Postoje one staze i vrhovi o kojima si toliko puta slušao od drugih planinara, gledao fotografije i zamišljao se kako uživaš u tom pogledu. Za mene je to već neko vrijeme bio vrh Sv. Mikula na Osorščici na otoku Lošinju. Upravo je uspon na jedan od najljepših otočkih vrhova bio vodeći razlog zbog čega smo se u rano proljeće uputili na produženi vikend na Lošinj. 

Postoje i one staze čiju ljepotu ni jedna fotografija ne može dočarati. To su one staze koje te vode do vrhova s kojih se pruža posve nestvarni pogled. Jedan takav se pruža s vrha Sv. Mikula. Možda sam vidjela brojne fotke i pogledala razne snimke, no pravu ljepotu ovog kvarnerskog vrha ćeš samo doživjeti uživo. 

Osorščica – prva planina jadranskog otočja koja je privukla pažnju turista

Osorščica se smatra jednom od najatraktivnijih otočnih planina, a pogled s vrha Sv. Mikula mnogi nazivaju ne samo jednim od najljepših pogleda na našoj obali nego i u cijeloj Hrvatskoj. 

Ova tipična krška planina ima vapnenačku građu, a proteže se u dužini od 10 kilometara na sjevernom dijelu Lošinja. Zanimljivo je kako je ova planina dobila naziv po gradiću Osoru koje se nalazi na susjednom Cresu. Još zanimljivija je informacija kako su Cres i Lošinj nekoć bili jedan otok koji se zvao Apsyrtides (Osorski otok). Danas Lošinj i Cres razdvaja morski tjesnac. Otoci su nastali djelovanjem čovjeka koji je u antičko doba napravio prokop širine 11 metara kako bi se omogućio prolaz brodovima. Danas se na njemu nalazi pokretni most koji službeno označava prelazak s jednog na drugi otok. 

Osorščica je prva planina jadranskog otočja koja je privukla pažnju turista. Naime, kako Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine” piše, u Malom Lošinju je 1886. osnovano turističko društvo, a samo godinu dana nakon osnivanja poveli su na vrh Sv. Mikula austrijskog prijestolonasljednika Rudolfa ll., a poslije su potaknuli izgradnju planinarske staze iz Nerezina do vrha. Ta staza se i dan danas koristi kao najkraći prilaz najljepšem lošinjskom vrhu. 

losinj_osorscica

Sveti Mikula nije najviši vrh Osorščice. On se nalazi na 557 m, a najviši vrh je Televrina na 588 metara nadmorske visine. Sv. Mikula je popularniji jer se s njega pruža puno impresivniji pogled na Lošinj, dok se s vrha Televrina proteže pogled na pučinsku stranu. 

Kako smo boravili u mjestu Nerezine, odabrali smo stazu Nerezine, vrh Sveti Mikula do vrha Televrina te istim putem natrag. Ako imaš mogućnosti organizacije prijevoza, možeš se odlučiti i za prelazak planinarske ophodnice Osorščica koja počinje, odnosno završava u mjestima Nerezine, odnosno Osor. Na njoj se nalazi sedam kontrolnih točaka, potrebno je oko pet do šest sati hodanja. 

Staza Nerezine – Sveti Mikula – Televrina

Uspon na jedan od najljepših otočkih vrhova započinje službeno u mjestu Nerezine, točnije kod autobusne stanice, siječe obilaznicu te vodi do putokaza. Do tuda se može doći i autom, što smo mi učinili i izbjegli hodanje po asfaltu. 

osorscica_losinj

Najbliži prilaz automobilom ili kombijem (bus ne može proći) nalazi se kod proširenja s putokazom i pločom na kraju popločanog odvojka Pešćine (Peštine) s glavne ceste Osor – Mali Lošinj. Na cesti ćeš uočiti odvojak za Nerezine, Mali Lošinj i desno Pešćine gdje treba skrenuti. Ovo raskrižje je udaljeno oko 1,5 od benzinske pumpe na ulazu u Nerezine. Ulazak na stazu teško ćeš promašiti jer stoji putokaz i na kamenom stupu ploča koja opisuje dolazak austrijskog prijestolonasljednika i nastanak staze. 

Staza isprva prolazi pored suhozida, a sama Osorščica je prožeta starim putevima i stazama koje je nekoć stvorilo stanovništvo kako bi moglo loviti divljač, sječi drva ili uzgajati ovce. Kada smo kod ovaca – one su posvuda. Na samom početku stazu piše da je pse dobro držati na povodcu zbog životinja, a mi smo to s Ari i učinili što je bila dobra odluka jer ona podivlja kada ih ugleda. A na stazi smo ih svako malo vidjeli. 

Prolazimo kroz šumu kroz lijepo uređenu stazu i veoma brzo se počinju otvarati prvi pogledi koji su tek početak onog što slijedi. Stižemo za oko pola sata laganog hoda do prijevoja Počivalice gdje se može napraviti pauza. Na pločama piše da do vrha Sveti Mikula treba oko 40-ak minuta, što je realna procjena. Ovo nije staza na kojoj se žuri. Ona je ugodna, uspon nije strm i naprosto zove na uživanje. Nama je od početne točke do vrha trebalo oko 1.15 h, s tim da smo bili poprilično oprezni prilikom hodanja zbog pojave borovog prelca na jednom dijelu staze. 

Stižemo do raskrižja staza, lijevo za svega par koraka je vrh Sveti Mikul dok desno vodi staza do vrha Televrina do kojeg je grebenom potrebno oko pola sata. 

osorscica_losinj_sveti_mikula

Vrh Sveti Mikul je veličanstven. On se možda ne diči svojom visinom, no pogled je s njega veleban. Nama pogled nije bio posve čist, no bez obzira na to nas je ostavio bez daha. Ako te uhvati bistro i lijepo vrijeme, pogled ne samo da se proteže preko cijelog lošinjskog arhipelaga, nego i na istarsku obalu, Velebit, pa čak ide do Gorskog kotara, Triglava, Raba, Paga i Silbe. 

Na vrhu se nalazi kapelica Sv. Nikole, odnosno na lokalnom Sv. Mikule, koja je izgrađena u 14. stoljeću i cijelo vrijeme je otvorena. U kapelici se nalazi upisna knjiga te može poslužiti i kao sklonište u slučaju kiše, bure ili jakog sunca. Žig se odmah nalazi prekoputa kapelice, no nemoj se ni truditi – potpuno je uništen. Mi smo reda radi samo zalijepili mrlju u svoj Dnevnik. 

osorscica_losinj_sveti_mikula

Nakon pauze nastavljamo svoj put prema vrhu Televrina, skrenuli smo sa staze i spustili se do jame Svetog Gaudenta (mala napomena: na markaciji piše “jama”, dok u knjizi Alana Čaplara “špilja”). Prema legendi, u njoj je boravio Sv. Gaudent koji je bio osorski biskup. Predaja govori da je u 11. stoljeću pao u nemilost plemstva zbog osuđivanja njihove nemoralnosti. Bježi na Osorščicu i živi pustinjačkim životom upravo u ovoj špilji. Priča kaže kako je prokleo zmije otrovnice zbog čega ih na Cresu i Lošinju nema. Inače, umro je u Anconi, no u 13. stoljeću su njegovi ostaci preneseni u katedralu u Osoru. 

osorscica_losinj_spilja

Lokalno stanovništvo, kao i putnici i pomorci, su stoljećima pohodili jamu Svetog Gaudenta te iz nje uzimali kamenčiće. Naime, vjerovalo se kako štite nosioca od zmija otrovnica.  

Vraćamo se na stazu, prolazimo pored radara i antenskog stupa te nastavljamo makadamskom cestom. Za vrijeme našeg boravka dio puta je bio pod radovima, no svejedno prohodan. Ponovno ulazimo u borovu šumu i uskoro stižemo do vrha Televrina. Za ovu dionicu od prvog vrha nam je trebalo oko 45 minuta. 

Najviši vrh Osorščice nije ni blizu toliko impresivan kao Sveti Mikul, no svejedno je vrijedan tvog posjeta. 

Mi smo pauzu za ručak napravili pri povratku negdje na pola puta između ova dva vrha gdje je postavljena klupica, a mjesto je nazvano Vatreni pogled. Definitivno ručak za pamćenje. 

Laganim hodom vraćamo se do početne točke. Sve skupa je izlet uz sve pauze trajao oko četiri i pol sata (dečkov trag bez pauziranja sata), od toga smo hodali 3.40 h (moj trag s pauziranjem sata). Imali smo ugodan tempo uz puno pauzi tijekom samog hodanja na stazi. 

osorscica_losinj_sveti_mikula

Je li izlet na Osorščicu ispunio moja očekivanja? Staza nije samo ispunila moja očekivanja nego se i popela visoko na ljestvici onih omiljenih. Vrh Sveti Mikul je definitivno poseban i svaki planinar bi ga trebao barem jednom posjetiti. Kroz fotke se mogu potruditi prikazati dio ljepote, no ništa se ne može mjeriti s osjećam kada staneš na kamen, duboko udahneš i upijaš prizor koji se proteže ispred tebe. Nezaboravno iskustvo!

losinj_vodic

Korisne informacije za Nerezine – Sveti Mikul – Televrina:

  • Početak staze: mjesto Nerezine na otoku Lošinju (detaljno opisano u tekstu)
  • Parking: u mjesto Nerezine, kao i na makadamu kod ploče i natpisa za stazu 
  • Naplaćuje li se ulaz?: Ne
  • Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko osam km, a za nju nam je bilo potrebno 3.40 h bez uračunate pauze, odnosno 4.40 h s uračunatim pauzama. Staza spada pod K1 (kondicijski lagana) i T1 (tehnički nezahtjevna). Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje.
  • Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički ni kondicijski zahtjevna, markacije su izvrsne, stoga je prikladna i za planinare početnike. Psa drži na lajni zbog velikog broja ovaca. U proljeće na stazi je moguć borov prelac.
  • Postoji li mjesto za hranu i piće?: Na ovom potezu staze ne. Ako produžiš grebenom, doći ćeš do planinarskog doma Seti Gaudent koji ljeti radi sve dane osim ponedjeljkom, dok izvan sezone vikendom. Ugostiteljski objekti se nalaze i u mjestu Nerezine.
cres_vodic
muzej_apoksiomena

A kada si u blizini, otkrij i staze otoka Krka:

  1. kanjon_vrzenica_uvala_vela_luka
  2. mjesecev_plato_krk
  3. obzova_krk
  4. baska_bracol
  5. mali_losinj

Leave a Comment

Your email address will not be published.