Markacije, odnosno planinarske oznake ili signalizacija, su osnovni znakovi na koje nailazimo na označenoj planinarskoj stazi, a njihova uloga je usmjeravanje planinara ka željenom cilju, bilo da je to vrh, planinarsko sklonište ili dom ili neka prirodna zanimljivost. Tijekom planinarskog izleta u niti jednom trenutku ne smijemo izgubiti iz vida markacije jer ćemo se vjerojatno izgubiti.
Već 1882. godine su se na Medvednici markirali prvi planinarski putevi u Hrvatskoj, a već 1912. je Upravo odbor HDP-a odredio i pravila o izgledu. Komisija za planinarske putove HPS-a je 1995. propisala izgled i dimenzije svih markacija na svim stazama u Hrvatskoj.
Gdje sve možemo naći markacije?
Markacije označavaju početak, trajanje i kraj planinarske staze, stoga ove crveno-bijele oznake možemo uvijek naći na samom početku planinarske staze.
Kada dođeš na željenu destinaciju, uvijek tražiš prvu markaciju kako bi se priključio stazi. Ono što je specifično markacijama jest da su postavljena na mjesta koja su nam uočljiva u i vidokrugu. Birana su ona mjesta koja ćemo na dotičnoj lokaciji prvo uočiti. Gdje će se točno naći ovisi o terenu staze. Tako mogu biti samo na drveću, stijenama, na kamenju na samoj stazi ili kombinacija svega.
Koje vrste markacije postoje i što one znače?
Ako si već prošao pokoju planinarsku stazu, onda si sigurno uočio da postoje različite vrste planinarskih markacija.
1. Okrugla markacija
Okrugla markacija se ubraja u osnovnu oznaku. U pitanju je crveni krug s bijelom točkom u sredini. Smatra se kako ona čini čak više od 75% od svih ukupnih oznaka na hrvatskim planinarskim stazama.
Naći ćemo ih na drveću, ogradama, kućama, kamenju, stupovima, stijenama… One se crtaju u okomit, kosi ili vodoravni položaj u odnosu na pravac gledanja.
2. Pojasne markacije
Nažalost, nije uvijek moguće crtati okruglu markaciju. Tada se označava put s pojasnom markacijom na tanko drvo ili neku cijev/stup. U pitanju je bijela crta uokvirena s crvenim crtama. Ako pak nemamo drvo promjera većeg od tri centimetra, onda se crta dvostruka pojasna markacija kako bi bila lakše uočljiva.
Dodatne markacije na tlu
3. Okrugla markacija s dodatnim crtama
Nju ćemo naći na kamenju s dvije dodatne crvene crte koje usmjeravaju pogled najbližim susjednim markacijama.
4. Crvena crta
Ovu markaciju najčešće možemo vidjeti na kamenju na livadama ili u kamenjaru između dvije markacije. Stavljaju se iz dva razloga – staza nije dovoljna vidljiva ili je nema pa je razmak između markacija manji.
Dodatne oznake uz okruglu markaciju
5. X
Uz okruglu markaciju X se ubraja među najvažnije oznake na planinarskoj stazi. Ova oznaka označava križanje, račvanje ili odvojke planinarskih puteva, a postavlja se u pravilu oko 30-50 metara od križanja. Kada dođemo do križanja staza, većinom možemo očekivati dodatne ploče ili strelice koje označavaju pojedine staze.
6. Strelica
Ispod okrugle markacije možemo uočiti i strelice, a to označava naglu promjenu smjera. Uvijek prati strelicu.
7. Slovo i brojke
Možemo naići i na slova i brojke ispod markacije. Slovo nam govori da tom stazom vodi trasa planinarske obilaznice, dok broja označava brojčanu oznaku markiranog puta.
8. Natpisi, putokazi i ploče
Često na samom početku planinarske staze i prije svega na križanju puteva možemo uočiti i razne natpise, putokaze i ploče koji nam olakšavaju snalaženje. Strelice na križanjima govore gdje ide koja staza, a doznat ćemo i prosječno vrijeme koje nam je potrebno do odabranog cilja (najčešće planinarskog doma/skloništa ili vrha).
9. Simpatične markacije
Naravno, na pojedinim stazama možeš uočiti i simpatične markacije u obliku srca, zmije, osmijeha…
Što učiniti ako ne vidim markaciju?
Pravilo je uvijek univerzalno – ako ne možeš uočiti markaciju nemoj ići za onom “ma sigurno je tamo negdje naprijed”. Uvijek je preporuka vratiti se ka zadnjoj uočenoj markaciji i od tamo detaljno pogledom pretražiti okolinu. Ako nije na prvu uočljiva možeš se malo odmaknuti, no nikad se pretjerano ne odvajamo od zadnje uočene markacije. Markacije su postavljene na planinarskoj stazi koja je napravljena po principu da na dotičnom prostoru pruža za čovjeka najsigurniji i najjednostavniji pristup.
Ponekad se zna dogoditi da slabije održavane staze izgube neku od markacija (odron kamenja, sječa stabla), stoga je dobro unaprijed imati GPS trag staze ili aplikaciju za praćenje staze te uza sebe imati planinarsku kartu.
Nikad, ali nikad nemoj silaziti s obilježenog planinarskog puta. Samo iskusni planinari koji znaju sva pravila snalaženja i poznavaju teren mogu istraživati neistražene planinarske puteve.
Markacije prate najsigurniji put do odredišta. Stoga ako vidiš uz stazu nešto što ti izgleda kao “dobar prečac” samo se pitaj ako je tako siguran i brz prolaz, zašto tom trasom nije markirana staza. Čak i bez signala i planinarske karte ako pratiš planinarske markacije stići ćeš sigurno do svog cilja. Markacije su tu da nas sigurno vode cijelim putem i osiguravaju maksimalno uživanje u prirodi. Markacije su tu zbog planinara stoga ih nikad nemoj ignorirati!
Provjeri ovdje još tekstova iz Planinarskog vodiča za početnike!
