O brončanom kipu mladog Apoksiomena nađenom u blizini otoka Lošinja čitala sam godinama. Pratila sam njegovu uzbudljivu avanturu koja je započela u nekoj smočnici, odvela ga brodom do područja današnje Hrvatske, da bi na koncu 2.000 godine snio ispod morske površine. Dubinu mora je nakon otkrića zamijenio Zagrebom gdje se šest godina restaurirao, da bi u svom punom sjaju oduševio posjetitelje najpoznatijih muzeja na svijetu. Svoj konačni dom je nakon brojne rasprave i borbe, dobio upravo u Malom Lošinju gdje je prije stoljeća i stoljeća završio posve slučajno. Na kraju je samo zbog njega i u njegovo ime izgrađen jedan od najzanimljivijih muzeja na našem području – Muzej Apoksiomena.
Bila su dva vodeća razloga zbog kojih smo odlučili provesti produženi vikend na Lošinju izvan sezone – htjeli smo ostvariti uspon na vrh Sveti Mikula na Osorščici i posjetiti Muzej Apoksiomena.
O samom muzeju sam od prijatelja koji su ga posjetili čula samo riječi hvale. Da je interesantan, da je zabavan, da je informativan i da je vizualno pravi spektakl. Iskreno, puno puta sam se upitala koliko pažnje posjetitelja može privući muzej koji je posvećen samo jednom eksponatu. Jednom. Sigurno mora biti poseban.
Muzej Apoksiomena se nalazi u samom centru Malog Lošinja, točnije na njegovoj rivi u palači Kvarner (Riva lošinjskih kapetana 13). Izvana muzej izgleda poput bilo koje lošinjske zgrade starijeg doba. No, čim zakoračiš u njegov prostor posve ti je jasno kako si ušao u jednu jedinstvenu arheološko-arhitektonsku kulturnu baštinu.
Sama unutrašnjost muzeja je priča za sebe. Koncipirana je tako da svojevrsno prati put svjetski poznatog brončanog kipa, upoznaje te s njegovom pričom, kroz što je sve prošao da bi na koncu bio izložen javnosti u svom punom sjaju. Muzej nije samo oda ovom mladom atleti, on je oda i samom Lošinju i njegovoj ljepoti, a pogled na Mali Lošinj ćeš dugo pamtiti.
Muzej Apoksiomena je pravo arhitektonsko čudo
Za razliku od nekih drugih kulturnih institucija, Muzej Apoksiomena čini devet zasebnih cjelina, odnosno prostorija, od kojih se svaka vizualno razlikuje, prenosi drugu priču i budi pozornost i golica maštu posjetiteljima, bilo putem izloženih informacija, bilo bojama ili samim materijalom.
Svoj posjet započinjemo u takozvanoj Plavoj sobi gdje se nalazi blagajna i suvenir shop. Kao što samo ime govori ova soba plijeni pažnju svojom plavom bojom koja je posvećena morskom domu našeg Apoksiomena. Nakon kupnje karata, svaki posjetitelj dobiva jednokratne navlake za cipele, a zbog čega ih nosiš na nogama bit će ti jasno u Šarenoj sobi.
Eskalatorom, odnosno pokretnim stepenicama, izlazimo poput Apoksiomena iz morskih dubina te stižemo u Crnu sobu u kojoj doznajemo njegovu priču. Lišenost boja i vizualnih podražaja omogućava posjetitelju da se posve posveti informacijama i fotografijama koje ga okružuju. Osobno sam ovu sobu protumačila i kao period u kojem je Apoksiomen bio skriven od javnosti, bilo tisućama godina ispod morske površine ili u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu daleko od očiju javnosti.
Šarena soba predstavlja svojevrsni šok – pršti bojama i teksturama sa svih strana. Poput pozornosti koju je na koncu restauriran Apoksiomen dobio u svijetu.
U Šarenoj sobi se projicira film o pronalasku i restauraciji brončanog kipa. Uređenje sobe je inspirirano tapiserijama i zidnim ornamentima u foajeima kino dvorana ranog 20. stoljeća. Ova prostorija je načinjena od ovčje vune koja svojim oblicima predstavlja morsku travu, pšenicu i klasje koji su obavijali kip i ispunili ga iznutra.
Crveni prolaz nas vodi u Žutu sobu u kojoj su nasumično izloženi novinski članci koji pokazuju svu medijsku pozornost koju je kip dobio iz raznih zemalja, kao i borbu oko njegovoj finalnog doma.
Stižemo u Prolaz masline koji je, kako samo ime govori, obložen mirisnim drvom masline, a unutar tri klimatske komore su izloženi botanički materijali koji su pronađeni u samom kipu.
Tu po prvi put kroz okrugli prozorčić vidimo velebnog Apoksiomena (mali savjet – uslikaj ga upravo tada jer nije dopušteno snimanje i fotografiranje u prostoriji gdje je izložen).
Na koncu stižemo u Bijelu sobu, posve lišenu boja, ukrasa, bilo čega što može skrenuti pozornost s njegovog visočanstva – brončanog kipa Apoksiomena. Neću ni pokušati opisati ga riječima jer one nisu dovoljne.
U Bijeloj sobi se smiješ zadržavati svega par minuta, nakon koje ulaziš u posljednju prostoriju, takozvanu Kaleidoskop sobu s vidikovcem na Mali Lošinj.
Tko je Apoksiomen i kako je završio kod Lošinja?
Antički kipovi su bili izrađivani od raznih materijala, poput kamena, mramora, drveta i gline, no većinom se koristila bronca. Ovaj skupocjeni materijal pružao je umjetnicima mogućnost oblikovanja i ispravljanja pogrešaka, kipove je bilo moguće rastaliti i materijal ponovno upotrijebiti. No, bronca je i krhka zbog čega su antički brončani kipovi u današnje doba rijetki. Posebno kipovi koji su skoro pa u potpunosti očuvani.
Smatra se kako lošinjski Apoksiomen datira iz drugog ili prvog stoljeća prije Krista, a netom prije nego se uputio na svoj put ka Puli ili Brijunima gdje je vjerojatno trebao krasiti plemićku vilu, bio je skladišten u smočnici. Naime, unutar samog kipa su pronađeni ostaci glodavaca uz pomoć kojih je određena i njegova starost.
Vjeruje se kako je kip bio teret rimskog broda koji je plovio na sjever prema nekom od većih gradova. Posadu je kod Lošinja vjerojatno uhvatilo nevrijeme te kako bi se spasili, u more bacaju jedan od najtežih tereta – kip Apoksiomena.
Kip je tek 1996. godine pronašao belgijski državljanin Rene Wouters, sportski ronilac i amaterski fotograf. Uočio ga je u podmorju otočića Vele Orjule na dubini od 45 metara gdje je bio zaglavljen između dvije stijene zbog čega nikad nije pao na veću dubinu. 1999. je nakon brojnih iscrpnih priprema kip izvađen iz mora te je preseljen u Zagreb gdje su punih šest godina trajali konzervatorsko-restauratorski radovi.
Zbog čega je kip Apoksiomena s Lošinja toliko poseban i značajan?
Apoksiomen zapravo označava kip atleta koji strugaljkom čisti tijelo od ulja, znoja i pijeska nakon vježbanja ili natjecanja.
Lošinjski kip je u potpunosti očuvan, nedostaje mu samo mali prst lijeve ruke, a na stopalu desne noge još uvijek je bio pričvršćen dio izvornog brončanog postolja. Ono zbog čega je toliko značajan leži u činjenici da je na svijetu očuvano svega par primjeraka ovog skulpturalnog tipa.
U Efezu je 1896. pronađen brončani kip koji je bio razbijen, no rekonstruiran je od 234 komadića i dimenzijama odgovara lošinjskom Apoksiomenu. Danas je izložen u Beču. Postoji još dijelova brončanih kipova, dok su ostala dva napravljena od mramora.
No, lošinjski Apoksiomen se svojom cjelovitošću i kvalitetom izdvaja kao najvjernija slika prototipa na cijelom svijetu.
Naglasila sam kako prije samog posjeta Muzeju Apoksiomena nisam bila sigurna da kulturna institucija posvećena samo jednom eksponatu može biti toliko zanimljiva. Mi smo unutar muzeja proveli preko sat i pol, posve zaronjeni u neko davno zaboravljeno vrijeme.
Muzej Apoksiomena je jedinstven, što zbog brončanog kipa, što zbog samog interijera zgrade. Veličanstveni i besprijekorni Apoksiomen nije mogao dobiti dostojniji dom od onoga u Maloj Lošinju.
Korisne informacije prije posjeta Muzeju Apoksiomena:
- Cijena ulaznice: 12 eur za odrasle, 7 eur za djecu od 12 do 18 godina, obiteljska ulaznica (roditelji i dvoje djece do 12 godina) 20 eur – za period od 1. studenog do Uskrsa; 15 eur za odrasle, 10 eur za djecu od 12 do 18 godina, obiteljska ulaznica (roditelji i dvoje djece do 12 godina) 25 eur – za period od Uskrsa do 1. studenog
- Radno vrijeme: od 15 listopada do Uskrsa od 9-17h, zadnji ulaz u 16h, od Uskrsa do 14. lipnja od 10-18h, zadnji ulaz u 17h, od 15. lipnja do 15. rujna od 9-22h, zadnji ulaz u 21h, od 16. rujna do 14. listopada od 10-18h, zadnji ulaz u 17h. Ponedjeljkom muzej ne radi
- Jesu li dopušteni psi? Psa možeš u Plavoj sobi ostaviti svezanog na za to osiguranom mjestu gdje se nalazi i zdjelica vode. Naravno, pas bi trebao biti miran i svojim ponašanjem ne uznemiravati posjetitelje muzeja
Otkrij zanimljive priče i s otoka Krka: