Kao kad su putovanja u pitanju gdje imam svoju bucket listu, tako i kad su planinarski izleti postoje ona brda i vrhovi koji mi se već dugo nalaze na must visit listi. Risnjak i njegov vrh Veliki Risnjak popeo se visoko na mojoj listi nakon što sam ga ugledala sa Snježnika. Poprilično kišovito proljeće pomrsilo je brojne planove, no napokon je jedan vikend sunce izašlo iza oblaka, otvorio se Schlosserov dom, a mi smo bili slobodni – vrijeme je za Risnjak.
Risnjak se od 1953. godine ubraja u naše, nažalost, manje popularne i manje posjećene nacionalne parkove. Rekla bih posve nezasluženo. Za razliku od drugih razvikanih nacionalnih parkova, Risnjak ne cilja na površne ljubitelje prirode koji su negdje pročitali da je in posjetiti Plitvička jezera i da od tamo obavezno moraš imati pokoju instagramersku fotografiju. Risnjak se obraća onim pravim ljubiteljima prirode koji u prirodu idu zbog uživanja, zbog bijega, zbog pronalaska izgubljenog zena i mira… Upravo zbog toga Risnjak većinom posjećuju planinari, no njegove ljepote su prilagođene i za “obične” izletnike.
Iz najšumovitijeg prostora Hrvatske, Gorskog kotara, strše dva ogoljela i kamena masiva – Risnjak (1528m) i Snježnik (1506 m) čiji vrhovi su udaljeni svega tri kilometra, i s oba se pruža nezaboravan pogled na Gorski kotar, Kvarnerski zaljev i Alpe u Sloveniji. U nižim dijelovima ovog nacionalnog parka nalazi se dugi riječni put rijeke Kupe koji je isto vrijedan posjeta. Ja sam posjet Kupi stavila već na svoju must see listu.
Risnjak je specifičan po tome što se na samo 60-ak četvornih kilometara nalazi čak 14 šumskih zajednica, 30 biljnih, a čak 70% površine ovog nacionalnog parka je zona stroge zaštite. Neka stabla dosežu i do impresivnih 45 metara visine. Za opuštene izletnike u tenisicama u dolini Leske nalazi se poučna staza Leska, prvi zaštićeni objekt takve vrste u Hrvatskoj koji je napravljen tako da svatko može samostalno proći 4,5 km i tako se upoznati s prirodnim i kulturnim nasljeđem Nacionalnog parka Risnjak. Na ovom području je utvrđeno čak 1148 vrsta i podvrsta vaskularne flore, a kako cijeli park nije još istražen, smatra se da je ta brojka i veća.
Risnjak je svoje ime, kako zasigurno pogađaš, dobio po životinji risu, koji je nekoć tu bio glavni stanovnik i vladar. No, kako je u prošlosti bio dopušten lov na risove, čovjek je posljednjeg ubio početkom prošlog stoljeća. Današnji risovi stigli su iz Slovenije, a po novom u Risnjak je došao i Doru, prvi od četiri risa koji će biti naseljeni u Hrvatskoj u sklopu međunarodnog projekta LIFE Lynx, koji za cilj ima zaustavljanje izumiranja populacije risa u Dinaridima. Osim risa, u Risnjaku živi i smeđi medvjed, vuk, divlja mačka, a sretnici ponekad mogu uhvatiti i divokozu kako se šepuri svojim penjačkim umijećima na kamenim vrhovima.
Kako organizirati izlet na Risnjak i koju stazu odabrati?
Na Risnjak se doslovno možeš uputiti na jednodnevni izlet iz Zagreba. Mi smo krenuli oko 7h ujutro što nam je omogućilo da u miru uživamo u svim prirodnim ljepotama ovog predivnog nacionalnog parka. Odabrali smo Horvatovu stazu za uspon uz pomoć koje smo do Schlosserovog doma stigli za oko tri sata uz veoma kratke pauze za fotografiranje. Nakon što od Crnog luga kod zgrade uprave nacionalnog parka parkiraš automobil, potrebno je skrenuti desno u šumu kako bi se priključio na dotičnu stazu. Ona zavojima prolazi pored Vučje jame te kroz predjele Bukovca i Smrekovca izlazi bočno ispod planinarskog doma.
Cjelokupna staza je izvrsno markirana, a utabani put pokazuje u kojem smjeru trebaš ići. Jedino iza Vučje jame na jednom dijelu ne postoje markacije, no vodi se svojom intuicijom jer će se par koraka iza zavoja pojaviti. Uz povremene strmije uspone, staza je lagana i omogućuje ugodnu šetnju i druženje sa suplaninarima.
Pablo – legenda sa Schlosserovog doma
Schlosserov dom je nakon devastiranja ponovno otvorio svoja vrata te radi po starom radnom vremenu. U njemu je moguće spavati, pojesti topli obrok ili samo popiti kavu ili pivo. Mi smo uživajući u Pablovim pokušajima žicanja hrane, odradili svoj ručak iz ruksaka te se uputili na uspon do samog vrha Veliki Risnjak. Pablo je među planinarima postao već legenda. U pitanju je skoro pa pitomi lisac koji je shvatio da možda ni ne mora toliko loviti nego treba samo pametno žicati hranu od planinara. Kako dom dugo nije radio, Pablo je izgubio pokoju masnu naslagu te je bio toliko raspoložen (čitaj gladan) da je mnogima jeo doslovno iz ruku. Stoga kad planiraš svoje obroke za boravak na Risnjaku, nemoj zaboraviti ni Pabla. Najviše voli meso, to nam je u povjerenju dobacio.
Ako si nosio štapove, slobodno ih ostavi u domu. Također možeš ostaviti i višak stvari na koje će rado pripaziti teta Vesna. Uspon se nastavlja strmijom stazom za koju će ti trebati pomoć ruku, a na dva mjesta će ti u usponu pomoći sajle. Budi oprezan tijekom sunčanih dana. Mi smo pri samom vrhu u uskom prolazu naletjeli na mladog poskoka koji se drsko i samouvjereno kretao i nije se htio maknuti s puta.
Pogled s Velikog Risnjaka je veličanstven i teško je odlučiti koja strana pruža ljepši prizor. Za razliku od Snježnika koji je nešto prostraniji, Veliki Risnjak ne nudi mnogo prostora za veće grupe na svojim stijenama, stoga se nadam da češ, poput mene, biti te sreće da na vrhu budeš skoro pa sam. Jer uzmi si vremena, ovako lijepo prizore ne viđaš toliko često.
Nakon što smo okrepu pronašli u hladnom pivu, teta Vesna nam je savjetovala da se vratimo drugom stazom, koja vremenski traje jednako, oko tri sata, ali je puno lakša i ugodnija za već umorne noge i koljena.
Takozvana staza preko Markova brloga vodi kružno do Crnog luga i omogućava pogled na Schlosserov dom iz jednog drugog kuta. Početak staze potraži sa suprotne strane doma od one od koje si došao do gore. Poput i Horvatove staze, mogućnost gubljenja je skoro pa nikakva (ali nikad ne reci nikad), staza je utabana i široka, bez strmog spuštanja.
Nacionalni park Risnjak će vjerojatno uvijek biti u sjeni nekih drugih naših nacionalnih parkova. No, u jednu ruku mi nije ni žao jer će uvijek pružati mir i pravi bijeg od žamora, gužve i ljudi. A mnogi od nas upravo zbog toga i vole ići u brda. Risnjak sam čekirala na svojoj must see listi. Ali sam ga zato dodala na svoju must visit again listu. Jer jednom kad posjetiš Risnjak, uvijek ćeš imati želju da u njegovim stazama, u njegovoj šumi, ali i golim vrhovima uživaš ponovno.
U potrazi si za još nekim zanimljiim izletom? Istraži sljedeće postove:
