Nekoliko sjajnih tjedana dobrih vremenskih prilika iskoristili smo za par dobrih vikenda u slovenskim planinama. Za ovaj izlet naša baza bio je simpatičan gradić Tolmin, mnogima najviše poznat po prirodnim ljepotama Tolminskih korita, a naš krajnji cilj je bio Vogel.
Iako do Tolmina nema autoputa, postoji nekoliko pravaca dolaska. Kako smo kretali u petak navečer, nismo imali posebne volje truckati se po zavojima Idrijskog kraja koji je, što se nas tiče, najpoznatiji po vrlo zavojitim cestama. Stoga putujemo preko svima poznate Kozine, gdje se spajamo na autoput do Nove Gorice. Odavde krećemo u smjeru Kobarida i Boveca, a kako je noć već debelo pala ne možemo uživati u vožnji uz Soču.
Ako još nisi bio u ovim krajevima, možemo samo reći da ti preporučujemo vožnju biciklima uz Soču, prekrasno uređenom stazom od Nove Gorice pa sve do Kanala ob Soči. Moglo bi se reći da stazu obilježavaju dva mosta – Solkanski most, s najvećim kamenim lukom na svijetu, i onaj Kanalski, nama poznat najviše po skokovima u smaragdnu Soču. Nije ovo jedina znamenitost koju se ovdje isplati vidjeti, ali za prvo upoznavanje je jedna od ljepših.
Polazak iz mjesta Tolminske Ravne
U Tolmin stižemo u kasnim večernjim satima, no svejedno nalazimo vremena za planiranje naredna dva dana i pokoje pivo prije spavanja. Prvi dan odlučujemo se za najistaknutiji, Vogel (1922 mnv), jer ipak nam je ovo prvi put u Bohinjsko-Tolminskim gorama, odnosno Spodnjim Bohinjskim gorama. Julijske Alpe poznajemo od glave do pete, ali u ovaj kraj nas put još nikada do sada nije nanio.
Mnogima će Vogel biti poznat kao skijalište kojem se pristupa žičarom od Bohinjskog jezera, no sami vrh zaista više pripada Tolminskom, nego Bohinjskom gorju. Kako je zima slaba i snijega nema, to znači da nam je cesta do našeg ishodišta u mjestašcu Tolminske Ravne (924 mnv) u potpunosti prijevozna bez snijega i leda.
Cesta je duga oko 12 kilometara te je iznimno strma i uska, ali asfaltirana. No, ako nisi vičan vozač koji se zna vraćati u rikverc i po nekoliko stotina metara, zbog zaobilaženja na rijetkim ugibalištima, možda trebaš razmisliti o alternativnim pristupima.
Dolaskom do parkinga malo prije 9h uviđamo da smo predugo spavali i jedva pronalazimo mjesto za parkiranje. Tek kasnije shvaćamo da se zapravo nude dva parkinga i nije problem naći mjesto niti u puno posjećenijim mjesecima od veljače.
Do Koče na planini Razor
Prekrasan je pogled u svim smjerovima, a manjak snijega više priliči kasnom proljeću nego srcu zime. No, što je tu je, navlačimo zimske gojzerice i teške ruksake te krećemo dobro označenim stazama u smjeru Koče na planini Razor (1315 mnv).
Alpinistički odsjek nekog slovenskog planinarskog društva ima vježbu pa vlada poprilična gužva na parkingu i prvim dijelom puta, no kod Koče oni staju, a mi nastavljamo u pravcu Vogela.
Uspon na Vogel
Prvi ozbiljniji snijeg kreće na oko 1.400 metara nadmorske visine pa do tog trenutka nismo morali koristiti dereze i cepine, no čini se da ćemo sada svakako morati. Staza postaje strmija, a pogledi sve ljepši, dok dolazak na, po nama neimenovano sedlo, otvara fantastičan pogled prema našem cilju i susjednom Žabiškom kuku.
Dvoje planinara upravo se vraća sa Žabiškog kuka pa uspijevamo uhvatiti par odličnih fotki njihovog hoda po grebenu. Snijeg je još uvijek taman dovoljno tvrd da nam uspon bude savršen pa nastavljamo dalje, dok ove visoke temperature nisu učinile svoje.
Uspon do sedla koje spaja Vogel i Vrh Krnic je najstrmiji dio staze, no kako imamo odlične uvjete ništa osim malo znoja i opreza nije trebalo da je savladamo.
Na sedlu ludujemo s fotkanjem te zbog jačeg vjetra navlačimo jakne, jer odjednom proljeće više nije u zraku. Kratki završni greben samo je djelomično zaleđen, no ovdje treba nešto iskustva i opreza da se dođe do vrha.
Pogledi s vrha su fantastični pa, unatoč jakom vjetru, uživamo nekoliko minuta u pogledima te vježbamo prepoznavanje okolnih vrhova. Već nas neko vrijeme „muči“ ovaj greben Bohinjsko-Tolminskih gora i mislimo da možemo reći kako smo prelomili i da ćemo uzeti jedan produženi ljetni vikend pa da ga „odvalimo“ od repa do glave i obratno.
Priroda je i dalje prekrasno divlja, a „manjak“ visine koje ovi vrhovi možda imaju, nadoknađuju brojnošću uspona i spustova te beskonačnih špica koje iskaču na sve strane.
Spust do parkinga
Povratak radimo po smjeru dolaska, no prije toga sa sedla između Vogela i Vrha Krnic (1896 mnv) brzinski obilazimo i taj dodatni vršak te još malo uživamo u čudesnim, zimskim pogledima. Alpe su zaista najljepše zimi.
Po spustu do auta lagano planiramo sutrašnji dan, iako smo umorni k’o psi. Nismo se posljednjih godina nauživali zimskih uspona, a kako stvari stoje čini se da ni nećemo. Nestabilno vrijeme i zaista previsoke temperature konstantno onemogućuju da zavlada ona prava zima na nekoliko mjeseci koja planine čini toliko zanosnima, a ujedno toliko zahtjevnima.
Korisne informacije za uspon na Vogel u Sloveniji:
- Početak staze: Parking u mjestu Tolminske Ravne
- Parking: Besplatan
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 12 km, ima oko 1250 m uspona te nam je za nju trebalo oko 4h s uračunatom pauzom, iako bismo recimo procijenili da je prosječno vrijeme za razne stilove, tempa i kondicije za ovu stazu oko 6h (uključujući i pauze).
- Za koga je prikladna staza: Staza spada pod K2 (kondicijski umjereno zahtjevna) i T2/T3 (tehnički umjereno zahtjevna do zahtjevna – lagano penjanje, zimi povremena upotreba dereza i cepina), VR4 (visinska razlika do 1000 m). Markacije su odlične i nije se teško orijentirati po stazi.
- Postoji li mjesto za hranu i piće: Na stazi se nalazi Koča na planini Razor, koja ne radi cijele godine.
