Goran Blažević je poznati hrvatski putnik i avanturist, pobornik takozvanog usporenog putovanja. On je prošao 3.300 kilometara na izbjegličkoj ruti od Jordana do rodnog Umaga, sam, bez logistike i sponzora, sa željom da širi poruku mira i solidarnosti. Onda se uputio u pustinju Rub al Khali u Saudijskoj Arabiji i na leđima deve prešao 650 km… O svojim avanturama napisao je dvije knjige “Karavana” i “Svilim”, a sada je odlučio organizirati prvi hrvatski Festival usporenog putovanja koji će se održati u blizini njegovog rodnog Umaga.
U Hrvatskoj se zadnjih godina organizira sve veći broj putničkih festivala, no ovaj Festival usporenog putovanja je posve drugačiji. Kako Goran ističe, usporeno putovanje kao pojam se počelo širiti zadnjih 15-ak godina u Europi.
Što je usporeno putovanje i koji su sve benefiti ovog tipa putovanja?
“Nakon velikog ekonomskog uspjeha i sve veće popularizacije španjolske hodačke rute Camino de Santiago, i ostale su se europske države usredotočile na smišljanje hodačkih i biciklističkih itinerara koji povezuju različite kulturno-povijesne destinacije. Osim kulture i povijesti, u taj je pojam uključena i gastronomija određenog područja kroz koje te rute prolaze. Ali u oku takvog putnika, usporeno putovanje podrazumijeva povezivanje dviju točaka na zemljopisnoj karti korištenjem samo snage vlastitog tijela. Takva se putovanja razlikuju od klasičnog stila putovanja po tome što su ekološki održiva i pridonose ekonomiji čitavog jednog područja, a ne samo pojedine destinacije”, za početak Goran pojašnjava pojam usporenog putovanja.
U nastavku objašnjava kako je ono najbitnije za pojedinca to da otvara jedno dublje, iskrenije i drugačije iskustvo doživljavanja neke zemlje ili regije.
“Razlog tomu je mogućnost susreta i razgovora s ljudima koji žive na području kroz koje prolazimo. Osim toga, usporenom se putniku nudi mogućnost predaha u bilo kojem trenutku, što oku nudi posebnu dimenziju shvaćanja i primjećivanja okoliša. Kod usporenog putnika jako je važno i iskustvo sa samim sobom tijekom dnevnih dionica. Suočavanje s teškoćama koje cesta nosi daje nam priliku upoznavanja vlastitih mogućnosti, odmicanje od naših strahova, predrasuda i modela ponašanja koji na naš život često djeluju ograničavajuće. Usporeni putnik, za razliku od klasičnog, ne samo da putuje i upoznaje neku zemlju, već kroz svoj trud, potreban da bi napredovao, putuje unutar sebe i samim time mijenja percepciju gledanja na svijet koji ga okružuje.”
Goran ističe kako je po njemu najveći benefit ovog tipa putovanja prepuštanje takvom iskustvu – možda po prvi put preuzimamo vlastito vrijeme u ruke.
“Često nismo svjesni koliko žurimo kroz život. Nismo ni svjesni koliko je naše vrijeme u njemu ograničeno. Ponašamo se kao da ćemo živjeti zauvijek, stalno ganjajući obaveze koje su često samo površinski bitne. Provodimo život uvjereni da znamo sve odgovore, a da možda zapravo nikad nismo postavili ni pitanje. Baš taj drugačiji odnos prema vremenu prozor je koji se odjednom otvara usporenom putniku i osvještava važnost trenutka. Kad smo posljednji put gledali oblake na nebu, uživali u izlasku sunca ili bez obaveze pročavrljali sa slučajnim prolaznikom? Usporenom putniku ti se trenuci nude prilikom svake pojedine dionice. Za razliku od svakodnevice gdje nam sat određuje tempo života, on se sada vraća vlastitom koraku koji nas vodi natrag u prirodnu brzinu. Ponovno osvještavamo svoja osjetila koja su u današnje vrijeme često virtualno poticana. Usporeni putnik svijet ne gleda kroz ekran mobitela, on zamjenjuje taj ekran pravim svijetom. Ponovno čuje krila ptice u niskom letu, miris jutarnje rose, vidi promjene godišnjih doba. Usporeno je putovanje zapravo lutanje prema određenom cilju koje budi uspavane instinkte i daje nam osjećaj da stvarno živimo i dišemo.”
“Dok hodam, imam osjećaj da sam bolji čovjek”
Goran je sam i ljubitelj i pobornik usporenog putovanja, a koliko su ona njega promijenila, možeš otkriti čitajući njegove dvije knjige. On voli ovaj oblik putovanja jer mu daje osjećaj slobode.
“Kroz to se lutanje vraćam svojim instinktima i uviđam ljepotu u malim stvarima. Jer upoznajem ljude i ulazim u njihove kuće. Volim ga jer, dok hodam, imam osjećaj da sam bolji čovjek, da se više volim, jer mi je lakše prihvatiti se onakvim kakav jesam. Jer u svakom jutru simbolički vidim novi početak i samim time mogućnost promjene. Kad lutam, moram nadići svoje strahove i ograničenja, i to mi daje osjećaj rasta. Volim i onu lošu stranu koju donosi, bol i patnju, jer me to čini zahvalnijim. Kad hodam, moje unutrašnje ja pronalazi svoje mjesto u ovom svijetu.”
Usporeno putovanje – novi putni trend
Goran objašnjava kako je usporeno putovanje nakon pandemije postalo sve popularnije. Drago mu je što je barem nešto dobro proizašlo iz tog perioda. No, šire gledajući, taj rast je počeo puno prije koronavirusa.
“Osobno mislim da je razlog tome neprirodan način življenja svakodnevice.Tehnologija je donijela niz dobrobiti, ali nas je i unazadila u jako puno toga. Ljudi sve više postaju svjesni toga i traže izlaz iz tog labirinta. Puno ga je njih pronašlo baš u takvom stilu putovanja pa određeni dio godine pokušavaju tako živjeti. U Hrvatskoj je, po mom mišljenju, pandemija prouzročila pravu eksploziju interesa prema hodanju i boravku u prirodi. To je jako dobro, ali često se pitam jesmo li kao društvo na to spremni. Često vidim polomljene table na stazama, ljudi ne žele da rute prolaze kroz njihova sela. Često se boje nepoznatih ljudi zamišljajući crne scenarije koji se na kraju skoro nikada ne obistine.”
Ističe kako će kod nas biti potrebno vremena, ali i truda lokalnih zajednica kako bi se to promijenilo. Potrebno je istaknuti kako su takve rute korisne, kako onima koji na njima hodaju, tako i onima kroz čija mjesta prolaze.
“Međutim, posljednjih desetak godina svjedočimo odličnim idejama. Od kratkih jednodnevnih šetnjica sve do pravih dugoprugaških staza. Hrvatska je idealna destinacija za usporenog putnika. Nudi predivne lokacije i prostore kojima se može lutati. Klima je povoljna skoro čitavu godinu za tu vrstu aktivnosti.”
Gorana su njegove dvije noge i ruksak odveli u razne “usporene” avanture. Teško mu je izdvojiti onu najdražu jer ističe kako je svaka pustolovina na neki utjecana na njega. Ipak, naglašava kako je petomjesečno hodanje iz Jordana do Hrvatske označilo prekretnicu u njegovom životu.
“U jednom trenutku sam se zatekao kako krećem na put duži od 3.000 kilometara, kroz deset različitih zemalja koje se razlikuju po kulturi i religijskom opredjeljenju. Unatoč tomu što je to bila moja dugogodišnja želja, jako sam se bojao činjenice da ne znam što me sve čeka. Suočio sam se s pustinjom i niskim planinskim temperaturama. Snalazio sam se u područjima u kojima nema mogućnosti smještaja. Više puta sam morao kucati na vrata i tražiti pomoć. Ono što sam nosio na leđima bio je moj jedini svijet. Kroz to sam iskustvo morao naučiti pouzdati se u vlastite sposobnosti, mijenjati ono što me ljutilo, a ako to nisam mogao promijeniti, morao sam to naučiti prihvatiti. Vidio sam koliko je snažna naša volja onda kad smo ustrajni u nečemu.”
Festival usporenog putovanja: doznaj sve detalje
Prvi hrvatski Festival usporenog putovanja održat će se 30. lipnja i 1. srpnja, u malom selu Barboj koje je udaljeno šest kilometara od Umaga i svega tri kilometra od obale.
“Želja je da se na tom festivalu okupe ljubitelji hodanja, bicikliranja i svih ostalih outdoor aktivnosti. Vizija festivala, osim popularizacije takvih vrsta putovanja, jest predočiti jednostavnost hodačke svakodnevice boraveći u prirodi i posjedujući samo ono nužno što je potrebno za život. Čitava scenografija festivala temelji se na toj jednostavnosti, uz što manji utjecaj tehnologije i aktualnih trendova. Vatra i zvjezdano nebo, baklje i iskustvena priča putnika u kojoj se svako može pronaći i nešto naučiti.”
Predavanja su besplatna, a u sklopu festivala organizira se i mali kamp za posjetitelje koji dolaze iz daleka. Za one koji dolaze pješice, kamp će biti besplatan, dok oni koji stižu osobnim automobilima, čeka mala donacija. Predavanja će se održati u večernjim terminima uz vatru.
“Po danu posjetitelji mogu lutati prirodom, pješačko-biciklistička staza Parenzana je na svega jedan kilometar od lokacije održavanja, Istarski planinarski put na dva. Ako žele, posjetitelji mogu posjećivati lokalne proizvođače i kušati njihove proizvode ili uživati na jednoj od obližnjih plaža dok se navečer prepuštaju putopisnim pričama promatrajući zvjezdano nebo ili plamen vatre. Kad se sve to uzme u obzir, Festival usporenog putovanja nudi najjeftiniji odlazak na more i najbolji način da započnemo ljeto.”
Ideja o organizaciji ovakvog tipa festivala Goranu se vrzma kroz glavu već dugo godina. On svojim načinom putovanja, svojim predavanjima, tekstovima i knjigama želi popularizirati usporeni stil putovanja jer ima osjećaj da je to nešto što ljudima i svijetu u ovom trenutku potrebno.
“Ali kako to uvijek ide, često sumnjamo u nešto, a prvi korak je najteži. No, ako me hodanje ičemu naučilo onda je to da trebamo slijediti svoje ideje. Konačno sam ove godine skupio hrabrosti i ubacio se u tu novu priču. Za mene ona predstavlja puno više od jednog festivala. Organizira se na mjestu koje sam ja ručno godinama krčio i kroz taj rad vratio život jednom starom masliniku i polju badema. Osim toga, upravo je na tom mjestu završilo moje hodanje od Jordana do Hrvatske. Moj cilj je tada bio to nekome nebitno polje, dok je meni ono tijekom tog petomjesečnog lutanja predstavljalo sve. U isto vrijeme, to je oklada sa samim sobom jer bi sigurno bilo lakše organizirati tako nešto u nekom većem gradu ili na nekoj atraktivnijoj lokaciji što se tiče hodanja nego u jednom nepoznatom selu pored Umaga. Ali, kao što sam prije rekao, hodanje me naučilo da se ljepota krije u malim stvarima i vjerujem da to malo selo u jednoj od posljednjih zelenih oaza tog područja, kao i taj stari maslinik, predstavljaju baš tu jednostavnu ljepotu.”
Goran želi prvim izdanjem pružiti posjetiteljima inspiraciju, a vjeruje kako će ovogodišnji predavači tu želju svojim pričama i prenijeti. Prvi dan će o svojim avanturama pričati Slaven Škrobot i Ante Tonči Fabris, a drugi dan Rene Lisac i Davor Rostuhar.
“Nadam se lijepom vremenu jer bi u slučaju lošeg trebali promijeniti lokaciju i time bi se izgubila čitava magija koju festival nosi. Ja se osobno nadam odazivu ljudi jer samo tako postoji mogućnost da festival zaživi i bude prepoznat od strane stanovnika sela i lokalne zajednice.”
Stoga zakorači u ovo ljeto na jedan uistinu poseban način – posjeti Festival usporenog putovanja, dopusti da zaboraviš na sat i taj mrski ekran koji nas redovito bombardira nepotrebnim informacijama. Neka ovaj Festival bude početak tvoje nove usporene ljetne avanture!
FOTO: Privatna arhiva
