Njegovo veličanstvo Split – grad bogate povijesti, ali i nevjerojatno zanimljive sadašnjosti, grad na čijem je aerodromu uvijek živo, a čija luka privlači brojne zaljubljenike u istraživanje omogućujući da se usidri kruzer ili da sjedneš na trajekt i u kratkoj vožnji njegovu ljepotu pogledaš s jednog od otoka njegovog arhipelaga. Split desetljećima privlači domaće i svjetske turiste koji u njegovim hotelima spuštaju kofere, istražujući njegovu ljepotu, dopuštajući da se u potpunosti zadive njegovim sadržajima i ponudom zbog koje Split kao destinacija živi 365 dana u godini.
Za one koji vole ‘šušur’ i gužve, Split je zanimljiv u toplijem dijelu godine, a za one koji žele grad istražiti u potpunosti uživajući u svim njegovim sadržajima, osjećajući Dalmatinsku ‘take it easy’ vibru, Split će biti zanimljiv tijekom tople jeseni ili jedinstvene zime.
Muzeji, galerije i sve splitske atrakcije su otvorene, ali i neopterećene rijekama ljudi koji čekaju ulazak. Kantuni otkrivaju restorane u kojima se fino jede ‘po domaći’, a na uskim kamenim ulicama čuje se žamor domaćih koji te na jednostavan način uvlače u splitski đir. Vrlo lako te osvoji ta splitska jedinstvenost pa upravo zbog toga Split stavi na must have listu destinacija u kojima ćeš provesti (produženi) vikend ili dio zimskog godišnjeg odmora. Evo zašto Split posjetiti ove jesen i zime.
Gradski đir kroz Varoš
Nekadašnje predgrađe Splita smješteno uz srednjovjekovne zidine koje su okruživale palaču nazvano je Varoš. Na ovom su mjestu ribari i težaci sagradili male kućice nižući ih na oskudnoj zemlji između uskih ulica i prolaza.
Dio te arhitekture sačuvan je i danas, no umjesto težaka vlasnici su mnogobrojni Splićani koji su svoje ‘starine’ preuredili i pretvorili u apartmane i hostele za brojne turiste koji iz sezone u sezonu sve više vole ovaj dio Splita. Kako i ne bi kad se upravo na ovom mjestu spaja tradicija i moderno, ali i omogućuje da se brzo i jednostavno krene gradskim ulicama u istraživanje Splita. Dolaziš li podno Marjana bez vlastitog automobila, Varoš je idealno mjesto za boravak. Dok prolaziš uskim ulicama uzbrdo i nizbrdo, dobro gledaj s lijeve i desne strane.
U Varošu ćeš vidjeti jedinstvene arhitektonske spomenike – vilu Ridulin, koja je ujedno i najmanja kuća u ovom dijelu grada, Crkvu sv. Mikule iz XI. stoljeća, crkvicu Gospe o’ Soca, Svetog Križa, Svetog Frane… Zanimljivo je dodati i to da je Varoš danas elitniji dio Splita gdje stambeni kvadrat vrijedi ‘ka zlato’, a čije apartmane bukiraju i godinu dana unaprijed svi oni koji su jednom osjetili njegovo jedinstveno bilo.
Za ručak marenda!
Uskim ulicama Varoša spuštaš se na jedinstvene male trgove na kojima će te preplaviti mirisi hrane. One fine, domaće koja se svakodnevno priprema od svježih namirnica kupljenih na splitskoj tržnici i ribarnici. Na ovom se mjestu jede jedinstvena Dalmatinska marenda koju je kao poseban projekt osmislila turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije želeći na ovaj način brojnim turistima ponuditi autohtono, jedinstveno i odličnog omjera cijene i kvalitete.
”Dalmatinska marenda nije samo priča o hrani, to je prozor u našu tradiciju, bogatstvo okusa i mirisa koji prizivaju slike dalmatinskog načina života. Ovaj projekt slavi našu kulturu, baštinu i strast prema životu, a svaki zalogaj nosi priču o običajima, ljudima i povezanosti s morem”, opisala je projekt Ivana Vladović, direktorica TZ SDŽ dodajući kako projekt Dalmatinska marenda, osim brendiranja marende kao autentičnog obroka, uključuje i brendiranje objekata i proizvođača koji koriste domaće, autohtone proizvode i spravljaju ih na tradicionalan način. Pa gdje onda pojesti finu dalmatinsku marendu kad si u Splitu?! Konoba Dujkin Dvor (Trumbićeva obala 6) je jedna, a prekrasan restoran trattoria Tinel (Ul. Tomića stine 1) druga adresa u Varošu.
Ime mu znači dnevni boravak, što je uređenjem interijera vlasnica Ivona Cokarić i postigla. Kad se na ovom mjestu ugodno smjestiš marendat ćeš pašticadu, gregadu, sipu s bobom, gulaš od hobotnice… tradicionalne Dalmatinske marende.
Preko rive do Dioklecijanove palače
Iz Varoša na kultnu splitsku rivu, žilu kucavicu grada. Tu ćeš popiti kavu s jedinstveni pogledom na more, ali i na modnu pistu. Splićani su fashionisti i upravo na rivi pokazuju svoje nove odjevne kombinacije. A i vole se družiti, proćakulati koju. Kad si u Splitu, kult ispijanja kave dio je turističke ponude, a na tebi je odabrati terasu na kojoj ćeš sjesti i odmoriti prije nego li uđeš u jedinstvenu Dioklecijanovu palaču. Kroz nju možeš samo proći kako bi skratio put i brzo stigao do katedrale Sv. Duje, ali i zastati i doživjeti jedinstveno iskustvo istražujući povijesnu jezgru grada Splita koja je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine 1979. godine.
U istraživanju Dioklecijanove palače čut ćeš kako je sagrađena po naputcima cara Dioklecijana na poluotoku jugozapadno od Salone, tadašnjeg glavnoga grada provincije Dalmacije, kao spoj luksuzne vile – ljetnikovca i rimskog vojničkog logora (castruma), podijeljena na četiri dijela dvjema glavnim ulicama. U Južnom dijelu Palače boravio je sam Dioklecijan, njegov stan i odgovarajući državni i vjerski ceremonijal, dok je sjeverni bio za carsku stražu – vojsku, poslugu, za spremišta i slično.
Palača je pravokutna građevina (oko 215 x 180 metara) s četiri velike kule na kutovima, vratima na svakoj od četiri strane ispod četiri manje kule na zidovima. Njezina vrata i danas nose imena iz rimskog vremena: Mjedena vrata, Zlatna vrata, Srebrna vrata i Željezna vrata kroz koje prolaziš istražujući Split. Dioklecijanova palača je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu, a ono što oduševljava je činjenica da se tijekom brojnih adaptacija uspio sačuvati obris carske palače i danas.
Slijedeći put kroz palaču stižeš na Peristil, glavni trg ovog imperija. Baš kao nekad, tako je i danas ovo najživahniji dio Dioklecijanove palače. Tu ćeš sresti ponekog Dioklecijanovog vojnika s kojim se možeš fotografirati, popiti kavu ali i uživati u glazbenoj kulisi uz čašu domaćeg vina. Dok promatraš sve dijelove ovog trga uočit ćeš i 3500 godina staru i sjajno sačuvanu sfingu, svjedoka splitske povijesti. No, najveća atrakcija Dioklecijanove Palače, a i cijelog Splita je katedrala sv. Duje (zaštitnika Splita) kojoj je sjedište najstarija građevina – mauzolej rimskog cara Dioklecijana.
Jedinstvena katedrala, jedan od simbola Splita posebna je po mnogočemu, a ono što privlači vjernike iz cijelog svijeta su oltari s relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu. Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću, koji je do početka 20. stoljeća u potpunosti obnovljen i otvoren za javnost. Brojnim uskim stepenicama moguće se popeti na vrh zvonika, s kojega se pruža spektakularni pogled na cijeli Split ali i okolicu.
Skriveni biseri grada – Jupiterov hram, jedna od najužih crkvi Splita, ulica koja se s razlogom naziva ‘pusti me proć’
Splitski đir ne završava u Dioklecijanovoj palači. Ideš li s nekim od domaćih turističkih vodiča poput ‘hodajuće enciklopedije’ Dina Ivančića, slušat ćeš priče o baš svakom detalju u gradu. Jedinstven je taj Split kojeg svaki put iznova možeš otkriti prepuštajući se vodiču da ti ga otkrije.
Tako ćeš malim kamenim kalama doći do Jupiterovog hrama smještenog u zapadnom dijelu palače te sagrađenom i posvećenom Jupiteru, glavnom božanstvu starih Rimljana. Jačanjem kršćanstva u 6. stoljeću, posvećen je Svetom Ivanu Krstitelju. Kreneš li s ovog mjesta u daljnje istraživanje, čut ćeš domaće kako se dovikuju ‘pusti me proć’. Riječ je o poviku, jednom obliku semafora kojim se dovikuju oni koji žele proći kroz najužu ulicu Splita. Naime, toliko je uska da se nemoguće u njoj mimoići pa su povici odredili i njezino ime. Skriveni biser Splita nalazi se nedaleko Sv. Grgura. U sjevernom pročelju Dioklecijanove palače, unutar uskog stražarskog prolaza iznad Zlatnih vrata nalazi se jedna od dvije najuže crkve u Splitu, crkvica sv. Martina. Crkvica je u vlasništvu sestara dominikanki koje uz nju imaju i samostan i otvorena je za javnost.
Večeraj poput Dioklecijana
Kad si u Splitu vrlo lako ćeš se uvjeriti kako je hrana jedan od turističkih aduta ovog grada. Tko zna, možda zbog Dioklecijana, cara hedoniste koji je uživao u hrani napravljenoj od lokalnih namirnica i ulovljene ribe, posluženoj na niskom kamenom stolu nazvanom Dioklecijanova mensa (kameni stol danas je izložen u Muzeju grada Splita). U današnjem Splitu se hrana poslužuje na posebno dizajniranim tanjurima, a prepoznatljiv ‘umami’ okus tjera te na istraživanje gastro ponude pa ne čudi kako brojni domaći i strani turisti dolaskom u Split imaju već jasno definiranu listu restorana u kojima žele pojesti nešto autohtono.
Jedno od takvih mjesta, gdje se sljubljuje tradicionalno i moderno, svakako je restoran Makarun skriven u zidinama Dioklecijanove palače (Marulićeva 3) s jedinstvenom terasom i 70-godišnjom smokvom koja štiti goste od sunca i pogleda. Već na samom ulazu osjetit ćeš jedinstvene mirise koji se šire iz kuhinje otvorenog tipa.
Na tebi je hoćeš li jesti riblje ili mesne specijalitete, obrok započeti juhom ili paštom – makarunima koji se na ovom mjestu svakodnevno proizvode po tradicionalnoj recepturi. Što kušati u Makarunu? Svakako Makarun pašticadu, riblje makarune sa škampima, lubina s palentom, janjeće kotlete poslužene s pireom od batata i umakom od brusnica i mente. Danu i finoj ‘spizi’ nazdravi lokalnim vinom Zinfandel vinarije Bratinčević.
Spavaj u nekadašnjem sveučilištu
Zagrebemo li dublje u povijest, zgrada Zadružnog saveza u Splitu, koja je od 1974. godine bila sjedište splitskog sveučilišta, krije zanimljive nalaze. Zahvaljujući arheološkim iskapanjima u temeljima zgrade pronađeni su artefakti koji svjedoče o postojanju organiziranog urbanog života u Splitu prije izgradnje same Dioklecijanove palače. Pronalazak kupelji i fontane daje naslutiti kako su tu bile smještene terme ili tržnica. Sama zgrada (djelo Petra Senjanovića) je pod zaštitom konzervatora, što znači da je njezina povijesna i arhitektonska vrijednost prepoznata i očuvana kroz stroge smjernice i regulative kad se pretvarala u danas poseban heritage hotel Fermai (Livanjska ulica 5).
Pažljivo uređeni interijer, s elegantnim osvjetljenjem, vintage namještajem i modernim detaljima, stvara mirno i luksuzno okruženje u kojem se gosti mogu opustiti. U hotelu su 33 vrhunski opremljene sobe i 2 premium suitea u kojima je namještaj posebno dizajniran ali i lokalni čime se aktivno podržava domaća ekonomija i proizvodnja te smanjuje ugljični otisak.
I Meštrović se zaljubio u Split!
Nakon što u potpunosti istražiš unutrašnjost Palače, kreni putevima modernijeg Splita. Mogućnosti su mnoge – kultne Bačvice na kojima se picigin igra cijele godine, Hajdukov spomenik, marina, prekrasni park i vidikovac Sustipan, trgovački centri, Marjan kao najzeleniji dio Splita u kojem ćeš se rekreirati ali i uživati u divnim vidikovcima s pogledom na Split. Na putu prema Marjanu, na Splitskim Mejama zastani i zaviri u galeriju Meštrović, obiteljsku kuću najvećeg umjetnika 20. stoljeća Ivana Meštrovića.
Sagrađena je kao prostor za rad, stanovanje i izlaganje, pažljivo osmišljenog interijera i eksterijera koji je kao zemljišni posjed ograđen zidom s dva pomoćna objekta. Gradnja je tekla u dvije etape – u prvoj koja je počela 1931.godine, sagrađeno je istočno krilo s atelijerom i radnom sobom u prizemlju te stambenim prostorijama na katu. U nastavku radova 1934.godine poravnava se teren, grade potporni i novi ogradni zidovi, te se zida atelier za modeliranje skulptura u glini. Prema moru, podižu se 1935. dvije radionice za klesanje karijatida Spomenika Neznanom junaku na Avali. Godine 1937. produžava se ulazni trijem, radi kolni pristup objektu, središnji prizemni dio kuće i, konačno, tijekom 1938. i 1939., zapadno krilo zgrade sa spremištem modela te središnja dvorana kata.
Vila koja i danas impozantno izgleda bila je omiljeno boravište Ivana Meštrovića i njegove obitelji još od ljeta 1932. a njoj su se okupljali sve do 1941., kad je preminula Ivanova mama Marta Meštrović. Zatekla ih je na ovom mjestu talijanska okupacija grada zbog koje je hitno preselio u Zagreb, a supruga i djeca splitski su dom napustiti godinu dana kasnije. O imovini i kući najprije je skrbio i u kući živio Meštrovićev prijatelj, književnik Milan Ćurčin, potom povjesničar umjetnosti dr. Cvito Fisković, a aktom darivanja Ivan Meštrović je 31. siječnja 1952. poklonio hrvatskom narodu četiri svoja objekta i 132 umjetnička djela, koja su prema priloženom popisu ušla u sastav svakog pojedinog objekta.
Jedan od njih je i Galerija Meštrović u Splitu. Današnji fundus galerije čine ukupno 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike, 291 arhitektonski nacrt iz razdoblja 1898. – 1961. godine, a za razgled ti je potrebno 90-ak minuta. Kroz postav možeš proći sam, sljedeći naputke ali i u društvu vodiča koji će ti uz izloške ispričati priču o životu u ovoj vili. Taj doživljaj nemoj nikako propustiti.
Kad si u Splitu nekoliko dana – istraži i Trogir
Split i Trogir međusobno su povezani gradskom linijom, ali i vrlo blizu kreneš li iz Splita ‘put’ Trogira. Parkiraj automobil na Čiovu, otoku koji je povezan s Trogirom mostom, i zaputi se u istraživanje romaničkog grada u potpunosti pod zaštitom UNESCO-a. U razgled grada kreni u društvu vodiča poput Antee Kovačević Babić, mlade žene zaljubljene u grad u kojem živi.
Ona će te provesti uskim ulicama i raskošnim trgovima pokazujući ono što Trogir čini jedinstvenim mjestom na svijetu. Radovanov portal (romaničko-gotički portal katedrale Sv. Lovre), grobnica sv. Ivana Trogirskog zaštitnika grada unutar same katedrale, samostan Sv. Nikole gdje se nalazi još jedan simbol Trogira, grčki bog sretnog trenutka Kairos.
Baš poput Splita i Trogir ima svoju promenadnu rivu na kojoj sjedni i u miru popi kavu. Pogled će ti privući jahte parkirane uz šetnicu, ali i osnovna škola Petra Berislavića sagrađena u neogotičkom stilu i ima status zaštićenog kulturnog dobra. Jedan od simbola stare gradske jezgre jest i kaštel Kamerlengo sagrađen uz samu morsku obalu, primarno za obrambene svrhe.
Kavu u Trogiru svakako upotpuni trogirskim rafiolima (kompaktna slastica napravljena od jaja, masti, brašna, šećera, naranče i limunove korice te maraskina i likera od ruže) ili kuglicom sladoleda Gelato bara Bella.
Nije slučajno upravo to mjesto kultno kad je o sladoledu u Trogiru riječ. Okus ”Speculaas lemon“ 2018. godine proglašen je najboljim sladoledom u Hrvatskoj, a njegova pomno čuvana receptura i danas omogućuje jedinstveni okus u svakom kornetu. Koliko je poseban Trogir vidjet ćeš i na tanjuru. Zamisli, u ovom malom gradu nalaze se čak tri restorana s Michelinovom preporukom, a jedan od njih je restaurant Mare. Nalazi se na Čiovu, u dijelu koji se naziva Lučica s pogledom na Trogirsku rivu i za gastroljupce je otvoren čitave godine.
Zbog manjeg prostora u zatvorenom dijelu restorana potrebno je rezervirati svoj stol, a na ulazu u restoran dočekat će te vlasnik i kuhar Robert Predrag Žmire, jedan od finalista Masterchefa 2011. godine. U kuhinji se igra tradicionalnim i modernim spajajući naoko nespojivo. Sve namirnice koje se koriste u ovoj kuhinji su lokalne – od ribe iz mreža lokalnih ribara, voća i povrća lokalnih poljoprivrednika, maslinovog ulja iz obližnjeg sela Gustirna koje svakako kušaj uz topli domaći kruh kojeg Žmire u svojoj kuhinji peče svakog dana.
FOTO: Nikola Zoko
Naslovna fotka: Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije
