Lago di Sorapis mnogi smatraju najljepšim jezerom Dolomita. I dok je nekoć ovo jezero bila mirna oaza, danas je zbog društvenih mreža postalo popularno izletište koje ljeti privlači veliki broj posjetitelja. Za razliku od drugih popularnih jezera do Lago di Sorapis je potrebno planinariti, no ni to više ne sprječava horde ljudi da se otisnu u potrazi za savršenom Insta fotografijom.
Dok sam istraživala što sve vrijedi posjetiti u Dolomitima, naletjela sam na jedan blog post upravo o jezeru Sorapis. Samo jedna fotografija je bila dovoljna da ovu planinarsku stazu uvrstim pod “must do” u naš plan puta kroz Dolomite.
7-dnevni plan za Dolomite možeš pročitati ovdje.
Postoje ona mjesta koja te očaraju na prvu. Njihova magična privlačnosti zrači kroz fotografije, no često se zna dogoditi da iza te magije stoje samo dobri filteri. Nije rijetkost da znamo biti razočarani kada pojedinu atrakciju vidimo uživo. S druge pak strane postoje ona mjesta čiji prirodni “filter” nadmašuje sve znalačke trikove korisnika Photoshopa. Lago di Sorapis je jedno takvo mjesto.
Jezero Sorapis je toliko savršeno da niti jedan loš filter nije sposoban narušiti njegovu spokojnu ljepotu. Kada sam ga napokon ugledala uživo, imala sam osjećaj da oko njega stoji prozirni obrambeni zid – s jedne strane tu je horda ljudi koja pozira i čini sve kako bi napokon uhvatila tu savršenu Insta fotku, a s druge spokojno jezero Sorapis koje posve nezainteresirano i netaknuto uživa u svom blaženom postojanju.
Mi smo, nažalost, pred jezero Sorapis doživjeli nesreću, odnosno dečko je uganuo gležanj te sam uz obalu jezera pokušavala suzbiti rastući osjećaj straha vođen mišlju “Što sada?”. Hrabrost i staloženost pružio mi je upravo pogled na jezero koje me centriralo i smirilo. Sretno smo na koncu završili ovaj izlet.
Legenda o začaranom jezeru Lago di Sorapis
U tom trenutku nisam znala za legendu koja priča o začaranom jezeru Sorapis. Tko zna možda magična ljepota proizlazi upravo iz njegove tragične priče nastajanja.
Legenda govori o dobrom i voljenom kralju Sorapisu koji je imao nestašnu, svojeglavu i sebičnu kćer Misurinu. Ona je od oca zatražila na poklon začarano vilinsko ogledalo. Vila je zauzvrat tražila od kralja da se pretvori u planinu kako bi njenoj nastambi pružio hlad. Misurina krade ogledalo te u tom trenutku se kralj pretvara u planinu Sorapis. Tada je Misurina shvatila koliko je njena želja bila sebična. Njene suze su natopile podnožje planine te stvorile jezero Sorapis u kojem se do dan danas reflektira obris nekadašnjeg kralja Sorapisa. Moćna planina Sorapis nalazi se na 3.205 metara nadmorske visine, najupečatljiviji šiljak nazvan je Dito di Dio, odnosno prst boga.
Staza do Lago di Sorapis – sve što trebaš znati o ovom izletu
Dok se nekoć pisalo kako je izlet do Lago di Sorapis odličan odabir jer za razliku od pristupačnijih jezera ovdje vlada manja gužve, to danas više ne vrijedi.
Staza do Lago di Sorapis ubraja se među popularnije planinarske izlete u Dolomitima, no nemoj da te gužva odgovori od ovog izleta. Količina ljudi je podnošljiva, a ljepota jezera briše svaku nervozu koju možda imaš zbog broja posjetitelja.
Većinom na internetu piše kako je potrebno maksimalno četiri sata aktivnog hodanja, no to je moguće samo u posebnim uvjetima. Naime, staza je uska te zbog velike količine ljudi često moraš stati i čekati, tako da računaj da je potrebno minimalno pet sati “aktivnog” hodanja.
Početak staze nalazi se na oko 12 kilometara od naselja Cortina D’Ampezzo, točnije kod Passo Tre Croci. Automobil možeš parkirati na šljunčanom parkingu podno Grand Hotela Tre Croci ili uz cestu. Računaj na raniji dolazak kako bi imao gdje parkirati automobil. Do ove točke možeš doći i autobusom broj 030 ili 031 iz Cortine, a navodno bus vozi četiri puta dnevno. Svakako provjeri tu informaciju.
Ulazak na stazu broj 215 ne možeš promašiti jer postoje “vrata” uz cestu te na početku stoji i poučna ploča. Inače ova staza je prvotno nastala za vrijeme Prvog svjetskog rata, a koristili su je vojnici za prenošenje potrebnih stvari na magarcima.
Staza u početku prolazi kroz šumu, na mahove izbija na odronuto kamenje niz koje zna teći voda, a nije rijetkost da ljeti nabasaš i na snježni pokrivač. Uskoro se otvara pogled na okolne planine, a posebno je nezaboravan pogled na Tre Cime di Lavaredo. Slijedi strmiji uspon i uskoro stižemo do zahtjevnijeg dijela staze koji se sastoji od sajli i metalnih stepenica.
Staza se sužava te su zbog sigurnosnih razloga na pojedinim mjestima postavljene sajle, no često djeluju više kao psihološki faktor te ulijevaju dozu sigurnosti. Naime, kako se podižemo na sve veću nadmorsku visinu, provalije postaju sve više, stoga ako imaš problema s visinom ili je se čak bojiš, ovu stazu izbjegavaj.
Metalne stepenice su postavljene na pojedinim mjestima kako bi olakšale pristup i pojedine dionice učinile prohodnima. Ono na što trebaš svakako obratiti pozornost jest voda koja se skoro cijelo vrijeme slijeva s vrhova te teren pretvara u sklisku zamku. Posebno pripazi na stijenama, a dodatna doza opreza je potrebna kada u igru ulazi i blato.
Iza sebe ostavljamo metalne stepenice, sajle, provalije i otvoreni pogled, ulazimo polagano ponovno u šumu, a stazom dominira kamenje. Uskoro izbijamo podno Rifugio Vandelli koje se nalazi s lijeve strane, dok se jezero Sorapis nalazi ravno ispred nas.
Rifugio Vandelli nalazi se na 1.928 metara nadmorske visine, nema pogled na jezero Sorapis, no zato tu možeš uživati u pogledu na Cadinu i Misurinu. Ovo sklonište ima burnu povijest. Po prvi put je napravljeno davne 1891. godine , no često je bivano uništeno od strane lavina, odrona kamenja i vatre, no svaki put je ponovno izgrađeno. Prvotni vlasnik skloništa je bilo austrijsko-njemačko alpsko društvo, no nakon Prvog svjetskog rata za njegovo održavanje se ponovno brine Italija.
Stižemo do jezera Sorapis na čiju ljepotu te ne može ništa pripremiti. Zanemari gužvu i sve pozere oko tebe i upijaj smirenu ljepotu ovog mjesta. Možeš napraviti i krug oko jezera, a s druge strane se nalazi livada gdje možeš napraviti piknik. Mi, nažalost, nismo dugo uživali u tom prizoru jer je dečko uganuo gležanj. Nakon hladnog obloga shvatili smo da može hodati te smo se odmah uputili natrag.
Alternativni povratak do Tre Croci
Većina posjetitelja za povratak bira istu stazu, a to smo napravili i mi. U ranim popodnevnim satima nastaje puno veća gužva jer se veliki broj posjetitelja vraća, stoga računaj da će spuštanje trajati puno duže.
Ako pak tražiš dodatnu avanturu, spusti se istom stazom kojom si došao te nakon 10-ak minuta stižeš do raskrižja staza. Skreni lijevo na stazu 216 koja vodi prema Cime Ciadin del Loudo. Nakon otprilike sat vremena slijedi dio uz sajlu, nastavi pratiti stazu prema Forcella Marcoira gdje stižeš za oko sat i pol. Nakon toga staza polagano ponovno ulazi u šumu te stižemo do Passo Tre Croci, nešto malo niže od naše početne točke. Imaj na umu da mi nismo prošli ovu stazu za povratak, no sudeći prema informacijama ovo je znatno teži povratak (ili uspon ovisno iz kojeg smjera ideš) te bih ga preporučila samo iskusnim planinarima.
Nama je za stazu 215 od Passo Tre Croci do Lago di Sorapis i natrag bilo potrebno pet i pol sati, što zbog gužve, što zbog ozljede, a prešli smo 12.5 kilometara. Imaj na umu da bez obzira na tvoju kondiciju i fizičku spremnost, četiri sata koliko bi zapravo bilo potrebno za stazu je u sezoni skoro pa nemoguće ostvariti zbog gužve. Kako je jezero Sorapis jedno uistinu posebno mjesto, računaj da ćeš gore provesti minimalno sat vremena. Sve skupa, izlet do Lago di Sorapis je izvrstan jednodnevni izlet u Dolomitima.
Bez obzira na to što je staza postala popularna turistička atrakcija, ona zahtjeva punu planinarsku opremu. Na stazi smo vidjeli ljude u platnenim tenisicama, žene u haljinama i muškarce u trapericama… Ovo nije turistička staza, ovo je planinarska staza i to nipošto nemoj zaboraviti.
Bez obzira na našu nesreću i količinu ljudi koju smo putem sreli, osobno mi je uspon do jezera Sorapis bio jedan od dražih planinarskih izleta ne samo u Dolomitima nego općenito.
Bilo da vjeruješ ili ne u drevne legende, Lago di Sorapis začarat će te s tolikom lakoćom da ćeš početi vjerovati u vilinska zrcala, zarobljenog kralja i jezero nastalo od tuge za voljenim ocem.
Izvor: knjiga “Shorter walks in the Dolomites” od Gillian Price
Korisne informacije za stazu do Lago di Sorapis:
- Početak staze: Passo Tre Croci, Dolomiti, Italija
- Parking: uz cestu te podno Grand Hotel Tre Croci
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Staza je duga 10.5 km te je u teoriji potrebno četiri sata, no zbog gužve i vrste terena potrebno je minimalno pet sati bez uračunatih pauza. Staza spada pod K2 (kondicijski umjereno zahtjevna, pet do sedam sati hoda i T2 (umjereno zahtjevno. Hodanje i povremena upotreba ruku. Lagano penjanje). Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje (dečkov i moj trag)
- Za koga je prikladna staza: Unatoč tome što je u međuvremenu ova staza postala turistička atrakcija, ne bih je preporučila osoba koje nemaju planinarskog iskustva. Ona sama po sebi nije toliko zahtjevna, no ako nemaš barem malo iskustva, uski put, provalija, sklisko kamenje, sajle i stepenice mogli bi ti predstavljati problem. Staza nije prikladna za ljude koji se boje visine. Mi smo na izlet išli s našim malim psom, no bilo ju je na pojedinim dionicama potrebno nositi. Na stazi je bilo mnogo pasa, a ljudi su išli i s manjom djecom. Koliko ste spremni za to, procijenite prema vlastitom iskustvu.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Rifugio Vandelli, otvoreno od lipnja do rujna
- Dodatno: Pripaziti na sklisko kamenje i često nerazumne izletnike koji se znaju gurati i na najopasnijim dionicama
Otkrij još zanimljivih priča iz Dolomita:
