Lošinj je otok koji me oduševio na prvu. Njegova obala, gradovi, šarenilo i zelenilo, svježi zrak – rijetko tko može ostati ravnodušan na tu kombinaciju. Lošinj obiluje ugodnim i laganim šetnicama koje se pretežito protežu uz obalu, a među najpoznatijima je svakako Šetnica vitalnosti. No, Lošinj nudi i planinarske staze koje su prikladne i za planinare početnike, ali i za one iskusne koji traže pokoji novi planinarski izazov. Vodeća planinarska destinacija je Osorščica koja dominira vizurom otoka Lošinja.
Prilikom našeg prvog posjeta otoku Lošinju prohodali smo najpoznatiju dionicu. U pitanju je staza iz Nerezina do vrha Sveti Mikula ili Nikola te smo produžili sve do Televrine, najvišeg vrha Osorščice. Ovo je ujedno i najbrži i najlakši put do ova dva predivna vrha. Stoga, ako si početnik ili naprosto tijekom svog boravka nemaš vremena, odluči se za tu stazu.
U drugu planinarsku avanturu otisnuli smo se u sklopu HIGHLANDER Lošinja tijekom kojeg smo prohodali 34 kilometra od Osora preko Osorščice sve do Velog Lošinja.
Opis staze Osor – Televrina – Sveti Mikula (Nikola)
Kružna tura je moguća na dva načina. Ako si s dva auta, lako je kombinirati gore navedenu stazu i ovu koja slijedi u nastavku. Naprosto jedan auto ostavi u Nerezinama, a drugi u Osoru. Također se možeš spustiti do Nerezina te se pješke postojećim stazama vratiti do Osora, bilo uz obalu ili cestom do Velog Halmaca i Velikog Tržića pa se spustiti do Osora. Okvirno je dotična dionica duga oko 19 kilometara.
Uspon na Osorščicu iz Osora počinje u samom centru. Osor je pitoreskni povijesni gradić smješten na prevlaci koja spaja otoke Cres i Lošinj, nekada važno trgovačko i pomorsko središte s bogatom antičkom i srednjovjekovnom baštinom. Danas broji tek nekoliko desetaka stanovnika, no njegova kamena jezgra i dalje čuva tragove slavne prošlosti. Uske ulice, ostaci gradskih zidina i katedrala svjedoče o vremenima kada je Osor bio biskupsko i administrativno središte ovog dijela Jadrana. Posebnu čar daje mu pokretni most koji se svakodnevno otvara za prolazak brodica kroz Osorski kanal, simbolično povezujući dva otoka i podsjećajući na važnost ovog strateškog prolaza kroz povijest.
Prelazimo preko dotičnog pokretnog mosta te se odmah kod kampa vide markacije i putokazi. Važna napomena za markacije na Lošinju: na gotovo svim dionicama koje smo prohodali bile su izuzetno vidljive i osvježene, tako da nema straha od gubljenja.
Prvi dio staze ide gotovo cijelim putem strmo prema planinarskom domu Sveti Gaudent. Veoma brzo se otvaraju predivni pogledi koji će te pratiti tijekom cijelog ovog izleta. No, uspon je ravnomjerno raspoređen tako da hodanje ne predstavlja veći problem. U par navrata planinarska staza križa se s makadamskom cestom koju također možeš koristiti za uspon do planinarskog doma.
Planinarski dom Sveti Gaudent – obavezna točka na Osorščici
Staza te dovede do Svetog Gaudenta čija lokacija ga definitivno svrstava među planinarske domove s jednim od najljepših pogleda. Dom je nekadašnja talijanska vojna karaula koju je u planinarski dom preuredilo planinarsko društvo Osoršćica iz Malog Lošinja. Nalazi se na oko 250 metara nadmorske visine i nosi ime po sv. Gaudentu, zaštitniku Osora. U pitanju je srednjovjekovni osorski biskup i svetac koji je umro 1050. godine. Prema legendi, živio je kao pustinjak u špilji ispod Televrine.
Od doma se pruža širok vidik, a zahvaljujući udaljenosti od naselja i svjetala koristi se i za noćno promatranje zvjezdanog neba. U toplijem dijelu godine dom je otvoren vikendom i u sezoni, kada planinarima nudi jednostavnu okrjepu i domaću atmosferu.
Dom naprosto zove na odmor. Rijetki su oni koji mogu odoljeti zovu kave ili hladnog pića s pogledom koji ćeš dugo pamtiti. Domaćini su divni, stoga obavezno odvoji vrijeme kako bi uživao u priči s njima.
Osorščica se ubraja među najatraktivnije otočne planine
Nakon što smo ostvarili uspon do doma, ostatak staze ide po hrbatu same Osorščice. Smatra se jednom od najatraktivnijih otočnih planina, a pogled s vrha Sv. Mikula mnogi nazivaju ne samo jednim od najljepših pogleda na našoj obali nego i u cijeloj Hrvatskoj.
Ova tipična krška planina ima vapnenačku građu, a proteže se u dužini od 10 kilometara na sjevernom dijelu Lošinja. Zanimljivo je kako je dobila naziv po gradiću Osoru koji se nalazi na susjednom Cresu.
Još zanimljivija je informacija da su Cres i Lošinj nekoć bili jedan otok koji se zvao Apsyrtides. Danas Lošinj i Cres razdvaja morski tjesnac. Otoci su razdvojeni djelovanjem čovjeka koji je u antičko doba napravio prokop širine 11 metara kako bi se omogućio prolaz brodovima. Danas se na njemu nalazi pokretni most koji službeno označava prelazak s jednog na drugi otok.
Osorščica je prva planina jadranskog otočja koja je privukla pažnju turista. Kako Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine” piše, u Malom Lošinju je 1886. osnovano turističko društvo, a samo godinu dana nakon osnutka poveli su na vrh Sv. Mikula austrijskog prijestolonasljednika Rudolfa II., a potom su potaknuli izgradnju planinarske staze iz Nerezina do vrha. Ta staza se i danas koristi kao najkraći prilaz najljepšem lošinjskom vrhu.
U jednom trenutku stižemo do uskog dijela staze koji je osiguran sajlom za sigurniji prelazak. Budi bez brige, dionica je kratka i nije tehnički zahtjevna. Uskoro stižemo do Televrine, najvišeg vrha otoka Lošinja. Ovaj vrh nalazi se na 588 metara, no često je u sjeni ljepšeg, ali nižeg vrha Sveti Mikula.
Na Cresu i Lošinju nema zmija otrovnica
Nakon kratke pauze nastavljamo put prema vrhu Sveti Mikula. Između ova dva vrha nalazi se i jama Svetog Gaudenta. Prema legendi, u njoj je boravio sv. Gaudent. Predaja govori da je u 11. stoljeću pao u nemilost plemstva zbog osuđivanja njihove nemoralnosti, pobjegao na Osorščicu i živio pustinjačkim životom upravo u toj špilji. Priča kaže da je prokleo zmije otrovnice zbog čega ih na Cresu i Lošinju nema. Do danas ne postoji znanstveno objašnjenje zašto na otocima nema zmija otrovnica.
Do vrha Sveti Mikula potrebno je oko 45 minuta hodanja. Ovdje je idealna lokacija za dužu pauzu, a ako uza sebe imaš kuhalo, svakako si skuhaj kavu. Vrh Sveti Mikula je veličanstven. Možda se ne diči visinom, no pogled s njega je veleban.
Ako te uhvati bistro i lijepo vrijeme, pogled se proteže preko cijelog lošinjskog arhipelaga, prema istarskoj obali, Velebitu, pa čak i do Gorskog kotara, Triglava, Raba, Paga i Silbe.
Na vrhu se nalazi kapelica sv. Nikole, odnosno na lokalnom sv. Mikule, izgrađena u 14. stoljeću i cijelo je vrijeme otvorena. U kapelici se nalazi upisna knjiga te može poslužiti i kao sklonište u slučaju kiše, bure ili jakog sunca. Žig se nalazi odmah prekoputa kapelice.
Povratak je po istom tragu. Okvirno je u jednom smjeru od Osora do vrha Sveti Mikula laganim tempom potrebno između četiri i četiri i pol sata hodanja uz uračunate kratke pauze. To znači da za cijeli izlet računaj prosječno osam do devet sati. Ostvaruje se nešto manje od 600 metara visinske razlike i isto toliko spuštanja te se prođe oko 19,5 kilometara.
Osorščica te neće ostaviti ravnodušnim. Kombinacija krša, mirisnog bilja, nezaboravnih pogleda urezat će ti se u pamćenje. I poželjet ćeš se Lošinju uvijek vratiti.
Korisne informacije za uspon na Osorščicu iz Osora:
- Početak staze: u Osoru
- Parking: u centru Osora
- Naplaćuje li se ulaz?: ne
- Dužina i trajanje staze: opisana staza je duga oko 19,5 km, ostvaruje s nešto manje od 600 metar nadmorske, a potrebno je između 8-9 sati hodanja.
- Za koga je prikladna?: staza je prikladna za planinare koji su u dobroj kondiciji zbog dužine trajanja izleta
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: da, u planinarskom domu Sveti Gaudent (provjeri otvorenost) te u Osoru i u Nerezinama
