Započet ću ovaj tekst onako direktno, „u glavu“! Volio ili ne volio tenis, igrao ga ikad ili ne, Wimbledon je mjesto koje (ako budeš u prilici) moraš posjetiti! I pritom ne mislim da ga moraš posjetiti tijekom turnira, već bilo kad! Tijekom mog posljednjeg posjeta Londonu, Wimbledon (točnog imena – All England Club) je bio prvi na popisu mjesta koje smo bookirali i isplanirali odlazak! I bilo je divno! I vrijedilo je svake funte. Kad smo već kod funta, ulaznica koja uključuje posjet muzeju i 90-minutni Tour s vodičem po terenima, press-prostorijama, Henman Hillu u nizu drugih zakutaka kompleksa stoji za odraslu osobu 30 funta. Iskreno, vrijedi svake funte! No, krenimo redom…
Dolazak do wimbledonskih terena iz centra Londona nije kompliciran. Naša početna destinacija bio je Nothing Hill odakle sam metro linijom District s Nothing Hill Gate stanice otišla do stanice Southfields. Odatle imaš opciju autobusa 493 koji vozi direktno do All England Cluba ili 20-ak minuta šetnje, za što smo se mi odlučili. Prekrasne tipične britanske kućice s dvorištima svakako su nešto što vrijedi vidjeti kad se nađeš u predgrađu Londona. I nakon 20 minuta šetnje, dolaziš pred vrata najvećeg i jednog od najstarijih teniskih turnira na svijetu. Moram priznati, mene već ovdje obuzelo takvo uzbuđenje kakvo se rijetko kad osjeti!
Kako smo došli nešto ranije od bukiranog vremena za Tour s vodičem, prošetali smo kroz Shop i popili kavu u restoranu da se malo zagrijemo prije kretanja. Ono što sam u tih prvih par minuta primijetila jest ta divna wimbledonska uglađenost, koju zamijetiš već u ophođenju čuvara na ulaznim vratima, gospođe koja ti posluži kavu ili gospodina kad se prijaviš za Tour koji ti pruži ruku i predstavi se. Nema tu nikakve pretencioznosti ili držanja s visoka, što bi ti moglo stvoriti neugodu, već jednostavno – pristojnost i finoća kakvu ovakvo povijesno vrijedno mjesto i zaslužuje.
A kad smo kod povijesti…
All England Club osnovan je 1868. godine kao kroket klub (igra drvenim batom i kuglom u kojoj igrači nastoje sa što manje udaraca protjerati kuglu kroz vratašca), a 1875. godine jedan je teren ustupljen tenisu, tada novom sportu. No, radi rastuće popularnosti tenisa, on je uskoro počeo preuzimati i ostale terene. Već dvije godine kasnije, 1877. godine u Wimbledonu, na terenima All England Cluba odigran je prvi turnir, Lawn Tennis Championship.
Privremena tribina s tri klupe nudila je sjedeća mjesta za 30 ljudi, a ukupna posjećenost finala bila je 200 gledatelja. Reketi su po obliku i težini nalikovali na snježne krplje, a loptice su imale ručno šivane vanjske omote od flanela. U prvim godinama, turnir su igrali samo muškarci i prvi pobjednik je bio Spencer Gore, lokalac iz Wimbledona. Godine 1884. turnir su počele igrati i žene, a prva pobjednica ženskoga turnira bila je Britanka Maud Watson.
Početkom 20. stoljeća titule u Wimbledonu sve češće počinju osvajati stranci, a prvi među njima su May Sutton koja je 1905. osvojila ženski turnir i Australac Norman Brookes koji je 1907. osvojim muški turnir.
Danas je pobjeda britanskih igrača zaista rijetkost i takve uspjehe se posebno slavi. Primjerice, domaći igrač Andy Murray dvaput je osvojio turnir (2013. i 2016.) postavši prvi Britanac koji je pobijedio u Wimbledonu nakon Freda Perryja 1936. godine. Kod žena, Virginia Wade posljednja je Britanka koja je osvojila Wimbledon (1977.), pobjedom pred kraljicom Elizabetom II.
Danas, gotovo 150 godina poslije, Wimbledon je mjesto i povijesti i sadašnjosti i mjesto nekih od najvećih sportskih uspjeha! Među muškarcima najviše pobjeda u Wimbledonu ima Švicarac Roger Federer s 8 titula (2003.–2007., 2009., 2012., 2017.), Slijede Novak Đoković i Pete Sampras s po 7 titula. Kod žena najviše titula ima Martina Navratilova – 9 (1978., 1979., 1982.–1987., 1990.), što je do danas čini najuspješnijom sportašicom na Wimbledonu u povijesti. Slijede Serena Williams i Steffi Graf s po 7 titula.
Sve ovo i još puno više o povijesti Wimbledona možeš popratiti u Wimbledon Lawn Tennis muzeju u kojem možeš vidjeti puno zanimljivosti, od izgleda prvih reketa s kojim se igrao turnir u prvim godinama postojanja, do odjeće ili tenisica nekih od velikana ovoga sporta. Također, u muzeju možeš vidjeti i originalni muški i ženski trofej koji osvajaju pobjednici, a poseban ponos ćeš osjetiti ispred zida posvećenog našem Goranu Ivaniševiću koji je ovaj turnir osvojio 2001. godine.
No, ono što čini Wimbledon toliko posebnim i drugačijim od drugih, uz sve ostalo, svakako je i – trava! Moj dojam tijekom boravka u kompleksu All England Cluba bio je vrlo nalik obilasku botaničkog vrta. Iako sam ondje bila u veljači, trava već sad izgleda savršeno, a dodatno dojam ljepote pojačavaju i svi cvjetni vrtovi i vertikalni vrtovi. Vjerojatno je dojam još puno jači ako se dođe u kasnijim mjesecima, kad sve procvjeta i da još jači dojam.
No, vratimo se toj famoznoj travi. Kako nam je ispričao vodič, trava se na terenima mijenja svakih 6-7 godina, no naravno nije to bilo kakva trava i nije ona bilo kako zasađena. Bez imalo pretjerivanja, cijela je znanost oko te trave, a ovisno o položaju pojedinog terena i dostupnosti sunca tijekom mjeseci prije turnira, dijelovi terena su već sad natkriveni lampama koje dodatno griju travu kako bi ravnomjerno rasla ili je isušuju kako bi ostala u idealnom stanju.
Sama biljka trave mora preživjeti u suhom tlu. Stručna istraživanja su pokazala da je visina košnje od 8 mm (koja se u Wimbledonu koristi od 1995. godine) optimalna za današnji način igre i dugovječnost trave. Tereni se od 2001. godine siju isključivo engleskim ljuljem (Perennial Ryegrass, koji se smatra jednom od najkvalitetnijih trava na svijetu) kako bi se poboljšala otpornost i ojačala površina, omogućujući joj da izdrži sve veće opterećenje modernog tenisa.
Kao što rekoh, iza wimbledonske trave stoji znanost – jedno jorkširsko istraživanje je pokazalo da je prelazak na 100 % engleski ljulj (prije se koristila mješavina 70 % ljulja i 30 % crvene vlasulje) najbolji način za povećanje otpornosti i poboljšanje izgleda i performansi terena, bez utjecaja na percepciju brzine igre. Na percipiranu brzinu terena utječe niz faktora, uključujući postupno zbijanje tla tijekom vremena, kao i vremenski uvjeti prije i tijekom turnira.
Primjerice, loptica će se činiti težom i sporijom u hladnim i vlažnim uvjetima, dok će na toplom i suhom vremenu izgledati lakša i brža. Visina odskoka loptice uglavnom ovisi o tlu, a ne o travi.
Kako bi se postigla ravnomjerna tvrdoća i konzistentnost površine, tereni se valjaju i prekrivaju kako bi ostali suhi i čvrsti. Redovito se provode mjerenja kako bi se održala optimalna kvaliteta igrališta. I ne manje važno, tijekom našeg obilaska vidjeli smo zaista svašta, ali travu – nismo smjeli ni dotaknuti! Trava je u Wimbledonu zaista svetinja!
Turnir se igra na 18 terena, a u kompleksu je još 20 terena za trening. Od svibnja do rujna članovi All England Cluba mogu koristiti neke od vanjskih terena za igranje tenisa, a tereni poput Centre Courta i drugih su rezervirani samo za turnir. Trava se na svim terenima mjeri svaki dan i po potrebi šiša ako prelazi propisanu dužinu od 8 mm. Svake godine se iznova sadi oko 9 tona trave kako bi se tereni obnovili i spremili za sljedeći turnir.
Dodatno zanimljivo, tereni tijekom vremena obnove nemaju ni ocrtan teren, a crte se posebnim strojevima tijekom dva tjedna turnira iscrtavaju svaki dan! Također, tijekom turnira tvrdoća podloge i stupanj odskakanja loptice se mjeri svakodnevno.
Kad sve ovo uzmete u obzir i stavite u računicu, nije ni čudno da se Wimbledon smatra najvećim, najvažnijim i najuglednijim teniskim turnirom na svijetu. Nije ni čudno da na svakom koraku sve odiše ponosom jer svi oni se ponose i svojom poviješću i svojom veličinom i svojom sadašnjošću. Jednako tako, kad čitaš izjave igrača koji su igrali na ovim terenima, Wimbledon je svima najveće dostignuće ili najveći san!
Na kraju, po završetku obilaska s vodičem, svakako posjeti shop i počasti se nečime da te sjeća na obilazak ove teniske legende. Moj odabir je bio tradicionalni turnirski ručnik, koji je na sniženoj cijeni bio 25 funti.
Sve u svemu, moja preporuka je svakako da za sljedećeg izleta u London, izdvojiš par sati i posjetiš Wimbledon i terene All England Cluba. Volio ili ne voli tenis, ovo mjesto puno povijesti, tradicije, uspjeha i ljepote svakako treba biti na bucket listi svakog putnika željnog novih iskustava i ljepota.
Zaključit ću tekst velikog „zločestog dečka“ svjetskog tenisa, Johna McEnroea:
„There’s a certain beauty and majesty to Wimbledon. The elegance, the way the grass looks on TV.“
