Većina naših turista kada posjeti Maroko, istraži Marakeš te boravi u pustinji. No, Maroko je puno više od samo Marakeša. Mi smo tijekom našeg dvotjednog boravka u ovoj državi odlučili da obavezno želimo posjetiti Fes, posebice kada smo pročitali da je posve drugačiji od Marakeša. Uz to je Fes odlična baza za istraživanje brojnih drugih atrakcija koji se nalaze u njegovoj okolici. I dobra vijest za kraj – Fes je znatno jeftiniji od Marakeša, stoga ovdje možeš naći ne samo povoljniji smještaj nego ćeš i jesti po boljim cijenama.
Znam, vjerojatno se odmah pitaš kako doći do Fesa. Vrlo jednostavno i povoljno – vlakom. Za razliku od Hrvatske gdje vlak nije opcija za putovanja, Maroko sustavno ulaže u svoju željezničku infrastrukturu. U zemlji čak postoji i bullet train koji povezuje Tangier i Casablancu. Trenutno je u izgradnji brzi vlak koji će povezivati Fes i Marakeš. Mi smo putovali “običnim” vlakom. Putovanje je trajalo 6,5 sati, karta u jednom smjeru za prvu klasu u kojoj je moguće rezervirati sjedalo, iznosila je 32 eura po glavi. Vlak nije kasnio, putovanje je bilo ugodno i svakako bih ga preporučila svima koji žele putovati kroz Maroko.
Fes: Što sve vidjeti i doživjeti u ovom marokanskom gradu
Rekli su nam da je Fes posve drugačiji od Marakeša – i to je istina. Čim zakoračiš u ovaj grad, posve ti je jasno da se više ne nalaziš u turistički najposjećenijem gradu Maroka. Ako želiš vidjeti i doživjeti kako uistinu izgleda život u medini, uputi se u Fes.
Ono što smo u samo par koraka shvatili kada smo izašli iz taksija je znatno manji broj turista. Nije da Fes ne posjećuju stranci, no to čine u znatno manjem broju nego Marakeš. Uz to se u medini i dalje živi, tako da su svi štandovi i restorani usmjereni ka lokalnom stanovništvu, a na turistima je da u tom kaosu pronađu nešto za sebe. Znalo se dogoditi da hodamo i hodamo kroz medinu, a da ne sretnemo niti jednog stranca. Nakon Marakeša je to bilo neobično i u isto vrijeme fantastično.
U Fesu ćeš doživjeti kako Marokanci žive. Primjerice, dok u petak u Marakešu nismo ni primijetili da je muslimanski sveti dan, u Fesu je skoro sve bilo zatvoreno. Hodali smo kroz medinu koja je bila zatvorena, a jedino koga bi sreli su bili zalutali turisti ili klinci koji bezbrižno igraju nogomet i ne mare za roditelje koji ih dozivaju.
Mi smo u Fesu bili četiri noći, odnosno pet dana. Otišli smo na dva jednodnevna izleta te smo jedan cijeli dan imali samo za istraživanje Fesa. Uzeli smo vođenu turu kroz medinu, što je bila odlična odluka. Možda se na prvu ne čini, no Fes ima štošta toga za ponuditi. Na kraju nam je nedostajao još jedan dan kako bi ovaj grad doživjeli onako kako zaslužuje. No, mi smo putni štreberi koji vole vidjeti sve što se nudi.
Fes je jedan od četiri kraljevska grada Maroka i najstariji je od njih. Osnovan krajem 8. stoljeća, Fes je kroz stoljeća bio političko, duhovno i kulturno srce zemlje. U njemu se nalazi i najstarije sveučilište na svijetu, Al Quaraouiyine, osnovano 859. godine, koje i danas djeluje kao islamska obrazovna institucija. Tijekom svoje duge povijesti Fes je bio dom dinastija, sufijskih učitelja, židovskih učenjaka, zanatlija i karavana.
Grad se razvio uz dvije rijeke, Fès el-Bali i Fès el-Jdid, a ono što ga čini jedinstvenim jest činjenica da je njegova medina najveća i najbolje očuvana srednjovjekovna medina u arapskom svijetu, te je pod UNESCO-vom zaštitom. Zamisli labirint s više od 9.000 uličica u kojem ne voze automobili, gdje osjećaš dah stoljeća ispod svakog luka, svake stube i svakog vrata ukrašenog pločicama.
Danas u medini i dalje živi oko milijun stanovnika, zbog čega je svaki kutak živ. Fes ima i svoj moderan dio koji je više u europskom duhu. Zapravo su ova dva dijela grada posve odvojena te se na prvu ne čini da je Fes toliko velik. Većina znamenitosti se nalazi, očekivano, u starom dijelu, odnosno u medini.
Medresa Bou Inania
Sagrađena u 14. stoljeću pod zaštitom Merenidske dinastije, ova medresa nije bila samo škola, bila je sveučilište, molitveni prostor i simbol znanja. Zanimljivo je da je Bou Inania jedna od rijetkih medresa u Maroku koja ima i minaret, što je inače rezervirano za džamije. Iako se čini kao spokojan prostor, nekada je odzvanjala debatama učenjaka, šapatima kur’anskih stihova i škripanjem pera po pergamentu. Danas, kad uđeš, sve utihne – osim pogleda, koji pleše po rezbarijama cedrovine i geometrijskim ornamentima. Ulaz je turistima dopušten.
Sveučilište Al Quaraouiyine
Godina je 859., Europa tone u tamno srednjovjekovlje, a Fes već ima obrazovnu instituciju koju će UNESCO tisućljeće kasnije proglasiti najstarijim sveučilištem na svijetu. Osnovala ga je žena, Fatima al-Fihri, kći bogatog trgovca iz Tunisa, koja je čitavo nasljedstvo uložila u gradnju. U tom trenutku, nitko nije mogao znati da će tisućama studenata, filozofa i učenjaka upravo ovdje početi put. Prve liječničke knjige, rasprave o astronomiji, glazbi, islamu i matematici, sve je to prošlo kroz pergamente ove institucije. Ulaz je turistima zabranjen, no možeš proviriti kroz vrata.
Kožara Chouara
Jedna od najstarijih i najvećih kožarnica u svijetu, Chouara, datira još iz 11. stoljeća. Ono što se danas doživljava kao “atrakcija” bilo je i ostalo ozbiljan i težak posao. Koža se i dalje obrađuje kao prije tisuću godina: najprije u vapnu, pa u golubljem izmetu (da, to je ono što “miriše”), zatim u bazenima s prirodnim pigmentima – crvena od maka, žuta od šafrana, plava od indiga. Stoljećima se ovaj posao prenosi s koljena na koljeno. Često pitanje bude koliko je rad opasan u kožari – nimalo! Kako je cijeli proces posve prirodan te se ne koriste nikakve kemikalije, on je posve siguran za radnike.
Prilikom posjeta kožari dobit ćeš listiće mente – s razlogom! Naime, iz kožare se širi nesnosan miris, a menta je tu da pomogne. Mi smo bili te sreće da smo kožaru posjetili u petak, na sveti dan muslimana, tako da se manje radilo te je i i miris bio prihvatljiv. Nakon razgledavanja uz obavezno cjenkanje, kupi si pokoji kožni suvenir.
Bab Boujloud
“Plava vrata” uopće nisu plava, barem ne u potpunosti. S vanjske strane dominira kobaltna plava, boja Fesa i znanja, dok je s unutarnje strane zelena, sveta boja islama. Sagrađena tek početkom 20. stoljeća, ovo nisu izvorna vrata stare medine, ali su postala njezin prepoznatljiv simbol. I zanimljivo, iako su ulaz, ona su često i izlaz, jer odavde kreće ili završava većina lutanja po medini, kao neka vremenska petlja koja ti nikad ne dosadi.
Dar Batha
Dar Batha je nekad bila ljetna palača alavitskih sultana, sagrađena krajem 19. stoljeća i bila je mjesto odmora, prijama i tajnih sastanaka. Danas je muzej tradicionalne umjetnosti, ali ono što ga čini posebnim jest dvorište – andaluzijski vrt u kojem cvatu naranče, šušte palme, a sjenoviti hodnici vode do izložbi starih vrata, tekstila, keramike i glazbenih instrumenata.
Mauzolej Moulay Idriss II.
Sin osnivača Idrisida, Moulay Idriss II, smatra se zaštitnikom Fesa. Njegovo mauzolej-svetište, iz 9. stoljeća, stoljećima je bilo hodočasničko središte, posebice za žene koje nisu mogle hodočastiti u Meku. Zanimljivo, vjerovalo se da ako žena koja ne može zatrudnjeti dotakne određeni dio vrata mauzoleja, može primiti “baraku” – blagoslov. Ulaz je nemuslimanima zabranjen.
Funduq al-Najjariyyin
U vrijeme karavana, funduq je bio više od prenoćišta, bio je centar trgovine i povezanosti. Al-Najjariyyin, izgrađen u 18. stoljeću, bio je dom trgovcima koji su danima putovali kroz pustinju, a danas je prekrasno obnovljen muzej drvene umjetnosti, s impresivnom zbirkom vrata, stropova, minbarova i namještaja. Ispred ulaza nalazi se fontana koju vrijedi pogledati jednako pažljivo kao i samu unutrašnjost.
Mellah
U srcu Fes el-Jdida, „novog“ dijela grada koji su Merenidi sagradili u 13. stoljeću, nalazi se Mellah, prva židovska četvrt u Maroku, osnovana još u 15. stoljeću. Ime dolazi od riječi za sol, jer su prvi stanovnici Mellaha često trgovali upravo solju. Nekada živahna zajednica s desecima sinagoga, školama i dućanima, danas je to tiha četvrt s tragovima nekadašnje prisutnosti – balkonima s kovanim željezom, uskim ulicama i zgradama koje izgledaju drugačije od ostatka Fesa.
Najpoznatiji trag tog suživota svakako je sinagoga Ibn Danan, iz 17. stoljeća, jedna od rijetkih u Maroku koja je obnovljena i otvorena za posjetitelje. Iznutra mala, ali bogata duhom i pričama, sinagoga krije svitke Tore stare nekoliko stoljeća i prolaz koji vodi do mikve – ritualnog kupališta. S krova sinagoge pruža se pogled na židovsko groblje, bijelo kao snijeg, koje svjedoči o zajednici koja je ovdje živjela u punom jeku sve do sredine 20. stoljeća, kada je većina Židova emigrirala u Izrael i Francusku.
Šetnja Mellahom daje slojevitu sliku Fesa – ne samo kao islamskog grada, nego kao mjesta gdje su se stoljećima isprepletale religije, kulture i identiteti. Danas je Mellah mirniji od medine, ali nosi posebnu, nostalgičnu tišinu.
Okolica Fesa: Na koje jednodnevne izlete obavezno ići?
Fes je odlična polazna točka za mnogobrojne jednodnevne izlete u okolici. Mi smo se odlučili za dva cjelodnevna izleta, a bukirali smo ih smo putem aplikacije Get Your Guide.
Prvi izlet je bio do rimskih iskopina nekadašnjeg grada Volubilisa te smo u sklopu te ture posjetili i gradove Meknes i Moulay Idriss.
Volubilis
Nekih sat vremena vožnje zapadno od Fesa, iznad doline prepune maslinika i polja, uzdižu se ostaci jednog od najvažnijih antičkih gradova sjeverne Afrike – Volubilisa. U Maroku, zemlji medina, riada i pustinje, ovaj rimski grad iznenađuje svojom tišinom, monumentalnošću i činjenicom da gotovo nitko ne govori o njemu kao o nezaobilaznoj postaji. A trebao bi, jer rijetko gdje možeš tako jasno osjetiti kako povijest i priroda dišu istim ritmom.
Volubilis je prvotno bilo berbersko naselje, ali njegov pravi procvat dolazi u doba Rimljana, u 2. stoljeću nove ere, kada postaje važno trgovačko središte na rubu carstva. Tu se proizvodilo maslinovo ulje, uzgajalo žito, a kroz grad su prolazile karavane natovarene robom, znanjem i pričama s tri kontinenta. U svom vrhuncu, imao je preko 10.000 stanovnika, kupališta s mozaicima, kapitol posvećen rimskim bogovima, forum, slavoluke, vile s hipokaustima, sustavima podnog grijanja, i jednu od najbogatijih zbirki mozaika na cijelom zapadnom Mediteranu. I dan danas ih možeš vidjeti u svojoj raskoši, što pruža pogled u povijest i dočarava, barem donekle, kako su nekoć rimski gradovi bili velebni i bogato ukrašeni.
Nakon odlaska Rimljana, grad su naselila latinizirana berberska plemena, a u 8. stoljeću ovdje dolazi Idris I., začetnik prve marokanske dinastije. Njegovo preseljenje prijestolnice u današnji Fes označava početak nove epohe, a Volubilis polako tone u zaborav. Potres iz 18. stoljeća i kasnija gradnja Meknesa od njegovog kamenja zapečatili su sudbinu, ali ono što je ostalo dovoljno je da podigne obrve svakom putniku željnom priče.
Cijena ulaznice iznosi 10 eura po osobi. Nažalost, lokalitet nije najbolje održavan, iskopine su podosta obrasle travom, mozaici su izloženi suncu, što znači da su posve nezaštićeni, zbog čega im prijeti brže propadanje, poučne ploče su vidjele bolja vremena… No, unatoč tome, fascinantno je hodati kroz nekadašnje ulice ovog velebnog grada.
Sveti grad Moulay Idriss Zerhoun
Samo nekoliko kilometara od Volubilisa, kao da nad njim bdije, uzdiže se Moulay Idriss Zerhoun. Za mnoge Marokance, ovo je jedno od najsvetijih mjesta u zemlji. Nazvan po Moulay Idrissu I., praunuku proroka Muhameda i utemeljitelju prve marokanske dinastije, ovaj grad nosi posebnu težinu – duhovnu i povijesnu.
Godine 789., Idriss I. je pobjegao iz Mezopotamije, pronašao utočište među berberskim plemenima i upravo ovdje osnovao jezgru onoga što će kasnije postati Maroko. Njegov grob, smješten u samom srcu grada, stoljećima je mjesto hodočašća. U Maroku se vjeruje da je pet posjeta ovom svetom gradu jednako vrijedno kao jedno hodočašće u Meku, posebno za one koji nisu imali mogućnost putovati tako daleko.
Moulay Idriss je bio zatvoren za nemuslimane sve do 1917. godine, a čak i nakon toga dugo se zadržalo pravilo da nijedan nemusliman ne smije prenoćiti u gradu. Tek odnedavno su otvoreni prvi riadi i mali pansioni koji primaju sve putnike, ali osjećaj svetosti i poštovanja ostao je netaknut. Ovo nije mjesto za razuzdane ture, već za tihe korake, pogled na krovove koji se preklapaju kao valovi i sjedenje uz čaj u hladu, dok muezinov glas plete zrak.
Grad je poznat i po svom neobičnom rasporedu. Iz ptičje perspektive, njegove bijele kuće raspoređene su tako da formiraju oblik islamskog polumjeseca. Tu su i dvije uzvisine: s jedne se pruža savršen pogled na dolinu Volubilisa, s druge na svetište Moulay Idrissa.
Kraljevski grad Meknes
Samo 45 minuta vožnje od Fesa dijeli te od grada koji je jednom imao ambiciju postati nova prijestolnica carstva. Najveći trag ostavio je sultan Moulay Ismail, vladar iz 17. stoljeća poznat po svojoj okrutnosti, tvrdoglavosti i ambiciji da izgradi marokanski Versailles.
Tijekom 55 godina vladavine pretvorio je Meknes u grad-palaču: s 25 kilometara dugim zidinama, konjičkim štalama za 12.000 konja, monumentalnim gradskim vratima i skladištima žita koja su trebala prehraniti cijelu regiju. Grad je bio simbol moći, ali i upozorenje – svaki kamen, svaki trg, svaki detalj poručivao je tko je gospodar.
Meknes, usprkos monumentalnoj viziji Moulay Ismaila, nikada nije u potpunosti ostvario svoju ambiciju da zasjeni Fes ili Marakeš. Sultan je u svoj projekt ulagao sve – vrijeme, resurse i silu. Poznato je da je za gradnju svojih palača, zidina i konjušnica koristio kamenje i mramor iz obližnjeg Volubilisa, ali i dovozio dijelove iz Marakeša, uključujući stupove i ukrasne elemente iz slavne palače Badi, koju je dao rastaviti kako bi njegov novi grad mogao zasjati u punom sjaju.
No nakon njegove smrti 1727. godine, grad više nije imao zaštitu ni političku snagu da se održi. Njegovi nasljednici nisu dijelili istu grandioznu viziju, a administrativni i politički fokus vratio se prema Fesu i Marakešu. Zatim je stigao i razorni potres 1755. godine, isti onaj koji je pogodio Lisabon, a čiji su se udari osjetili i u sjevernoj Africi. Velik dio Meknesa bio je oštećen, uključujući dijelove zidina i monumentalnih skladišta. Grad nikada nije u potpunosti obnovljen.
Tako je Meknes, koji je trebao biti prijestolnica jednog novog, moćnog Maroka, postao tiha sjena vlastite ambicije, veličanstveni podsjetnik na vladara koji je doslovno rastavljao gradove kako bi izgradio svoj. I danas, dok šećeš njegovim zidovima, osjećaš tu kontradikciju – s jedne strane si svjestan nekadašnje raskoši, koja polagano, ali sigurno blijedi. Grad je upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Posve je jasno da Meknes nije bogat kao Marakeš, više je smeća, oronulosti, mirisa mokraće na pojedinim dijelovima, no s druge strane njegova mirnija i siromašnija medina pruža autentičan doživljaj. Upravo u Meknesu smo isprobali jedno od najboljih jela u Maroku, a predjelo, glavno jelo i dva pića za dvije osobe smo platili niti 20 eura.
U Meknesu se nalazi se Moulay Ismailov mauzolej, jedno od rijetkih svetih mjesta u Maroku koje je otvoreno i za nemuslimane. Ulaz je besplatan, a pruža fantastičan uvid kako izgledaju sveta mjesta.
Jedna od vodećih atrakcija je i Bab Mansour, jedna od najraskošnijih vrata u Maroku, koja su dovršena nakon smrti Moulay Ismaila. Uistinu plijene poglede svojom veličanstvenom ljepotom. Posjeti i nekadašnje kraljevske štale (Heri es-Souani) i podzemna skladišta.
Chefchaouen, poznat i kao Plavi grad
Nema tog vodiča o Maroku koji ne spominje Chefchaouen, grad u kojem svaka ulica izgleda kao da je izašla iz snova. Smješten visoko u podnožju planina Rif, ovaj mali grad poznat je po svojoj nestvarnoj plavoj boji.
Chefchaouen je osnovan 1471. godine kao tvrđava za obranu od portugalskih napada, no ubrzo je postao utočište za muslimanske i židovske izbjeglice iz Andaluzije. Oni su sa sobom donijeli specifičan stil gradnje – bijele kuće s ravnim krovovima, zbijene u uskim, krivudavim uličicama, koje su kasnije obojene u plavo.
Zašto baš plavo? Objašnjenja je mnogo. Neki kažu da plava boja odražava nebo i podsjeća na Boga, drugi da odvraća komarce, treći da su je uveli židovski doseljenici kao simbol duhovnosti i zaštite. Bilo kako bilo, rezultat je čaroban.
Ovdje dan možeš provesti bez plana: lutajući uličicama koje vijugaju između zidova u svim nijansama indiga i lavande, gubeći se među tepisima, kožnim torbama i keramičkim tanjurima na šarenim tržnicama, sjedeći uz mentu u šalici i gledajući kako grad prelazi iz jutarnjeg sjaja u večernju tišinu.
Plavi grad je izuzetno popularna turistička destinacija, stoga ćeš ovdjet sresti veliki broj turista. Također ćeš primjetiti da se slikanje u pojedinim ulicama naplaćuje. Nemoj nasjesti na to, nego samo produžiti dalje i malo se makni od gužve. Naići ćeš na predivne prizore, bez da ih moraš platiti.
Ako te put nanese prema Maroku, napravi korak više. Istraži Fes, prošeći kroz drevne medine, uroni u plavetnilo Chefchaouena i zakorači stopama Rimljana u Volubilisu. Jer prava čarolija često se krije upravo tamo gdje je najmanje očekuješ.
