Kada se spominju vrhovi Gorskog kotara, mnogi zaboravljaju na Viševicu. S ovog vrha se pruža jedinstven pogled na Velebit, Bjelolasicu, Risnjak, Snježnik, Učku, ali i na otoke sjevernog Jadrana. Pogledi na sve strane su posve neometani i pružaju pravo uživanje za svakog planinara. Nažalost, Viševica nije toliko popularna i rijetko se posjećuje. Dva su razloga za to. Prilazi su razmjerno strmi, a kako je planinari često zaobilaze, o njoj se malo priča te nezasluženo Viševica često ostane za mnoge posve neotkriven biser.
No, upravo to iskoristi u svoju korist – izlet na Viševicu omogućuje uživanje u samoći i prirodi bez velike gužve, a sami vrh stvoren je za odmaranje, ispijanje toplog čaja ili kave i uživanje u predivnim prizorima koji se protežu na sve strane. Staza je možda na dijelovima strma, ali ništa što zahtijeva pretjeranu kondiciju.
Planinarska staza Ravno – Viševica
Do vrha smo se uputili stazom koja kreće od planinarskog doma Vagabundina koliba. Auto možeš parkirati kod doma ili nešto niže na samom ulazu u šumu gdje se nalazi proširenje. Mi smo automobil ostavili kod Vagabundine kolibe jer smo nakon izleta planirali upravo tamo otići na topli obrok.
Ako se odlučiš krenuti našim stopama, kod samog doma naći ćeš putokaz koji pokazuje put za Viševicu i Zagradski vrh. Ovom stazom do vrha je potrebno oko dva i pol sata bez dužih pauza.
U početku je potrebno ići asfaltiranom cestom (oko 800 m) sve do trafostanice s čije strane se nalazi novi putokaz koji ukazuje na silazak s ceste i ulazak u šumu. Prvi dio staze je posve jednostavan, prati utaban put koji prolazi pored dvije kuće, a cijelo vrijeme je potrebno držati se desne strane. Nakon što se prođe druga kuća počinje ulazak u šumu gdje je potrebno pratiti markacije koje su dobro pozicionirane i vidljive.
Markacije izbijaju ponovno na makadamsku cestu koja nas vodi ponovno u šumu gdje u jednom trenutku stižemo do dva puta. S obje strane se nalaze markacije – ako se odlučiš ići desnim putem čeka te izrazito strm uspon koji nije dug, ali je malo nespretan. Izbjegavaj ga u slučaju snijega ili velikog blata, a štapovi su svakako dobrodošli. Lijevi dio staze je lakši za uspon. Obje staze se ponovno susreću, prelaze preko makadamskog puta i ponovno strmim usponom vode dalje do vrha. Putem stižemo do križanja staza, a za vrh Viševica je potrebno ići lijevo.
Staza od križanja do samog vrha je nespretno markirana, prolazi kroz šumu bez konkretnog utabanog puta, a markacije su izrazito male. Stoga oprez! Nema većeg straha od gubljenja, ali svakako, posebno prilikom spuštanja, obrati pozornost na put.
I onda izbiješ na sami vrh! U trenutku kada se otvori posve čist pogled uistinu ne znaš na koju stranu bi trebao gledati. I onda se okreneš iza sebe i ugledaš more i otoke.
Viševica se nalazi na 1.428 metara nadmorske visine, a kako je stožastog oblika ističe se iznad svih vrhova u svojoj okolici ne samo izgledom nego i visinom. Mnogi govore kako na Viševici imaš osjećaj kao da se nalaziš u središtu prirodnog amfiteatra. Mi smo se, nažalost, kratko zadržali jer je puhala bura koja nam je skratila uživanje na samom vrhu. Inače ako Viševicu posjetiš u toplijem periodu vrh je idealan za duži odmor i uživanje. Također se na vrhu nalazi i žig s pečatom.
Vagabundina koliba – mjesto koje ne smiješ propustiti
Vratili smo se istim putem, a samo spuštanje je trajalo skoro sat vremena manje nego uspon. Topli obrok smo potražili u planinarskom domu Vagabundina koliba koja je pravi gastro raj. Kako se ovom planinarskom domu može pristupiti autom jer se nalazi na asfaltiranoj cesti 15 km od Fužina, 22 km od Novog Vinodolskog i 28 km od Crikvenice, mnogi gosti dolaze upravo tu zbog njene gastro ponude. Vagabundina koliba nije klasičan planinarski dom. Unutrašnji prostor nudi par stolova, dok na vanjskoj terasi stane oko 50-ak ljudi. Naravno, sadrži i smještajne jedinice.
Vlasnici, bračni par Vladimir i Draženka Savić, su se zasitili svog redovnog posla, štedjeli su i ostvarili svoj san o kupnji kolibe koju su pretvorili u pravi gastro i planinarski raj. Kako je Draženka iz zdravstvenih razloga morala prijeći na makrobiotičku prehranu, tako je i na jelovnik Vagabundine kolibe uvrstila mnoga zanimljiva makrobiotička jela.
Posebnost njihovog menija leži u tome što koriste namirnice iz prirode tako da možeš isprobati vege platu od raznog bilja koje je netom ubrano. Cijene su restoranske, ali vrijede svake kune.
Kako smo mi proveli dosta sati na otvorenom na buri, birali smo topla jela, poput dnevne juhe i gulaša od divljači. Ručak smo zaokružili s dnevnim kolačem i kavom, a za kraj smo dobili i domaću rakiju na račun kuće. Dobra vijest je što i sa psima možete ući i u interijer.
Viševica je nezasluženo pala u drugi plan kad su u pitanju planinarski izleti po Gorskom kotaru. Ali ako želiš provesti par sati u prirodi, uživati u potpunom miru i tišini uz nezaboravan pogled i k tome izvrsnu gastro ponudu na povratku, Viševicu trebaš dodati na svoju planinarsku bucket listu.
U potrazi si za novim planinarskim izletima u okolici Viševice?
