Treskavica je jedna od najljepših planina Bosne i Hercegovine. Na jednoj strani pitoma vegetacija, livade, šume, na drugoj divlje stjenovite goleti, su savršen kontrast koji samo priroda može kreirati i koji ćete upravo ovdje dočekati. A ono što te apsolutno neće ostaviti ravnodušnim jesu njene „gorske oči“ – jezera, a legenda kaže, koliko je dana u godini, toliko Treskavica ima izvora vode.
Prostire se u središnjoj Bosni i Hercegovini, a južnim obroncima spušta se u Hercegovinu, dok je od glavnog grada Sarajeva udaljena oko 30 km. Kao što možeš pretpostaviti, ime je dobila po čestim manjim zemljotresima. Treskavica je planina odakle se pružaju neprocjenjivi pogledi i to sve do vrhova Crne Gore te Jadrana, potom okolnih planina poput Jahorine, Trebevića, Igmana, Bjelašnice i Visočice te dalje Zelengore, Maglića, Volujka, Vranice, Prenja, Čvrsnice i Veleža.
Već odavno smo prestali brojati odlaske u njena prostranstvima. Dok smo razmišljali koju planinarsku stazu preporučiti, sjetih se da još uvijek nismo prespavali u novoizgrađenom bivku Pašina kuća smještnom u podnožju vrha Đevigrad na 1990 mnv, a što nas je dovelo do odluke da joj ponovo odemo i preporučimo ti pravo planinarsku poslasticu koja kaže „selo Turovi – Šišan – Veliko jezero– Hercegovačka vrata – bivak „Pašina kuća“ – vrh Đevigrad – najviši vrh Mala Ćaba – vrh Pašina planina – izvor vode Konjsko vrelo – Šišan – selo Turovi. Ovo je kondicijski zahtjevna staza u kojoj ćeš potpuno uživati, ako se odlučiš na dvodnevnu turu s spavanjem u bivku, kao što smo to mi učinili.
Prvi dan: selo Turovi – Šišan – Veliko jezero – Hercegovačka vrata – bivak Pašina kuća
Jedna od pristupačnijih točaka planini je selo Turovi u općini Trnovo, udaljeno svega nekoliko kilometara od glavnog magistralnog puta Sarajevo – Foča. Kada dođeš do kraja sela, vidjet ćeš raskrižje gdje potpuno besplatno i sigurno možeš parkirati auto. Važno je samo ostaviti slobodan prostor za kretanje i eventualna parkiranja drugih automobila.
Svega nekoliko metara od „parkinga“ dočekat ćete makadam odakle počinje planinarska staza koja vodi do prve točke, planinarske kuće „Sustavac“ smještene na nadmorskoj visini od 1180 m neposredno uz Hrasnički potok.
Lokalitet Sustavac (riječ „susto“ u narodnom prijevodu znači “umorio se”) je otprilike prva točka odmora na ovoj stazi i orijentir da si na pravom putu. Tu ćeš ujedno naići na prvi izvor s vodom. Udaljenost koju ćeš u ovom dijelu prijeći je oko dva i pol kilometra.
Staza dalje vodi ka planinarskom domu Runolist, koji se nalazi na oko pet kilometara udaljenosti i čiji su domaćini poznati kao Beba i Mimo. Dom je vrlo udoban i čist i možemo reći da zapravo predstavlja ulazak u prostranstva Treskavice i svega onog što smo u uvodu ovog teksta naveli. Izvor pitke vode ćete dočekati i ovdje.
Već smo rekli da se ne sjećamo koliko smo puta bili na Treskavici, ali zasigurno znamo da je ovo prvi put da ovu dionicu nismo prešli pješke nego terencem. Dakle, ako imaš terenac možeš se usuditi krenuti istim i ovaj dio puta, kao i daljnji put kroz šumu zaobići.
Međutim, naša iskrena preporuka je, ako si prvi put tu, nemoj propustiti ove kilometre na kojima ćete dočekati navedeni domovi i magična šuma. Kroz nekoliko fotografija koje smo ranije napravili pokazat ćemo ti što bi sve propustio u tom slučaju.
S obzirom na to da smo s prijateljima krenuli i ovaj dio puta prešli terencem u kasnim poslijepodnevnim satima, našli smo se u posljednjoj dionici šume prije samog izlaska na proplanak Šišan gdje prestaje šuma, a otvara se masiv Treskavice. Tu ćete dočekati nezaboravni pogled na najveće jezero Veliko jezero, planine Treskavice i stjenovite vrhove. Savršen prirodni kontrast i sklad.
Kao i svaki put, tako i ovaj, sjeli smo na klupu i uživali u pogledu koji je sa sobom nosio ljepotu i smiraj. Nakon kratke pauze i guštanja, uputili smo se prema planinskoj kući Treskaviča jezera koja se nalazi odmah iznad Velikog jezera, a kako bi saznali da li se neko iz ovog pravca uputio prema bivku Pašina kuća.
Tu nas je dočekao njen dobri domaćin poznat kao Sule Brada, i reče nam, da se nitko nije uputio i istinski nas obradova. Za naš dolazak prema kući saznao je već ranije, a kako, ostat će misterija. Inače, kaže da nema dana da mu netko ne dođe. I da, izvor pitke vode ćeš naći i ovdje.
Užurbanim korakom smo nastavili dalje prema Hercegovačkim vratima u nadi da bivak neće svijetliti u mraku. 😀 Jer ako bude, znali smo da ćemo u tom slučaju morati prespavat u šatorima, a plan je ipak nešto drukčiji.
Od Velikog jezera do Hercegovačkih vrata nam je trebalo nekih sati pol hoda i intenzivnog uspona. Nekih 200 metara prije samog izlaska na Hercegovačka vrata, koja ćeš prepoznati po platou i ogromnim stijenskim masama, navigacija nas je vodila desno i u tom smjeru pokazivala put prema bivku.
Međutim, znaj da je riječ o pogrešci i svoj put nastavi samo ravno, jasnom utabanom planinarskom stazom. Ovo je vrlo važno znati, jer, nažalost, planina Treskavica je za vrijeme rata bila poprište mnogih borbi te je obavezno pridržavati se isključivo markiranih planinarskih staza.
Noć je već uveliko bila tu, a na našu sreću, vrlo brzo smo shvatili da nešto nije OK s navigacijom te smo se vratili na stazu. Utabanom stazom za svega nekoliko minuta smo se našli podno Hercegovačkih vrata i odmah na kamenu, na lijevoj strani staze, uočili markaciju bivak – i nije svijetlio u mraku. Neopisiva sreća i radost. Tu noć bili smo samo mi, pet podloški za spavanje, mnoštvo zvijezda na nebu i kako reče Amel, najveća ikad „sofra“ u bivku.
Inače, 2023. na inicijativu planinara PD Visočica organizirano je iznošenje materijala, montiranje i postavljanje ovog bivka, a čiji je kapacitet za oko sedam osoba.
Drugi dan: Hercegovačka vrata – najviši vrh Mala Ćaba – vrh Pašina planina
Te nedjelje izlazak sunca je bio u 06:18 sati. Nešto prije 06:00 sati smo bili budni i uputili se ka vrhu Đevigrad (2032 mnv) i tu dočekali zasigurno jedan od najljepših izlazaka sunca. Potom smo se laganim korakom uputili na suprotnu stranu od Đevigrada i na jednom od vidikovaca uživali u ispijanju prve jutarnje “kafe”.
Na planini Treskavici se nalazi osam vrhova iznad 2000 mnv visine, a kako smo dan ranije značajan dio puta prešli terencem te imali vrlo uspješno prespavanu noć iza sebe, ovog dana smo odlučili prijeći svih osam vrhova.
Međutim, u nastavku teksta ćemo se osvrnuti na gore navedenu preporuku koja podrazumijeva uspon na najviši vrh ove planine, Malu Ćabu (2086 mnv) te vrh Pašina planina (2070 mnv). Prije samo uspona spustili smo se do Ušljivih vrela (udaljenih nekih 800 m od Hercegovčkih vrata) i tu dopunili boce s vodom.
Uspon na najviši vrh Mala Ćaba podrazumijeva prelazak preko Hercegovačkih vrata, koja su sačinjena od stijena i kamenja svih veličina i oblika. Staza preko istih je vrlo dobro markirana, a za uspon do samog vrha je potrebno nekih 30-ak minuta. Istina, u slučaju vrlo intenzivnog i užurbanog kretanja. Za nas, doći na vrh, znači provesti što više vremena na njemu, gledati, upijati i hraniti dušu.
Utabanom stazom, preko grebena, nastavili smo put ka vrhu Pašina planina s kojeg se pruža, ako mene pitate, najljepši pogled s ove planine. Udaljenost između ova dva vrha je nešto više od jedan kilometar. Pogled s ovog vrha je čista bajka, magija i sve najljepše riječi svijeta koje postoje, nisu dovoljne za opisati ovaj pogled. Ali još jednom napominjemo: obavezno se drži planinarske staze!. Na stazi prema ovom vrhu naići na oronule ostatke mina i slično, koje na neki način služe kao dodatno upozorenje zašto je potrebno držati se staze i ne igrati na kartu sreće.
Od Pašine planine do Konjskog vrela je potrebno oko sat vremena. Konjsko vrelo je zapravo još jedan izvor pitke vode, gdje ćeš, opet ako mene pitate, piti najslađu vodu ikad igdje.
Vrlo brzo je ovaj dan proletio kako u Bosni kažu te smo nakon kraće pauze na Konjskom vrelu nastavili put do Šišana. Prije samo izlaska na Šišan uživali smo u pogledu na manje, Platno jezero te ponovo Veliko jezero. Ovaj dio staze koji je pomalo izazovan, za vrijeme sezone, je vrlo bogat borovnicama.
Preko plato Šišan spustili smo se u šumu gdje nas je dočekao mrak. Na tom putu naišli na džinovsku žabu, a za nekih pola sata hoda i kod terenca, koji nas je čekao gdje smo ga ostavili. 😛
Svim istinskim ljubiteljima planine i života u skladu s prirodom i planinom, preporučujemo Treskavicu, uz poštivanje i kretanje markiranim stazama, a za potpuni užitak biraj proljeće ili jesen. Možda se i sretnemo na stazi, i u to ime, obećavamo da ćemo ti otkriti još poneku, kako mi volimo reći, Treskinu blagodat.
Korisne informacije za uspon na Treskavicu i vrhove Mala Ćaba – vrh Pašina planina:
- Početak staze: selo Turovi, općina Trnovo
- Parking: Ima i ne naplaćuje se
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: 20 km, početna točka 900 mnv, najviša točka 2086 mnv.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna za kondicijski spremne planinare
- Postoji li mjesto za hranu i piće: za hranu i piće – uz prethodno najavu u domu Runolist, Mimo, 066-489-366, pesd.runolist@gmail.com; za prenoćište – planinska kuća Treskavička jezera, 033-439-184, 060-337-48-47, treskavickajezera@gmail.com
- Napomena: zbog opasnosti od zaostalih mina obavezno je kretanje po označenim planinarskim stazama
