Kada se spominje Premužićeva staza, najpopularnija je njena prva dionica, ona od Zavižana do Alana. Većina jednodnevnih izleta se odvija upravo na toj relaciji, dok ostale dionice ove poznate staze ostaju zanemarene. Osobno me oduševila druga dionica Premužićeve staze, ona koja se proteže od planinarske kuće Alan do planinarskog skloništa Skorpovac.
Osobno sam se prvi put susrela s Premužićevom stazom na Velebitu kada sam u sklopu svoje opće planinarske škole prohodala njenu najpoznatiju dionicu, upravo onu od Zavižana do Alana. Poput većine zaljubila sam se bezglavno u taj velebitski svijet krša.
Dugo mi je bila želja proći cijelu stazu, a ta želja se ostvarila krajem svibnja kada je i zadnji snijeg na Velebitu počeo kopnjeti, a prvi poskoci izlaziti van. Unatoč tomu to sam prvu dionicu već prošla i dalje me svaki kutak iznova oduševio. To je moć Velebita. A onda smo se idući dan uputili na njenu drugu dionicu, onu najdužu koja počinje kod Alana, a završava kod planinarskog skloništa Skorpovac.
Premužićeva staza druga dionica: Alan – Skorpovac
Većina planinara se odluči Premužićevu stazu započeti kod Zavižana i završiti je kod Baških Oštarija. Na tom putu se noći u planinarskoj kući Alan te se idući dan na drugu dionicu kreće upravo s te točke. To smo napravili i mi. Naravno, postoje planinari koji spajaju dionice i prelaze Premužićevu stazu u kraćem roku. Putem smo susreli trojicu planinara koji su prohodali Zavižan-Skorpovac u jednom danu.
Premužićeva staza nije tehnički zahtjevna, a prosječan nagib iznosi svega 10%. No, Premužićeva staza je toliko lijepa da u njoj treba uživati. Kako bi to učinio maksimalno, moj savjet je da svakako izlet podijeliš na tri dana.
Više zanimljivosti o Premužićevoj stazi pročitaj ovdje.
Inače službeno Premužićeva staza prolazi iznad planinarske kuće Alan, no ako spavaš tu, spustit ćeš se s nje. Kako bi joj se priključio potrebno je samo od Alana nastaviti cestom gdje ćeš uskoro doći do spomenika s desne strane, a tu se ulazi u šumu, odnosno tu se nastavlja Premužićeva staza.
Kao i ostatak Premužićeve staze, cijela dionica je fantastično markirana stoga ne postoji mogućnost gubljenja. Putem ćeš u više navrata prolaziti pored raskrižja staza koje imaju odlično objašnjenje. Mi cijelim putem pratimo oznake “Skorpovac” ili “Baške Oštarije”, ovisno kako na kojoj ploči piše.
Ova dionica tek djelomično prolazi kroz šumu, a većinom je bez hlada, stoga to imaj na umu prilikom spremanja opreme i količine vode. Na putu kod Korita postoji mali izvor vode, no on najčešće ljeti presuši. Kod planinarskog skloništa postoji cisterna s vodom, a ako nju planiraš koristiti svakako vodu pročisti. Najbolji i najsigurniji način jest nositi svu potrebnu količinu vode do Baških Oštarija sa sobom.
Druga dionica Premužićeve staze je naprosto predivna. Dio svog planinarskog srca sam ostavila na strim obroncima s kojih se pruža pogled na našu obalu, otoke poput Krka, Paga i Raba, a ako si te sreće na horizontu ćeš ugledati i Italiju. Ova dionica skoro cijelim putem ima otvoren pogled na more i doslovno bi konstantno mogao u rukama držati fotoaparat. Putem se otvara pogled i na nekadašnje livade, odnosno pašnjake, koje je stvorio čovjek, a koji se danas skoro pa ne koriste.
Staza od Alana do Skorpovca je najduža dionica Premužićeve staze. Prođe se 20 kilometara, a nama je uz uračunate pauze bilo potrebno oko 7.15 h. Obavezno napravi dužu pauzu s pogledom na obalu i otoke. Tu kavu ću ja osobno uvijek pamtiti.
Na ovoj dionici smo sreli čak četiri poskoka, od kojih su tri bila mlada. Sva četiri su bila na samoj stazi ili odmah pored nje. Stoga tijekom toplijih mjeseci obrati dodatnu pozornost na ovu opasnost. Osim poskoka, na stazi smo sreli i konje koji se doslovno nisu htjeli maknuti sa staze. Ostavili smo ih da uživaju, a mi smo taj dio prošli mimo službenog puta.
Druga dionica Premužićeve staze završava kod planinarskog skloništa Skorpovac. Sklonište se nalazi u napuštenom gorskom zaselku Skorpovac, a o njemu brigu vodi HPD Sveti Šimun iz Markuševca, a članovi tijekom ljeta dežuraju u objektu. Sklonište se sastoji od kuhinjice, ima WC u obliku čučavca, a u spavaonici ima 10 jednostavnih ležaja. Sve skupa postoji 14 mjesta za spavanje.
Svaki ljubitelj planinarenja barem jednom treba proći Premužićevu stazu jer to je avantura koja se nikad ne zaboravlja. Druga dionica od Alana do Skorpovca je meni osobno jedna od ljepših, a i danas kada zaklopim oči ožive nezaboravni prizori na Velebit i svo predivno prostranstvo koje se pruža podno njega.
Korisne informacije za stazu drugu dionicu Premužićeve staze Alan-Skorpovac:
- Početak staze: kod planinarske kuće Alan
- Parking: podno planinarske kuće Alan
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Druga dionica Premužićeve staze duga je 20 kilometara za što je nama uz dvije pauze bilo potrebno 7.15 h. Staza spada pod K2 (kondicijski umjereno zahtjevna, pet do sedam sati hoda) i T1 (tehnički nezahtjevna). Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje (dečkov i moj trag)
- Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički zahtjevna ni kondicijski zahtjevna. Ona je možda kilometarski duga, stoga imaju to svakako na umu. Ako u svojim gojzericama već imaš pokoji kilometar, ona za tebe neće predstavljati veći problem.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: planinarska kuća Alan, izvor vode Korita koji, nažalost, tijekom ljetnih mjeseci presuši, cisterna kod planinarskog skloništa Skorpovac
- Dodatno: Pripaziti na poskoke. Svakako ponijeti dovoljnu količinu vode i stazu zbog manjka hlada izbjegavati tijekom vrućih ljetnih dana ili krenuti dovoljno rano ujutro.
Nastavi čitati još zanimljivih priča s Velebita:
