Grobničke Alpe ili Hahlići, kako ih često neslužbeno zovemo na Kvarneru, pravi su planinarski biser ovog kraja i riječkog zaleđa općenito. Taj planinski masiv Obruča, kakav mu je i službeni naziv i naziv najvišeg vrha, čini prirodnu barijeru između Primorja i Gorskog kotara. Pogled na Hahliće s Grobničkog polja, riječke obilaznice ili naplatnih kućica autoceste Rijeka – Zagreb nerijetko oduzima dah i kao putnici se često ulovimo kako u prolazu sanjarimo o pogledima koji se mogu doživjeti s ovih riječkih planina.
Posljednjih godina Grobničke Alpe pravi su mamac za sve planinare, trkače i zaljubljenike u prirodu, a svima nama kojima su ovo domaće planine, oduvijek su prava inspiracija, trening lokacija i bijeg iz uobičajenog života koji je odmah „iza kuće“. Iako visinom ne pariraju alpskim vrhuncima, svojom raznolikošću terena, brojnim vrhovima i iznimno dobro označenim stazama, Hahlići zaista obiluju planinskom atmosferom koju inače osjećamo u znatno višim planinama.
Najbolje doba za obilazak ovih planina jest od jeseni pa sve do ranog proljeća, kada smo uglavnom lišeni prisutnosti jelenske muhe ili ušare, koja je tu zbog blage klime i konja koji slobodno lutaju hahlićkim travnjacima. U kasno proljeće i ljeti obično je prevruće te Hahlići obiluju tim plosnatim i napasnim muhama koje jedva čekaju malo ljudskog švedskog stola. Vjeruj nam, ne želiš si to priuštiti.
Polazak na Hahliće iz Podkilavca
Uobičajeno i najpopularnije polazište na Grobničke Alpe nalazi se u malom mjestu Podkilavac pokraj Dražica, na oko 300 metara nadmorske visine. Iz Podkilavca kreću mnoge staze koje vode na gotovo sve hahlićke vrhove: Obruč, Fratar, Pakleno, Suhi vrh, Dnić, Ćunina glava, Gornik, Grleš, Vidalj, Osoje, Sljeme, Nebesa, Crni vrh…
Ostali pristupi su iz okolice Klane (iz Studene i Trstenika) te Platka, no za početak je najbolje krenuti upravo iz Podkilavca.
Do parkirališta se dolazi prirodnim praćenjem ceste kroz mjesto te dolaskom do njenog završetka, odnosno do mostića koji se nalazi iznad (uglavnom suhog) korita potoka Zale. Odnedavno je uređen dio ispred i iza mosta, kako bi se omogućio veći broj parkirnih mjesta, pa se mjesto može pronaći čak i ako odlučiš prespavati rane jutarnje sate.
Iako se bijelom cestom može nastaviti znatno više, preporučujemo ti da čuvaš prirodu i svoj automobil te se zaustaviš upravo ovdje. Također, to će ti biti i jako dobar trening jer polazak s parkirališta omogućuje da dohvatiš 1.000 metara visinske razlike uspona, s obzirom na to da većina vrhova seže do otprilike 1300 metara nadmorske visine – najviši je Obruč s 1.376 mnv.
Stazom „Kolci“ do planinarskog doma Hahlić
Iako smo često na Hahlićima te uvijek objavimo kratku foto-galeriju na društvenim mrežama, rijetke smo rute dosad opisali u vidu bloga ili članka. Zato ti sada donosimo jedan klasik za koji smatramo da bi svatko trebao proći kao uvod u ono što ova mala skupina planina nudi.
Iako je Obruč najviši vrh, odlučili smo se za Fratar (1.353 mnv) jer nam je on najdraži hahlićki vrh. Fratar se nalazi u samom središtu ovog planinskog masiva te pruža spektakularne vidike na okolicu i Kvarnerski zaljev. S obzirom na to da je već kasno proljeće, dani su duži pa krećemo kasnije nego inače – oko 12h. Ovo ti inače ne bismo preporučili za prvi put (a i individualno ovisi o kondiciji), no mi već točno znamo koliko nam treba vremena za svaku od ovih staza.
Do Fratra ćemo danas doći tako da uspon napravimo po stazi nazvanoj Kolci ili Po kolcih, a povratak po stazi Pod planinu. Opisat ćemo najvažnije dijelove staze kako bi ti izlet bio što jednostavniji, iako je sve jako dobro označeno planinarskim markacijama pa se, uz kartu ili većinu poznatih aplikacija za planinarenje, možeš lako orijentirati.
Za početak, treba voditi računa da se s parkinga, nakon mosta, krene lijevo, do prvih tabli koje pokazuju smjer za Obruč, Fratar i planinarski dom Hahlić. Sama staza ne obiluje nekim posebno tehničkim detaljima pa se u prvom dijelu uspona prolazak kroz rijetku šumu i šikaru miješa s cestom koja cik-cak presijeca šumsku stazu.
Nekoliko minuta prije nego što dođeš do glavnog križanja za staze Pod planinu (lijevo) i Kolci (desno), nalazi se pastirska kućica koju čuvaju veliki, ali vrlo dobroćudni ovčari, uvijek spremni na maženje. No, važno je znati da su vrlo teritorijalni pa ako ideš sa psom, možda je bolje odabrati neku drugu stazu. Što se današnjeg izleta tiče, ove čupave i smrdljive maze nismo sreli pa nastavljamo dalje do spomenutog križanja.
Staze Pod planinu i Kolci označene su kao lakša i teža pa, ako baš nisi jako zainteresiran vidjeti zašto su Kolci teža staza, uvijek se možeš odlučiti za uspon po stazi Pod planinu. Mi obično volimo kružne ture, zanimljivosti radi, te nastavljamo dalje desno, u smjeru koji smo zacrtali – po bijeloj cesti čiji je kraj ujedno i početak označene šumske staze.
Uspinjemo se prilično strmom šumskom stazicom te, nakon kratkog vremena, izlazimo na otvoreno. Ovdje pogled prema masivu Učke i Kvarnerskom zaljevu otkriva zašto je ovo jedna od najljepših staza Grobničkih Alpi. Prije izlaska na travnatu strminu, gdje ćemo ugledati kolce koji označavaju stazu, čeka nas kratki zasajlani dio. Ta sajla nije neophodna da bi se sigurno prošao ovaj kratki dio staze, no svakako je korisna na kišne dane, za pomoć pri usponu i spustu.
Danas smo imali sreće vidjeti nekoliko bjeloglavih supova u zraku. To nije česta slika na Hahlićima, ali je uvijek zabavno vidjeti ove zaista velike ptice kako bez trunke napora krstare iznad nas. Nakon ponešto napora i prolivenog znoja na travnatom usponu, izlazimo na sedlo s kojeg se prvi puta vidi jedan od najljepših domova na ovim prostorima, a i šire.
Planinarski dom Hahlić mala je, ali skladna kućica, vrlo dobro održavana od lokalnog planinarskog društva Obruč. Dom je otvoren vikendom i praznikom, ima 40 ležajeva te je opskrbljen osnovnim namirnicama. Za dodatne informacije oko rezervacije noćenja, možeš se raspitati u PD Obruč.
Nešto malo ispod doma, na travnatoj zaravni, nalaze se tri ozidane lokve, poznate kao kalića/kalići ili kasnije izmijenjeno u govoru hahlići. Ove lokve su omiljena pojilišta konja i brojne divljači koja obitava u ovom kraju.
Od Podkilavca do planinarskog doma Hahlić je gotovo 5 kilometara dužine i oko 1.30 h do 2.30 h hoda (ovisno od tempa). Nama je trebalo oko 1.45 h laganog hoda.
Jugoistočnim prilazom na vrh Fratar na Grobničkim Alpama
Nastavljamo dalje na Fratar, ne zaustavljajući se u planinarskom domu. Prolazimo pokraj doma, odnosno obilazimo dom s njegove zapadne strane te dolazimo do križanja staza za Fratar i Mudna dol/Platak/Crni vrh/Osoje.
Ovdje je važno da ne skreneš lijevo prema oznaci Fratar, ako želiš ići smjerom kojim smo mi krenuli (jugoistočnom stranom). Dakle, skrećemo desno prema oznakama za Mudna dol/Platak/Crni vrh/Osoje.
Nakon desetak minuta hoda i lijepog pogleda prema Suhom vrhu i Fratru, dolazimo do novog križanja i vrlo jasnih oznaka za Fratar lijevo.
Odlučili smo se za ovu stazu jer finalni dio uspona prolazi kroz krševiti i stjenoviti dio planine koji je ponešto izazovan, ali i jako zabavan (za onu vječnu djecu u nama). Taj završni dio uspona zahtijeva ponešto pentranja i upotrebu ruku da bismo napredovali. Ne radi se ni o kakvom posebno teškom usponu, ali su oprez i malo vještine svakako nužni.
Nakon nekog vremena, kamenjar se pretvara u nisku klekovinu kroz koju ide staza, a pred sam vrh čeka nas još jedan jako kratki stjenoviti dio. Vrh Fratra nalazi se na 1.353 metara nadmorske visine te ga dohvaćamo nakon ukupno 2.30 h bez pauziranja, dakle otprilike 45 minuta od planinarskog doma. Ovo je, naravno, vrlo subjektivno – recimo da je prosječno očekivano utrošiti 3-4 h do vrha, normalnim tempom.
Fratar je drugi vrh po visini iza Obruča, ali i najistaknutiji vrh cijelog masiva sa svojim šumovitim padinama i kamenitom glavom. Na vrhu kratko uživamo u vrlo dojmljivim pogledima koji pucaju na sve strane: od Obruča, Velikog Snežnika, Guslice, Snježnika, vrhova Gorskog kotara i Sjevernog Velebita pa sve do Krčkog mosta, Krka, Cresa, Učke, općenito Kvarnerskog zaljeva, a na vedre dane moguće je vidjeti i Alpe.
Spust s Fratra do Podkilavca stazom „Pod planinu“
Povratak radimo kružno, što znači da se ne vraćamo po stazi po kojoj smo se uspeli na vrh. Krećemo na jugozapad, također označenom stazom prema planinarskom domu Hahlić. Prvi dio spusta s vrha obilježen je kamenjarom i ponovno zahtijeva malo više opreza. Ovaj dio nije dugačak pa brzo ulazimo u bukovu šumu, gdje i je i dalje potrebna pažnja zbog strmine, skliskog lišća i mahovine te preskakanja srušenih stabala.
Stižemo do križanja na kojem se desno odvaja staza za Suhi vrh, a mi nastavljamo ravno prema planinarskom domu. Staza je dobro označena i vidljiva te je se prati bez poteškoća. Nakon oko 30 minuta stižemo ponovno do doma Hahlić, gdje radimo kraću pauzu za osvježenje. Nedjeljom dom radi kraće pa, ako želiš ugrijati kosti i nešto pojesti, vodi računa da ga trebaš posjetiti do 15 h.
Povratak od doma do parkinga u Podkilavcu je također jednostavan i dobro označen. Potrebno je skrenuti desno gdje planinarska tabla pokazuje smjer za Obruč i stazu Pod planinu. Ovdje nema posebnosti što se tiče težine staze, osim što nas opet čeka jedna travnata strmina – no, ovaj put, idemo nizbrdo.
Putem još malo uživamo u pogledima na Kvarner, a vrlo se često na ovom dijelu može vidjeti srneća i jelenska divljač. Do parkirališta dolazimo nakon ukupno 4.45 h, iako je nekakvo uobičajeno vrijeme za ovakav izlet, uključujući i pauze, oko 6.30-8 sati. Mi smo uživali kao i uvijek, bio je lijep dan, dobar trening i uobičajeno prekrasna priroda grobničkog kraja.
Korisne informacije za kružnu stazu Podkilavac – planinarski dom Hahlić – Fratar:
- Početak staze: mjesto Podkilavac pokraj Dražica
- Parking: na rubu mjesta Podkilavac, kod mosta preko korita potoka Zale
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 15 km, ima oko 1.070 m uspona (i toliko spusta) te nam je za nju trebalo 4.40 h s uračunatom pauzom, iako bismo recimo procijenili da je prosječno vrijeme za razne stilove, tempa i kondicije za ovu stazu oko 6.30-8 sati (uključujući i pauze).
- Za koga je prikladna staza: Staza spada pod K2/K3 (kondicijski umjereno zahtjevna do zahtjevna) i T2 (tehnički umjereno zahtjevna), VR5 (visinska razlika veća od 1000 m). Markacije su odlične i nije se teško orijentirati po stazi. Psa drži na povodcu zbog konja i ovčarskih pasa na određenim dijelovima staze (opisano detaljnije u tekstu). Zbog ogromne količine jelenskih muha kad je toplo, preporuka je ići od jeseni do ranog proljeća.
- Postoji li mjesto za hranu i piće: Na stazi se nalazi planinarski dom Hahlić (detaljnije opisano u tekstu), koji radi vikendom i praznikom.
