U ovoj priči posjetit ćemo jedan od najpoznatijih vrhova gorja Pokljukeu u Sloveniji, a to je Debela peč (2.014 m). Uz Viševnik i Veliki Draški vrh, Debela peč je jedan od najpoznatijih planinarskih ciljeva ovog kraja koji je, prije svega, poznat po stoljetnim šumama jele te čudesnim pogledima s vrha na Julijske alpe, a to ga ujedno čini i jednim od najljepših. Istini za volju, svi ovi vrhovi popularni su zbog male visinske razlike koja se mora svladati do njih, ali to ih ne čini manje privlačnima – naročito zimi, kada ove planine poprimaju potpuno drugu dimenziju.
Dan prije smo ostvarili uspon na Begunjščicu koji je ostavio ponešto traga na naša tijela pa smo za nedjelju htjeli pronaći neki cilj koji ne zahtijeva previše snage, a Debela peč je savršen izbor.
Parking na križanju kod Šport Hotela Pokljuka
Zbog nešto kasnijeg kretanja iz Begunja na Gorenjskem (oko 10 sati ujutro), u vožnji do Pokljuke strepimo od gužvi na parkingu. No, dolaskom do parkinga kod križanja za Šport Hotel, vidimo naparkiranih tek 6-7 vozila. Super, iako smo svjesni da se često parkira i na bijeloj cesti iznad planine Zajavornik pa tamo očekujemo onu količinu automobila koja će nam pokazati razmjere gužve koja nas čeka putem i na vrhu.
Dakle, već možeš vidjeti koje su opcije za parkiranje i polazak. Obje su besplatne, za razliku od velikog parkinga na svojevrsnom kraju ceste kraj vojarne i staze za skijaško trčanje, kada se ide na, primjerice, Viševnik.
Planina Zajavornik i Blejska koča na Lipanci
Jutro je hladnije nego dan prije i oblačimo se kao medvjedi, iako znamo da ćemo nakon par minuta hoda sve skidati sa sebe. To smo, očekivano, i napravili, prije nego što smo uopće stigli do planine Zajavornik. Do planine Zajavornik vodi udobna bijela cesta te ovdje prvi puta palimo fotić i mobitel jer je jutro prekrasno, iako snježno-bijeli vrhovi ne otkrivaju koliko nas zaista čeka snijega.
Dolazimo do spomenutog parkinga nakon planine Zajavornik i vidimo da je ovdje već dosta vozila, ali i planinara u povratku koji, za razliku od nas, nisu spavali duže ovog nedjeljnog jutra.
Pratimo oznake za Blejsku koču na Lipanci i uglavnom uživamo u visokim jelama koje ne dopuštaju poglede u daljine i visine. Snijega ovdje ima tek u trajnim hladovima malo pod kočom i već je toliko izgažen od gužvi da se pitamo kako ćemo se vratiti. Ako ne nosiš dobre zimske (ili poluzimske) gojzerice, kao mi, derezice svakako mogu biti od pomoći u ovakvim uvjetima.
Kod Blejske koče je uobičajeni šušur i gužva, tim više što je ovo jedna od rijetkih kuća koje rade i zimi. Više informacija o radnom vremenu i ponudi možeš pronaći na njihovim službenim web stranicama. S obzirom da to nije naš stil, ne zadržavamo se u gužvi i nakon kratkog fotkanja nastavljamo u smjeru Debele peči.
Uspon na Debelu peč
Planinara je kao u priči, ali na našu sreću većina je u povratku pa se nadamo samoći na vrhu. Nedaleko Blejske koče počinje nešto veći snijeg, a uz ovako sunčan dan osjećaj je kao da je zima zaista počela.
Staza je dobro izgažena i ne trebaju nam gamaše, ali u dobroj opremi (planinarskim hlačama, čarapama i gojzericama) nismo preosjetljivi na mokro pa za 30-ak centimetara snijega ne bismo niti navlačili ovaj komad opreme koji je zimi neizbježan.
Kako napredujemo sve više, pogled se otvara na sve strane, a najimpresivniji je prema stijeni Rjavine i dolini Krme te Triglavu u pozadini. Dolaskom na vidikovac između vrha Brda (2.008 m) i Debele peči ostajemo doslovno zatečeni pogledom, mada ne možemo reći je li riječ o tome da dugo nismo bili u snježnim planinama ili je jednostavno priroda opet pokazala svoje najljepše ruho. Kako god bilo, uživamo i fotkamo kao da ne postoji sutra.
Na vrhu Debele peči
Pogled na završni greben Debele peči nam otkriva da se taman velika količina planinara spušta te da nas čeka potpuno prazan vrh, onako kako to najviše volimo.
Kao i dan prije na Begunjščici, na vrhu nas dočekuju žutokljune galice (ili jednostavno, kavke) sa svojim piskutavim pjevom i suludim vratolomijama u zraku. Iako ćeš doći u napast, svakako preporučujemo da ih ne hraniš ili barem to ne treba raditi s prerađenom hranom i rafiniranim šećerima koji im mogu naškoditi, s obzirom da im to nije prirodna hrana.
Ludujemo s fotografiranjem i gotovo nam je žao reći da će ti slike teško dočarati ljepotu kojoj smo imali prilike svjedočiti na ovom vrhu. Puše dosta hladan vjetar te se ne zadržavamo dugo. Vidimo i da veća skupina planinara kreće na završni dio uspona prema vrhu. Uživali smo u samoći, a sad je vrijeme za povratak.
Uspon na vrh Brda te povratak do auta
Iako smo mrtvi umorni od ova dva aktivna dana, na onom prekrasnom vidikovcu odlučujemo se popeti i do vrha Brda (2.008 m). Uspon ne traje dugo, svega 10-15 minuta. Na vrhu ponovno uživamo u čudesnim pogledima prema kamenim divovima oko nas.
Staza s ovog vrha vodi cijelim grebenom preko omanjih vrhova Kredarica (1.943 m), Lipanski vrh (1.974 m) i Mrežce (1.965 m), ali kako smo kasno krenuli, a i noge nas nešto više ne slušaju, mi se spuštamo već nakon Kredarice na Blejsku koču.
Ovdje moraš znati da na spustu s Kredarice postoji jedan dio osiguran sajlom i klinovima koji zimi može biti teži zadatak pa se već po spustu s Brda, a prije Lipanskih vrata, možeš odlučiti za drugu stazu koja vodi na Blejsku koču, kako bi u potpunosti izbjegao prolazak ovim dijelom. Mi smo, naravno, bili raspoloženi za malo akcije, a kako je ovaj mali kamin okrenut prema suncu, snijeg i led nam nisu radili probleme prilikom spusta.
S obzirom da je sve dobro označeno tablama i markacijama, brzo pronalazimo stazu za spust prema Blejskoj koči. Iako smo imali spremne naglavne lampe, žurimo da nas što kasnije ulovi mrak te se ne zaustavljamo sve do parkinga, gdje sumiramo konačne brojke.
U punih 6 sati hoda napravili smo 17 kilometara i 1000 metara uspona (a toliko i spusta). Ako želiš, možeš skratiti dio puta ne radeći krug po spustu kao mi. Ako su uvjeti povoljni, ovo može biti pravi uvod u jednostavnije zimsko planinarenje, iako svakako moraš voditi računa da zimi imaš cepin i dereze, kao i da ih znaš koristiti na adekvatan način.
Korisne informacije za uspon na Debelu peč u Julijskim Alpama u Sloveniji:
- Početak staze: Parking na križanju kod Šport Hotela Pokljuka
- Parking: besplatan, potrebno je doći rano jer nema puno mjesta (više u tekstu)
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 17 km, ima oko 1000 m uspona te nam je za nju trebalo oko 6h s uračunatom pauzom, iako bismo recimo procijenili da je prosječno vrijeme za razne stilove, tempa i kondicije za ovu stazu oko 8h (uključujući i pauze).
- Za koga je prikladna staza: Staza spada pod K2/K3 (kondicijski umjereno zahtjevna do zahtjevna) i T3 (tehnički zahtjevna – povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala, zimi povremena upotreba dereza i cepina), VR4 (visinska razlika do 1000 m). Markacije su odlične i nije se teško orijentirati po stazi.
- Postoji li mjesto za hranu i piće: Na stazi se nalazi planinarski dom Blejska koča na Lipanci (detaljnije opisano u tekstu), koji radi cijele godine.
