Omiš se zbog svog upečatljivog položaja ubraja među najslikovitije gradove na jadranskoj obali. Nekadašnji gusarski grad stisnut je uz more stijenama Omiške Dinare, a ljepoti pridonosi ušće Cetine koje se probija između Omiške Dinare i Poljičke planine. Kada tomu pridodamo pogled na more, posve je jasno zbog čega omiške prizore nećeš tako lako zaboraviti.
Najbolji način da upiješ sve ljepote Omiša i njegovih dramatičnih vizura je planinarenje. Upravo se Omiš ubraja među popularnije hiking i climbing destinacije ovog dijela Dalmacije.
Najpopularnija planinarska destinacija je bez konkurencije Omiška Dinara. Ona je prirodni nastavak Poljičke planine u jugoistočnom smjeru i spoj prema Biokovu. Zapravo su Poljička planina i Omiška Dinara nekoć bile jedinstveni masiv. Pogađaš – tijekom vremena ih je razdvojila rijeka Cetina u svojoj potrazi za izlazom na more. Omiška Dinara je duga svega 15 kilometara, a najviši vrh je Kula, poznati i kao Imber, s 863 metra visine.
Staza Borak (selo Čečuci) – planinarska kuća “Luda kuća” – vrh Kula
Ova staza nudi nezaboravne poglede na grad Omiš, ali s vrha se pogled proteže i na Biokovo, a na svom putu prolazi pored planinarske kuće “Luda kuća”, koja stoji na visini od 650 m.
Ova planinarska staza započinje iza naselja Borak, točnije nakon sela Čečuci. Iz centra Omiša silazimo s magistrale te ulazimo u ulicu naziva Put Borka. Cesta je uska i zavojita, a automobil je moguće parkirati na njenom samom kraju podno strmih stijena Omiške Dinare.
Staza prolazi kroz selo i kroz ostatke nekadašnjih suhozida, vodi desnim rubom šume te se uz ujednačeni strmi uspon za sat vremena stiže do planinarske kuće “Luda kuća”. Ovim dijelom staze se cijelo vrijeme pruža nezaboravan pogled na Omiš i njegovu okolicu. Luda kuća je savršena lokacija za predah.
Staza se nastavlja ponovno strmijim usponom, a onaj najteži je potpomognut užadima. No, bez brige, ništa što se uz malo napora ne može savladati. Mi smo na stazu išli sa svojom čupavom planinarkom koja je stazu prošla bez problema.
Ova planinarska staza je prepuna predivnih prizora, no ništa te ne može pripremiti na pogled koji se pruža s vrha Kula. Vidik se pruža na more, otok Brač, dolinu Cetine i Poljicu, Mosor… I onda ugledaš Biokovo.
Staza je duga oko 5.2 kilometra, a nama je uz ugodan tempo i puno fotografiranja bilo potrebno oko tri sata hodanja.
Staza Omiš – Fortica – Borak
Među najpopularnije staze u Omišu je definitivno ona koja vodi do tvrđave Fortice. Postoje tri smjera kako doći do nje – planinarskim stazama i feratom. Mi smo se odlučili na prvu opciju, stazom iz centra grada.
Na ovaj planinarski izlet se možeš uputiti pješke iz samog centra Omiša (od vatrogasnog doma pratiti putokaz za Forticu). U tom slučaju se ide uzbrdo te se prolazi između kuća, preko uličica dok se dođe do ulice Put Baučića gdje pored zadnjih kuća počinje staza.
Ovaj dio hodanja možeš izbjeći ako se autom uputiš do početka staze. Ako autom ideš iz smjera Splita, pređi most i kod vatrogasnog doma skreni lijevo. Cesta vodi serpentinama uzbrdo, nastavlja se put sela Borak jugoistočno oko 1.300 m, a zatim sjevero-zapadno. Nakon vile Belvedere i apartmana Sunset se odvajamo u ulicu lijevo prema Putu Baučića (na cesti je putokaz na kojem piše Put Baučića). Vozimo se cestom ravno još nekih 500-tinjak metara dok se ne dođe do okretišta za aute pored zadnjih kuća. Malo prije okretišta ima parking za par automobila. U sezoni mjesta brzo nestanu, stoga na izlet kreni ranije.
Staza službeno počinje kod starih kamenih stepenica između dva kamena zida. Ne možeš pogriješiti jer se s obje strane nalaze markacije. Ako ideš iz centra Omiša do ove točke je potrebno oko pola sata hodanja, autom oko pet minuta.
Put ide lijepo uređenom i lagano prohodnom stazom. Lako se prati jer je ugažena i dobro markirana. Na pola puta se uspinjemo do uređene zemljane staze s putokazima. Desno se može ići prema Ludoj kući i dalje na vrh Omiške Dinare, a mi idemo lijevo prema Fortici još 15 minuta.
Glavna atrakcija na ovoj stazi i jedan od simbola grada Omiša je utvrda Starigrad, odnosno Fortica. Smatra se kako je Fortica podignuta krajem 14. ili početkom 15. stoljeća, a prvi put se spominje 1423. godine i to kao “tvrđavica oko Omiša”. Dvorište tvrđave nepravilnog je oblika, a iz njega ide dugi hodnik prema kvadratnoj kuli. Fortica je imala izuzetno vojno-strateško značenje za ovo područje.
Na ovoj stazi se tijekom cijelog uspona vidi more, a pogled prati Omišku Dinaru, a velikim dijelom možeš uživati i na pogled na ušće Cetine. U sklopu Fortice se možeš popeti na kulu s koje se pruža nezaboravan pogled na sve strane. U sezoni se naplaćuje ulaznica u Forticu.
Povratak je u istom smjeru. Kada se krene od tvrđave stazom, dolazi se do oznake za “hard” i “easy” stazu. Teža staza vodi sjevernom stranom brda kroz šumu po siparu te je izrazito strma. Ona izbija kod parkinga iza prvog tunela gdje je ujedno početak gore spomenute ferate.
Staza je ukupno duga oko 1,8 kilometara (u oba smjera), a za nju je potrebno oko 1.30 h. Ako ideš iz samog centra Omiša, računaj na još dodatnih sat vremena. No, staza je toliko lijepa i pruža predivne poglede da će ti sigurno biti potrebno više.
Kružna staza istočni dio Mosora: Dubrava – Mirov put – sv. Jure (Kozik) – Tepla pola – Dubrava
Mosor je krševita dalmatinska planina koja se nadmoćno nadvija između Splita i Omiša. Najviši vrh ove poznate planine je Veliki Kabal koji se nalazi na 1.339 metara nadmorske visine, a ukupno je Mosor dug 25 kilometara. Glavni greben se dijeli na tri dijela – zapadni, središnji i istočni dio Mosora.
Zapadni dio Mosora čini greben od Klisa do Ljubljanjskog prijevoja, a najviši vrhovi su Debelo brdo, Plišivac i Kunjevod. Središnji dio, koji je ujedno i najposjećeniji i najviši dio ove planine, je onaj oko istaknutog grebena, a tu se ističu dva vrha – Ljubljan i Veliki Kabal. Istočni dio Mosora pruža se od prijevoja Ljuto kame sve do rijeke Cetine, a tu su poznati vrhovi Botajna, Sv. Jure (Kozik) i Lišnica. Mnogi smatraju kako je upravo Kozik najljepši vrh Mosora. Naravno, ljepota je u očima promatrača, u ovom slučaju planinara, no jedno je sigurno – ovaj vrh svojom ljepotom i pogledom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Planinari koji su u potrazi za nešto težom stazom koja će nagraditi svaki njihov grašak znoja, uputit će se na istočni dio Mosora na kružnu stazu iz mjesta Dubrava preko Mirovog puta do vrha sv. Jure, poznatog i kao Kozik. Do sela možeš doći automobilom ili javnim gradskim prijevozom iz Splita.
Postoje dvije staze do sv. Jure iz sela Dubrava. U pitanju je staza naziva Tepla pola te takozvani Mirov put, odnosno staza preko izvora Studenac. Mi smo se odlučili za kombinaciju te smo za uspon odabrali Mirov put, dok za spuštanje stazu Tepla pola. Oba puta su izrazito strma (pri tome stvarno mislim izrazito) i savladavaju visinsku razliku od skoro 800 metara.
Definitivno popularnija je staza Tepla pola iz jednog jednostavnog razloga – laganija je. Ona je također izrazito strma i za nju je potrebna dobra kondicija, no na njoj ćeš tek u rijetkim slučajevima koristiti pomoć ruku.
S druge pak strane tu je Mirov put koji je jednako strm, no puno teži. On ne traži samo dobru kondiciju nego i tehničku vještinu jer ćeš veliki dio staze koristiti pomoć ruku penjajući se preko strmih stijena putem kojih izbijaš odmah podno vrha. Mirov put je prava oda usponu po kršu, a gdje god se okreneš pruža se pogled koji te ostavlja bez daha čak više nego sama težina staze.
Za uspon nam je bilo potrebno oko dva i pol sata tijekom kojih smo ostvarili uspon od skoro 800 metara. Uspon do sv. Jure nije kilometarski dug (prođe se oko osam kilometara), no ove staze su zahtjevne zbog velike visinske razlike.
Službeni naziv ovog vrha je Kozik, no češće se zove sv. Jure. Razlog tomu je stara kapelica koja se nalazi na samom vrhu, a posvećena je sv. Juri, zaštitniku Poljica. Vrh se nalazi na 1.319 metara nadmorske visine, a mnogi ga zbog njegovog stožastog oblika smatraju najljepšim vrhom Mosora.
Pogled s ovog vrha je spektakularan – proteže se preko cijelog grebena Mosora, impresivan je pogled na Poljičku planinu, Omišku Dinaru, prodor Cetine, Biokovo, ali i na obližnje otoke i Split.
Za povratak smo odabrali stazu Tepla pola koja prvim dijelom ide preko mosorskog grebena, da bi u jednom trenutku započeli spuštanje. Izbijamo na križanju staza Tepla pola – Mirov put.
Ova kružna staza je duga oko osam kilometara, a nama je bilo potrebno 4.45 h bez uračunatih pauza. Traži dobru kondiciju (pogotovo ako ćeš ići Mirovim putem) jer se uzdižemo 800 metara. No, ako si želiš olakšati stazu, biraj i uspon i spuštanje preko staze Tepla pola.
Koju god od ove tri planinarske staze odabrao, nećeš pogriješiti. Svaka od njih, bez pretjerivanja, nudi veličanstvene poglede koji se tako lako ne zaboravljaju.
*Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Omiša.
