Između Platka i Kamenjaka smješten je vrh Vela Pliš, manje popularna planinarska destinacija u riječkom zaleđu. Naime, u jakoj konkurenciji Snježnika, Risnjaka i Kamenjaka, nekako Vela Pliš pada u drugi plan. Posve nezasluženo! S ovog vrha se proteže nezaboravan pogled, a staza iz Štaba je zanimljiva, raznolika i pruža odličan kraći izlet koji se kombinirajući okolne vrhove može pretvoriti u odličan cjelodnevni izlet.
Vela Pliš se dugo nalazila na mojoj hiking listi, no moram priznati da sam i ja do nedavno prednost davala drugim stazama i vrhovima u okolici. I nakon što smo par puta ostvarili uspon na Snježnik, išli do Guslice, prohodali jednostavnije staze na Platku, išli do Risnjaka te dva puta posjetili Kamenjak, rekli smo da je napokon stigao i taj dan – ostvarit ćemo uspon na Velu Pliš. Čim smo zakoračili na stazu shvatila sam da smo to trebali napraviti puno ranije.

Vrh Vela Pliš se nalazi na 1.141 m. Izrazito je istaknut te je pokriven samo travom zbog čega sa svih strana nudi neometan i predivan pogled na Hrvatsko primorje, Kapelu, Grobničke Alpe, Snježnik, Risnjak, a u daljini se čak mogu vidjeti i Julijske Alpe.
Staza Štab – Vela Pliš
Te nedjelje je vrijeme trebalo biti savršeno, kao stvoreno za duži planinarski izlet i uživanje u pogledu s Vele Pliš. Nažalost, kako to inače na jesen biva, u svega par sati prije našeg izleta se pokvarilo, no ipak je bilo dovoljno dobro da ostvarimo uspon.
Bazno smo trebali napraviti dužu turu, no zbog iznenadne promjene vremena na samom vrhu odlučili smo se vratiti istim putem. Ako želiš ovaj izlet nadopuniti, možeš posjetiti Mlični vrh i Malu Pliš.

Polazna točka za uspon na Velu Pliš je Štab gdje se nalaze ruševine bivših vojnih zgrada. Potrebno je sa stare riječke ceste skrenuti na cestu za Platak. Netom nakon skretanja potrebno je skrenuti desno gdje ćeš na cestici vidjeti i ploču “Štab”. Mi smo auto ostavili na proširenju odmah kod skretanja, no možeš produžiti naprijed te auto ostaviti kod ruševina.

Tu ujedno počinje i staza koja u početku vodi kroz šumu. Jedina mana prvog dijela ove staze je buka koja se čuje sa stare ceste, no nju uskoro stavljamo iza sebe i izbijamo na livade gdje se otvara pogled na naš cilj – Velu Pliš.


Nakon oštrog zavoja lijevo, stižemo do cisterne iz 1935. godine i pojilišta za divlje životinje. Upravo tu smo na samoj stazi ugledali na dva mjesta govance zbog kojeg nam nije bilo baš svejedno.


Naime, u pitanju je bilo govno medvjeda, a mi smo zaključili da se vjerojatno spustio na pojilište. Kako Arya nije reagirala na miris, nastavili smo stazom u nadi da koliko god svježe izgledalo, govno ipak nije od sada. Na stazi smo sreli i druge planinare, prokomentirali govance, konstatirali da nitko nije čuo ni vidio medvjeda te nastavili svoj izlet uz pjevanje i gromoglasno pričanje.




Otprilike nakon 300-tinjak metara stižemo do raskrižja prema vrhu Vela Pliš i Mličnom vrhu. Mi skrećemo desno i započinjemo sa strmim usponom sve do samog vrha. Skoro cijelim putem je pogled uistinu predivan te smo često zastali kako bi upijali svu ljepotu (dobro, i došli do daha, nećemo se lagati).







Kada smo izbili na vrh, vrijeme nije bilo najbolje zbog čega nismo imali ni najbolji pogled. No, unatoč tome smo se zaljubili u Velu Pliš i zaključili da je ovo tek naš prvi, ali ne i posljednji uspon.
Do samog vrha nam je bilo potrebno oko 1.15 h uz kratke pauze za fotkanje, a putem smo sreli i druge planinare s kojima smo zastali i popričali. Sveukupno smo prošli nešto više od šest kilometara u 2.20 h.

Zbog nagle promjene vremena na samom vrhu, donijeli smo odluku da je ipak bolje vratiti se istim putem, a neke druge staze ostaviti za povratak. Jer ćemo se Veloj Pliš definitivno vratiti.
Korisne informacije za stazu Štab – Vela Pliš:
- Početak staze: Štab, ruševine bivših vojnih zagrada, na cesti prema Platku
- Parking: uz proširenje na cesti ili kod ruševina
- Naplaćuje li se ulaz?: ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga nešto više od 6 km, a za nju nam je bilo potrebno 2.20 h uz pauze za fotkanje. Staza spada pod K1 (kondicijski lagana, manje od pet sati hodanja) i T1 (tehnički nezahtjevna) i V2 (umjereno lagano). Tragove možeš pogledati ovdje i ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Opisana staza nije zahtjevna i mogu je proći i planinari početnici. Zadnji dio je najteži gdje te čeka strmiji uspon
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: ne, no ugostiteljski objekti postoje na Platku
Otkrij još zanimljivih staza u okolici: