska kuća Alan koja nudi 40 ležaja. Otvorena je od kraja svibnja do kraja listopada, a izvan sezone obično radi nedjeljom. U razdoblju bez dežurstava kuća je otvorena kao sklonište s najnužnijom opremom. Planinarska kuća Alan ima u ponudi i razne osvježavajuće napitke, te jednostavna jela po dogovoru i mogućnosti. Također možeš kupiti i flaširanu vodu, no zbog velikog broja izletnika tu mogućnost provjeri unaprijed i potrudi se ne ovisiti o njoj.
Planinarska kuća Alana nema sanitarni čvor, a voda za održavanje osobne higijene nalazi se pored kuće. Svakako ponesi vlastitu vreću za spavanje. Kako je Alan najčešći odabir za noćenje većih skupina, obavezno unaprijed rezerviraj svoj ležaj.
Pastirski stanovi Alan
Pastirski stanovi na Alanu smješteni su podno vrha Alančić uz sam rub šume, odmah uz poprečnu velebitsku cestu koja spaja Liku s morem. Na Alanu se nalazi ukupno 6 stanova, od kojih su tri namijenjena za smještaj, jedan stan služi kao info-centar, u jednom stanu nalazi se drvarnica, dok je u jednom stanu smješten poljski wc i priručni tuš. U svakom stanu se još nalazi stol s klupama, priručna kuhinja s priborom za jelo i pripremu hrane i štednjak na drva. Stanovi su opremljeni jednostavnim priborom za osobnu higijenu (lavori), drvima i sjekirom za drva. Pastirski stanovi na Alanu nisu povezani s vodovodom i električnom mrežom, struja se dobiva putem solarnih panela, a kišnica se skuplja u šterni (cisterni). Voda se koristi samo za pranje i održavanje, a vodu za piće posjetitelji trebaju osigurati sami. Potrebno je stanove unaprijed rezervirati.
Planinarsko sklonište Ograđenica
Ovo sklonište se možda ne nalazi odmah uz Premužićevu stazu, no česti je odabir za noćenje. Nalazi se na 1.400 metara nadmorske visine, a u pitanju je maleni metalni kontejner. U skloništu je samo drveni skupni ležaj, ima 4 ležaja te nema izvor vode. Najbliži izvor vode jest izvor Gornja korita na Premužićevoj stazi. Imaj na umu da ovaj izvor ljeti zna presušiti.
Planinarsko sklonište Skorpovac
Većinski dio planinara koji prolaze cijelu Premužićevu stazu završavaju svoju drugu, najdulju dionicu, upravo kod planinarskog skloništa Skorpovac.
Sklonište se nalazi uz Premužićevu stazu u napuštenom gorskom zaselku Skorpovcu na 958 metara nadmorske visine. Sklonište je stalno otvoreno, o njemu brinu HPD Sveti Šimun iz Markuševca čiji članovi tijekom ljetnih mjeseci u objektu i dežuraju. Sklonište je opremljeno s peći i 10 jednostavnih ležaja, a u šterni ima vode. Do skloništa se može doći i automobilom i kombijem.
Planinarska kuća Kugina kuća
Planinarska kuća Kugina kuća ne nalazi se uz Premužićevu stazu i potrebno je skrenuti s nje. Nudi 50 ležaja, ima cisternu, no potrebno je najaviti svoj dolazak jer nije stalno otvorena. Sa stražnje strane kuće je zimska soba, a izvor vode nalazi se oko deset minuta kod izvora Težakovac. Do kuće se može doći automobilom.
Smještaj na Baškim Oštarijama
Na Baškim Oštarijama postoji različite opcije za smještaj. Najbliže Premužićevoj stazi je planinarski dom Prpa na 935 metara nadmorske visine, a u pitanju je naselje od nekoliko bungalova koje je podigao i uredio pokojni Vlado Prpić Prpa. Nalaze se na rubu oštarijskog polja. Bungalovi su stalno otvoreni i pružaju mogućnost noćenja.
U Baškim Oštarijama uz glavnu cestu postoje brojne mogućnosti smještaja, a najpopularniji je Hostel Baške Oštarije gdje je potrebno unaprijed rezervirati smještaj.
Potencijalne opasnosti na Premužićevoj stazi
Premužićeva staza je izrazito lagana planinarska staza bez većih uspona i silazaka te ako ne planiraš penjanje na usputne vrhove je tehnički posve nezahtjevna. Ova staza je jedino kilometarski duga, no s obzirom na to da prosječni nagib iznosi svega 10% ona nije kondicijski zahtjevna.
Najveća opasnost na Premužićevoj stazi su poskoci stoga otvori oči prilikom hodanja i nemoj bez provjere sjedati na kamenje i stijene. Ponesi dovoljno vode kako ne bi slučajno ostao bez nje te pomno prati vremensku prognozu.
Veliki dio Premužićeve staze nije pokriveno signalom, no na Zavižanu i Alanu i većinskim dijelom zadnje dionice prema Baškim Oštarijama postoji dostupnost signala.
Prohodati cijelu Premužićevu stazu u jednom izletu je nezaboravan doživljaj. Niti jedna fotografija ni opis ne mogu dočarati svu ljepotu koju ćeš na ovom dijelu Velebita sresti. Premužićeva staza na nježan i pomalo romantičan način provodi posjetitelja kroz surovo, netaknuto i veličanstveno srce Velebita.
Izvori: Hrvatski planinarski savez, časopis Hrvatski planinar, knjige “Hrvatske planine” i “Planinarski vodič po Hrvatskoj” Alan Čaplar, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Park prirode Velebit
Nastavi čitati još priča o Premužićevoj stazi i Velebitu:
