Prvi zimski uspon na vrh Lupoglav (2.102 mnv), jedan od najmarkantnijih vrhova planine Prenj, desio se između 13. i 14. veljače 1970. godine kojeg su izveli bosanskohercegovački alpinisti Ilija Dilber, Milorad Stjepanović i Zijah Jajatović. Ovaj uspon je ujedno rezultirao ogromnom prenjskom tragedijom u kojoj su sva trojica izgubili živote. Potraga za njima bila je jedna od najdužih i trajala je sve do ljeta 1970. Pronalaskom tijela, pronađen je i fotoaparat iz kojeg je izvađen i razvijen crno-bijeli film koji dokazuje da su vrh popeli sva trojica. Istinu o tome šta se dešavalo u trenucima tokom i nakon uspona zauvijek su sa sobom odnijeli Ilija, Milorad i Zijah i ostala je to vječita tajna između njih i Prenja.
Ovim putem svima preporučujem da priču o ovoj tragediji pogledaju na YouTube „U spomen na prve osvajače Lupoglava“, film istaknutog BiH redatelja, majstora fotografije i zaljubljenika u prirodu Dinne Kasalo.
Od 1971. godine tradicionalno se organizira memorijalni uspon na Lupoglav.
Mostarska Bijela – selo Grabovčići – Barni dol
Nekoliko godina unazad plan i želja bio je uspon na Lupoglav te ove godine, na moju veliku radost, a ujedno uz ogromnu dozu posebne vrste poštovanja, isti se ostvario. U sklopu zimske alpinističke škole koju organizira „Extreme Sports Club Scorpio“ Zenica organiziran je dvodnevni uspon na Lupoglav te smo se ekipi pridružili i nas dvoje, Amel i ja.
Početna točka uspona je u Mostarskoj Bijeloj (nalazi se na cc 120 mnv, pristup: s magistralnog puta M17 Mostar – Jablanica). Vrlo teški ruksaci s kompletnom opremom za kampiranje i sam uspon (cepin, dereze, kaciga…) dodatno otežavaju već sam po sebi izazovan uspon i već na samom početku potvrđuje zbog čega je ovo jedan od težih uspona u bosanskohercegovačkim gorjima.
Od parkinga treba krenuti makadamskim putem (cc 2 km) koji vodi lijevom stranom rijeke sve do drvenog mostića, preko kojeg kada pređeš, nastavljaš dalje makadamom do putokaza Lupoglav.
Nakon skretanja s makadamskog puta kod putokaza Lupoglav, uočit ćeš dobro markiranu stazu koja dalje vodi kroz grabovu šumu, stalno se izdižući iznad kanjona Bijele.
Do nekada naseljenog sela Grabovčići (590 mnv), od koga su danas samo ostale fragmenti nekadašnjih kuća kao svjedoci jednog vremena te srednjovjekovni steći, dijelilo nas je neka 2 h sata hoda. Tu smo ujedno napravili i prvu pauzu te nakon iste uputili se dalje prema Barnom dolu, mjesto koje će te subote biti naš dom.
Staza dalje vodi kroz grabovu šumu koja postepeno prelazi u bukovu, i odakle se lagano otvaraju vidici na prostranstva Čabulje i Čvrsnice.
Nakon cca 3 sata laganog hoda stigli smo u Barni dol u kome se nalazi istoimeno novoizgrađeno sklonište (1.580 mnv), smješteno na području nekadašnjih stočarskih „Galić stanova“ i gdje smo se prvi put susreli sa suncem obasjanim vrhom Lupoglav. Sklonište je izgrađeno povodom 50-godišnjice prenjske tragedije.
Nakon što smo pripremili šatore i odmorili se, uputili smo se prema grobovima Ilije i Milorada kako bismo odali počast poginulima. Po povratku uz logorsku vatru slušali smo i razgovarali o prenjskoj tragediji te nekada oko 21 h krenuli na spavanje. Plan je bio u 7 h krenuti prema vrhu Lupoglav.
Uspon na vrh Lupoglav (2.102 mnv)
Nedjeljno jutro nas je dočekalo s maglom i blagom susnježicom, nigdje ni najmanjeg traga od prethodnog dana i sunčane subote. Laganim koracima uputili smo se prema samom vrhu te umjesto standardne planinarske staze, odluka instruktora i alpiniste Edina Durm bila je da uspon na vrh bude centralnim kuloarom zapadne stijene Lupoglava.
Nakon postavljenog užeta, uz maksimalnu dozu ozbiljnosti i koncentracije, u tišini, sigurnim koracima jedno po jedno išli smo prema vrhu. Na samom vrhu, kao i tijekom uspona ka istom, dočekala nas je magla, ali to nije umanjilo radost zbog činjenice da smo se našli na vrhu Lupoglav.
Povratak je bio kao i sam uspon, a kada smo se našli na „sigurnom tlu“ čestitali smo jedni drugima i uputili se natrag ka Barnom dolu po teške ruksake koji su nas čekali. Za ovaj uspon, uzevši u obzir i povratak do Barnog dola, trebalo nam je cc 5 sati.
Uspon standardnom planinarskom stazom na Lupoglav
Za uspon standardnom planinarskom stazom za koji također u ovom periodu treba imati obaveznu opremu i tehnička pomagala (dereze, kaciga, cepin te kretanje u navezi) potrebno je ukupno cca 3 sata.
Na planinarskoj stazi, markacijske oznake zamjenjuju ćulci i ista najprije vodi kroz točilo do izlaska na sedlo nakon kojeg se ulazi u amfiteatar ispod vrha Lupoglav.
Završni uspon je strm i oštriji te je potrebna dodatna opreznost, a u slučaju lošeg vremena obavezno je korištenje navigacijskih sredstava jer je sam završni uspon nemarkiran. U vedrim danima s ovog vrha neometano se otvaraju vidici na sve vrhove Prenja iznad 2.000 metara nadmorske visine.
Zimski uspon na vrh Lupoglav se kvalificira kao zahtjevni visokogorski uspon, s elementima penjanja u ledu kod završnog djela uz savladavanje visinske razlike cca 2.000 metara na stazi dugoj preko 20 km.
Samim tim, svim čitateljima preporučujem da se kvalitetno informiraju prije same odluke penjanja ovog vrha, bilo u zimskim ili ljetnim uvjetima.
Zasigurno, ovaj uspon će biti jedan od onih o kojima ću uvijek pričati, rado se sjećati i svakako vraćati se.
Napomena: zbog izrazito teških ruksaka i težine uspona odlučili smo ovaj put ne nositi fotoaparat te je fotografskih osvrt oskudniji. Stoga, preporučujemo da pogledate naš osvrt zabilježen kroz video na našem YouTube kanalu Sonder.
Korisne informacije za uspon na vrh Lupoglav:
- Početak staze: Mostarska Bijela, visina ishodišta: cca 120 mnv,
- Parking: Da, besplatan
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: cca 20 km, visinska razlika cca 2.000 mnv
- Za koga je prikladna staza: Visokogorcima s iskustvom i znanjem upotrebe tehničkih pomagala i kretanja u zimskim uvjetima. Također, preporučuje se dvodnevni uspon
- Postoji li mjesto za hranu i piće: Ne, te na samoj stazi nema izvora s pitkom vodom
