Na samom jugu Austrije, među brežuljcima koji izgledaju kao da su nastali da ih netko jednog dana pretvori u screensaver i svega nekoliko kilometara od granice sa Slovenijom, nalazi se vinarija Adam-Lieleg. Jedno od onih mjesta zbog kojih shvatiš da vinski turizam ne mora nužno značiti dvije čaše, ploču s pršutom i rečenicu “osjete se note nečega”. Južna Štajerska posljednjih godina sve češće iskače na vinskim kartama svijeta, a najčešće u istoj rečenici sa sortom sauvignon blanc. Nakon posjeta postane dosta jasno zašto.
Na prvi pogled Adam-Lieleg djeluje kao tipična obiteljska vinarija. Vinogradi koji se spuštaju niz padine, kuća koja ne pokušava izgledati kao luksuzni resort i atmosfera u kojoj nema pretjerane teatralnosti. Ali dovoljno je nekoliko minuta razgovora s Florianom da postane jasno da ovdje vino nije samo proizvod nego vrlo precizan spoj odluka, iskustva i dosta strpljenja.
Florian je vođenje vinarije preuzeo 2017. godine i nastavio razvijati posao koji njegova obitelj gradi već desetljećima. Danas obrađuju 15 hektara vinograda i godišnje proizvedu između 16 i 17 tisuća boca vina. Ono što je zanimljivo jest da čak 90 posto proizvodnje ostaje u Austriji, dok ostatak odlazi kupcima u Njemačku i Švicarsku. Drugim riječima, ne rade vina za algoritam nego za ljude koji im se vraćaju.
Vinogradi koji objašnjavaju zašto Južna Štajerska ima ovakav ugled
Kad se priča o vrhunskom vinu, često se spominje terroir i to zna zvučati kao jedna od onih vinskih riječi koje ljudi klimaju glavom kao da razumiju. Ali ovdje zapravo dosta brzo vidiš što znači u praksi. Naime, terroir je francuski izraz koji se koristi za opisivanje kako specifičan okolišni kontekst regije utječe na okus i karakter usjeva. Sugerira da zemlja, tlo i klima daju lokalnoj hrani i pićima, a posebno vinu, njihov jedinstven, nepogrešiv osjećaj mjesta. I stoga, najveća vrijednost Adam-Lielega nisu podrumi ni etikete nego vinogradi. I nisu svi na jednom mjestu.
Posebno mjesto zauzima Ried Gottscheber u Eichbergu, položaj koji je u potpunom vlasništvu obitelji i koji zbog sastava tla i ekspozicije daje vina potpuno specifičnog karaktera. Takvi monopolski položaji danas su u Europi rijetkost i upravo zato nose dodatnu težinu. Osim Gottschebera, vinova loza raste i na položaju Oberer Kranachberg u Gamlitzu gdje pjeskovitije tlo i toplija mikroklima daju punija i snažnija vina.
Treći važan vinograd nalazi se na položaju Wurzenberg Kapelle u Leutschachu. Ovdje dominiraju vapnenac i ilovača, kombinacija koja vinima daje izraženu mineralnost i eleganciju.
A onda postoji još jedan faktor koji ne vidiš na fotografijama, ali ga osjetiš u čaši: hladni alpski vjetrovi. Tijekom noći spuštaju temperaturu i usporavaju dozrijevanje grožđa. Rezultat su očuvane kiseline, više složenosti i ona svježina zbog koje su vina Južne Štajerske postala toliko prepoznatljiva.
Florianova filozofija: dobro vino ne počinje u podrumu
Tijekom prezentacije Florian nekoliko puta ponavlja jednu rečenicu: vrhunsko vino ne nastaje u podrumu nego u vinogradu. I to ovdje nije marketinška rečenica za degustaciju. Berba se obavlja isključivo ručno, a svaki grozd prolazi pregled prije prerade. Jedna od zanimljivijih stvari koje sam vidjela je gravitacijski sustav prerade grožđa. Umjesto da se grožđe pumpama transportira kroz proces, ovdje prirodnim padom dolazi do preše. Možda zvuči kao mala tehnička stvar, ali upravo takvi detalji čine razliku jer se bobice manje oštećuju, a prirodna aromatika ostaje očuvanija.
Kako bi unaprijedili proizvodnju i osigurali više prostora za odležavanje, 2019. godine izgradili su novi podrum. Osim većeg kapaciteta za bačve, investicija je bila i odgovor na sve češće vremenske ekstreme koji posljednjih godina pogađaju vinogradarske regije. Ovisno o stilu vina, odležavanje se odvija u inoxu ili u pažljivo biranim bačvama od francuskog, austrijskog i njemačkog hrasta. Poanta pritom nije da vino ima okus po drvetu nego da drvo napravi ono što najbolja scenografija radi u kazalištu, da podrži glavnu ulogu, a ne da je ukrade.
Austrijski DAC sustav: zašto na etiketi ne piše samo vino nego i cijela filozofija proizvodnje
Ako nisi duboko u vinskom svijetu, velika je šansa da si barem jednom pogledao etiketu i zaključio da izgleda kao da pola informacija razumiju samo sommelieri i ljudi koji vikendom raspravljaju o mineralnosti. Austrija je jedna od zemalja koja je taj dio odlučila prilično ozbiljno posložiti. U Štajerskoj se koristi DAC sustav označavanja vina (Districtus Austriae Controllatus), jedan od strožih sustava u Europi, koji vrlo jasno definira podrijetlo i stil vina. Ideja je jednostavna: kad kupuješ vino, trebaš znati što dobivaš.
Na prvoj razini nalaze se Gebietswein vina. To su svježija, laganija i voćnija vina namijenjena svakodnevnom uživanju i najčešće predstavljaju prvi ulazak u stil određene regije. Razinu iznad čine Ortswein vina, koja nose naziv mjesta iz kojeg dolaze. Ona su kompleksnija, često prolaze spontano vrenje i duže odležavaju na finom talogu pa dobivaju dodatnu dubinu. Na samom vrhu nalaze se Riedwein vina, vina proizvedena isključivo od grožđa s jednog vinogradarskog položaja. To su etikete kroz koje se najjasnije vidi što određeni terroir može dati.
I postoji još jedan detalj koji mi je ostao zanimljiv: sva vina s DAC oznakom moraju biti potpuno suha i mogu sadržavati najviše četiri grama neprovrelog šećera po litri. Drugim riječima, ovdje nema puno prostora za improvizaciju.
Sauvignon Blanc o kojem se o Južnoj Štajerskoj sve više priča
Iako Adam-Lieleg proizvodi više sorti, vrlo brzo postane jasno tko je ovdje glavna zvijezda: Sauvignon Blanc. Ali ne onaj stil na koji možda prvo pomisliš, prenaglašeno aromatičan, agresivno tropski i napravljen da se svidi svima.
Florian je sa svojim Sauvignon Blancom osvojio titulu svjetskog prvaka na međunarodnom blind tastingu 2023. godine i to je trenutak kad priča prestaje biti samo lokalni uspjeh. Osnovna etiketa donosi ono što od Južne Štajerske očekuješ: bazgu, ogrozd, citruse i onu vrlo prepoznatljivu svježu zelenu papriku.
Ali stvari postanu puno zanimljivije kad dođeš do vina s najboljih položaja poput Gottschebera i Kranachberga. Nakon odležavanja u hrastu razvijaju se potpuno drugačiji slojevi. Pečena paprika, kremen, začini, vrlo suptilne note drveta i izražena mineralnost koja ostaje još dugo nakon zadnjeg gutljaja.
I tu zapravo postane jasno zašto se Južna Štajerska danas sve češće spominje među najboljim svjetskim regijama za Sauvignon Blanc. Ne zato što je to netko odlučio u marketingu nego zato što to potvrđuju vina.
Degustacija u Adam-Lielegu: od vina koje podsjeća na graševinu do crnjaka koji odležava više od tri godine
Degustacije znaju otići u dva smjera. Ili dobiješ deset informacija u minuti i osjećaš se kao da polažeš ispit iz enologije ili dobiješ tri generičke rečenice i odeš kući ne sjećajući se što si pio. Ovdje je iskustvo bilo negdje točno između. Florian vodi degustaciju opušteno, ali s puno znanja i vidi se da mu je stvarno stalo da razumiješ što piješ. Kroz čaše prolazi nekoliko etiketa koje dosta dobro pokazuju koliko je ponuda široka.
Posebno me iznenadio Welschriesling. Lagano, svježe vino koje će mnogi kod nas vrlo lako usporediti s graševinom. Ima onu pitkost zbog koje se uhvatiš kako već razmišljaš gdje bi ga pila kod kuće. I onda dođe još jedan moment koji je danas gotovo postao egzotika, boca stoji samo 7,50 eura.
Tu je i Gelber Muskateller s izraženim citrusnim notama i cvjetnim aromama, zatim Morillon, štajerski naziv za Chardonnay te jedino crveno vino vinarije, Zweigelt. Njihova etiketa Alte Reben odležava više od tri godine u kombinaciji novih i korištenih hrastovih bačvi. Florian pritom ima zanimljivu filozofiju, vino ne bi trebalo završiti kod kupca kao nedovršen proizvod koji tek treba čekati svoj trenutak. Kad ga otvoriš, trebalo bi biti spremno.
Vinski turizam u Južnoj Štajerskoj: zašto ljudi ovdje ne dolaze samo na degustaciju
Nakon nekoliko sati provedenih u vinariji postane dosta jasno da Adam-Lieleg ne funkcionira po principu “dođi, probaj vino, kupi bocu i bok”. Vino je ovdje samo početak priče.
Obitelj posljednjih godina ozbiljno ulaže u vinski turizam i to se vidi na svakom koraku. Na imanju imaju uređene sobe za goste, a sezona traje od ožujka do studenog. Ideja nije da dođeš na sat vremena nego da ostaneš malo duže, usporiš tempo i vidiš kako zapravo izgleda život u regiji koja danas živi vino. I očito funkcionira.
Čak 75 posto ukupne proizvodnje prodaju direktno posjetiteljima koji dolaze u vinariju. Tek manji dio završava u restoranima i vinotekama. To je možda i najbolji pokazatelj da ljudi ovdje ne dolaze samo kupiti vino nego žele upoznati mjesto, čuti priču i razumjeti što zapravo piju.
Florian je ujedno član udruženja Sieme koje okuplja sedam mladih vinara iz različitih dijelova Južne Štajerske. Zajedno proizvode pjenušac Sieme Sekt Reserve Blanc de Blancs, organiziraju vinske festivale i surađuju s lokalnim restoranima kako bi gostima ponudili puno više od klasične degustacije. I mislim da je baš tu dio razloga zašto ova regija posljednjih godina toliko raste.
Ne pokušava biti luksuzna verzija nečega što već postoji. Južna Štajerska dosta mirno radi svoje i očito to radi jako dobro.
Isplati li se posjetiti vinariju Adam-Lieleg?
Ako voliš vino, odgovor je prilično jednostavan. Ali iskreno, čak i ako nisi osoba koja ima aplikaciju za bilježenje degustacijskih nota i ne razlikuje mineralnost od placebo efekta, ovo je mjesto koje ima smisla posjetiti. Ne samo zbog Sauvignona koji je osvojio svjetske stručnjake. Nego zato što ovdje zapravo vidiš koliko detalja, odluka i rada stoji iza nečega što većina nas otvara petkom navečer bez previše razmišljanja.
I možda je to dio koji mi je ostao najzanimljiviji. Ne činjenica da postoji vino koje osvaja blind tasting natjecanja. Nego to da iza svega stoji obitelj koja obrađuje 15 hektara, proizvodi relativno male količine i još uvijek uspijeva zadržati osjećaj da nisi došao u tvornicu nego nekome na imanje.
A kad uz to dobiješ pogled na vinograde, nekoliko ozbiljno dobrih čaša i razgovor nakon kojeg shvatiš da riječ terroir više ne zvuči kao nešto što ljudi govore samo da ispadnu pametni, rekla bih da je to dosta dobar razlog za vikend bijeg u Južnu Štajersku. I da, velika je šansa da ćeš kući ponijeti barem jednu bocu više nego što si planirao. Čisto informativno.
Foto: Nikola Zoko
