Japan je destinacija koja se nalazi na listi želja brojnih putnika, no mnogi se prije puta suoče s istim pitanjem. Isplati li se putovanje organizirati samostalno ili prepustiti sve turističkoj agenciji? Nakon 20 dana provedenih u Japanu naš je odgovor prilično jednostavan. Ako si spreman uložiti nešto vremena u planiranje, Japan je jedna od zemalja koju se najviše isplati istraživati u vlastitom aranžmanu.
Gotovo sva naša putovanja organiziramo sami. Ponekad koristimo usluge lokalnih agencija za pojedine izlete ili aktivnosti, no plan puta, smještaj i prijevoz uvijek slažemo prema vlastitim interesima. Takav način putovanja daje nam slobodu da posjetimo mjesta koja nas doista zanimaju, ostanemo dulje ondje gdje želimo i uključimo lokacije koje se rijetko nalaze u klasičnim turističkim programima.
Upravo smo tako pristupili i Japanu. Osim Tokija, Kyota i Osake, željeli smo upoznati i onu mirniju stranu zemlje. Dio putovanja posvetili smo Kii poluotoku, najmanje naseljenom dijelu Japana, hodali drevnim hodočasničkim putevima Kumano Koda, noćili u budističkom hramu na Koyasanu i istraživali povijesnu stazu Nakasendo kojom su nekada prolazili samuraji i trgovci.
Naravno, itinerar koji slijedi odražava naše interese. Planinarenje je važan dio gotovo svakog našeg putovanja pa smo u plan uključili Kumano Kodo i Nakasendo. Ako te takve aktivnosti ne zanimaju, te dane vrlo lako možeš zamijeniti dodatnim vremenom u Tokiju, Kyotu, Osaki ili nekoj drugoj destinaciji. Upravo je fleksibilnost jedna od najvećih prednosti samostalno organiziranog putovanja.
Prije nego što krenemo na samu rutu, vrijedi spomenuti i dolazak. Do Japana smo letjeli iz Venecije preko Šangaja, a o tome kako pronaći povoljnije avionske karte, organizirati transfere i što očekivati tijekom puta detaljno smo pisali u zasebnom vodiču.
Dani 1 do 3: Tokio kao idealan uvod u Japan
Iako mnogi po dolasku odmah kreću u obilazak znamenitosti, mi smo prve dane odlučili ostaviti za aklimatizaciju i oporavak od dugog puta. Nakon leta iz Europe i promjene vremenske zone željeli smo si dati dovoljno vremena da se priviknemo na novi ritam bez osjećaja žurbe. Upravo zato smo prve dane proveli istražujući dijelove Tokija koji su se nalazili u blizini našeg smještaja te polako ulazili u svakodnevicu jednog od najvećih gradova na svijetu.
Prvi susret s Tokijom uključivao je četvrti Shibuya i Harajuku, šetnju kroz Yoyogi park i posjet svetištu Meiji Jingu, jednoj od najvažnijih šintoističkih lokacija u gradu. Dio vremena ostavili smo i za jednostavno promatranje grada, upoznavanje s javnim prijevozom te prilagodbu na japansku svakodnevicu. Smatramo da je upravo tih dan i pol bez pretrpanog rasporeda bio jedan od razloga zašto smo ostatak putovanja prošli bez umora i osjećaja da negdje jurimo.
O Tokiju, njegovim četvrtima i mjestima koja vrijedi posjetiti detaljnije smo pisali u zasebnom vodiču kojeg možeš pročitati ovdje.
Dani 4 do 7: Kyoto, Nara i Osaka
Nakon Tokija uputili smo se prema Kyotu, gradu koji mnogi smatraju kulturnim srcem Japana. Iako smo ondje proveli nekoliko dana, vrlo brzo smo shvatili da je riječ o destinaciji kojoj se bez problema može posvetiti i cijelo putovanje. Hramovi, vrtovi, tradicionalne četvrti i sporiji ritam života stvaraju potpuno drugačiji doživljaj od onoga koji nudi Tokio.
Tijekom boravka posjetili smo neke od najpoznatijih lokacija poput Zlatnog paviljona, četvrti Gion, Fushimi Inarija i Arashiyame, a posebno iskustvo bila je ceremonija čaja tijekom koje smo imali priliku iz prve ruke upoznati dio japanske tradicije. Jedan dan odvojili smo i za izlet u Naru, nekadašnju prijestolnicu Japana poznatu po impresivnim hramovima i jelenima koji slobodno šeću gradskim parkom.
Nakon Kyota uslijedila je Osaka, grad koji nas je osvojio potpuno drugačijom energijom. Dok je Kyoto miran i tradicionalan, Osaka je živahna, glasna i poznata po uličnoj hrani. Ondje smo proveli dva dana istražujući grad, posjećujući povijesne znamenitosti poput dvorca Osaka te upoznajući četvrti koje se smatraju gastronomskim središtem Japana.
Za nas je Osaka bila idealna prijelazna točka prije odlaska u jedan od najposebnijih dijelova cijelog putovanja. Nakon velikih gradova uslijedio je odlazak na Koyasan i u ruralne dijelove prefekture Wakayama, gdje smo upoznali potpuno drugačije lice Japana.
Dan 8: Noćenje u budističkom hramu na Koyasanu
Jedno od iskustava koje smo najviše iščekivali tijekom cijelog putovanja bio je odlazak na Koyasan, sveto planinsko područje i jedno od najvažnijih središta japanskog budizma. Već sam put do Koyasana, koji uključuje vlak, uspinjaču i autobus, daje osjećaj da napuštate užurbane gradove i ulazite u potpuno drugačiji svijet.
Noć smo proveli u shukubou, tradicionalnom smještaju unutar budističkog hrama. Boravak u hramu uključivao je višeslijednu vegansku večeru, noćenje na futonima te jutarnju molitvu kojoj mogu prisustvovati i posjetitelji. Iako je riječ o iskustvu koje se često nalazi na listama preporuka za Japan, tek kada ga doživite postaje jasno zašto ga toliko putnika izdvaja kao jedan od vrhunaca putovanja.
Tijekom boravka istražili smo kompleks Danjo Garan, posjetili Kongobuji, glavni hram škole Shingon budizma, te prošetali Okunoinom, najvećim grobljem u Japanu. Posebno dojmljiva bila je večernja šetnja kroz šumu do mauzoleja Kobo Daishija, osnivača budizma na Koyasanu, kada cijelo područje poprima gotovo nestvarnu atmosferu.
Dani 9 do 11: Kumano Kodo i Kii poluotok
Nakon Koyasana nastavili smo prema Kii poluotoku, najmanje naseljenom dijelu Japana i području koje je za nas predstavljalo glavni razlog dolaska u ovaj dio zemlje. Dok većina putnika obilazi velike gradove, upravo smo ovdje pronašli Japan kakav smo željeli upoznati.
Smjestili smo se u tradicionalni minshuku u Yunomine Onsenu, jednom od najstarijih termalnih mjesta u Japanu. Boravak u malom obiteljskom smještaju, kupanje u onsenima i sporiji ritam života bili su potpuna suprotnost gradovima koje smo prethodno posjetili.
Sljedeća dva dana proveli smo na drevnim hodočasničkim stazama Kumano Koda, jednoj od samo dvije hodočasničke rute na svijetu koje zajedno sa španjolskim Caminom nose status UNESCO-ove svjetske baštine. Prvog dana hodali smo kružnom rutom koja vodi do Kumano Hongu Taishe, jednog od tri velika svetišta Kumano regije, dok nas je drugi dan odveo preko zahtjevnije planinske dionice od Koguchija do Kumano Nachi Taishe i najpoznatijeg japanskog slapa Nachi.
Ovo su ujedno bili i najaktivniji dani cijelog putovanja. Iako zahtijevaju dobru fizičku spremu, upravo su nam oni pružili priliku da upoznamo krajolike, sela i način života koji većina turista nikada ne vidi. Za nas je Kumano Kodo bio jedno od najposebnijih iskustava cijelog putovanja.
Dani 12 do 15: Nagoya, Ghibli Park i japanska sela
Nakon nekoliko dana provedenih na hodočasničkim stazama vratili smo se u urbani dio Japana, no ovoga puta s nešto drugačijim ciljem. Nagoya je većini putnika usputna stanica između Tokija i Kyota, no nama je poslužila kao odlična baza za istraživanje središnjeg dijela zemlje.
Jedan dan posvetili smo Ghibli Parku, nezaobilaznoj destinaciji za ljubitelje filmova Studija Ghibli. Za razliku od klasičnih zabavnih parkova, ovdje naglasak nije na atrakcijama već na detaljno osmišljenim prostorima koji posjetitelje uvode u svijet filmova poput Moj susjed Totoro, Princeza Mononoke ili Howlov pokretni dvorac.
Iz Nagoye smo krenuli i na jednodnevni izlet tijekom kojeg smo posjetili Gujo, Takayamu i Shirakawa go. Upravo su ovakvi izleti jedan od razloga zašto volimo samostalno organizirana putovanja. Umjesto da se zadržimo samo na najpoznatijim gradovima, imali smo priliku vidjeti tradicionalna japanska naselja, drvene kuće stare nekoliko stoljeća i planinske krajeve koji izgledaju potpuno drugačije od onoga što većina ljudi povezuje s Japanom.
Posebno nas je oduševila Takayama, grad koji je zadržao atmosferu starog Japana, dok je Shirakawa go jedno od onih mjesta koja izgledaju gotovo nestvarno. Selo je poznato po tradicionalnim kućama sa strmim slamnatim krovovima, a zbog svoje jedinstvenosti nalazi se i na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.
Dan 16: Nakasendo, staza kojom su nekada prolazili samuraji
Prije povratka u Tokio odlučili smo prohodati još jednu povijesnu rutu. Nakasendo je tijekom Edo razdoblja povezivao Kyoto i Edo, današnji Tokio, a njime su stoljećima prolazili trgovci, samuraji i putnici.
Odabrali smo dionicu između Magomea i Nagisa, jednu od najljepših i najpristupačnijih na cijeloj ruti. Za razliku od Kumano Koda, ovdje nije riječ o hodočašću nego o povijesnom putu koji prolazi kroz šume, mala sela i nekadašnje poštanske postaje.
Iako je riječ o kraćoj i manje zahtjevnoj stazi, upravo nam je Nakasendo pružio još jedan zanimljiv pogled na ruralni Japan. Tijekom nekoliko sati hodanja teško je ne zamisliti kako je ovo područje izgledalo prije nekoliko stotina godina kada su njime prolazili putnici na dugim putovanjima između tadašnjih političkih i trgovačkih središta.
Dani 17 do 20: Povratak u Tokio
Za zadnji dio putovanja ponovno smo odabrali Tokio. Namjerno smo ga ostavili i za kraj jer je riječ o gradu u kojem uvijek ostane nešto neistraženo. Osim toga, završetak putovanja u Tokiju pokazao se i praktičnim zbog povratnog leta.
Ovaj put fokus je bio na četvrtima i lokacijama za koje na početku putovanja nismo imali dovoljno vremena. Posjetili smo TeamLab, istraživali Ginzu i Akihabaru, prošetali parkovima u sjevernom dijelu grada te jednostavno uživali u posljednjim danima prije povratka kući.
Nakon gotovo tri tjedna putovanja Tokio nam je djelovao potpuno drugačije nego prvog dana. Grad koji na početku može djelovati kaotično i golemo vrlo brzo postaje iznenađujuće jednostavan za snalaženje, a upravo je to možda i najbolji opis cijelog Japana. Na prvi pogled djeluje komplicirano, no jednom kada ga upoznaš, shvatiš koliko je organiziran, siguran i ugodan za samostalno istraživanje.
Nakon dvadeset dana provedenih u Japanu još smo sigurniji da je riječ o destinaciji koju se itekako isplati organizirati samostalno. Ne samo zbog potencijalne uštede, već prvenstveno zbog slobode koju takav način putovanja pruža. Mogli smo ostati dulje ondje gdje smo željeli, prilagoditi tempo vlastitim interesima i uključiti lokacije koje se rijetko nalaze u klasičnim turističkim programima.
Naravno, svatko putuje na drugačiji način. Netko će poželjeti više vremena provesti u Tokiju, netko će dane na Kumano Kodu zamijeniti dodatnim istraživanjem Kyota, a netko će se fokusirati na gastronomiju ili zabavne parkove. Upravo je to najveća prednost samostalnog putovanja. Itinerar možete prilagoditi sebi, a ne obrnuto.
Kada danas pogledamo cijelu rutu, najviše pamtimo upravo kontraste. U samo nekoliko tjedana izmjenjivali su se futuristički neboderi Tokija, stoljetni hramovi Kyota, užurbane ulice Osake, mir Koyasana, planinske staze Kumano Koda i tradicionalna sela japanskog gorja. Upravo nam je ta kombinacija pokazala koliko je Japan raznolika zemlja i zašto se već tijekom samog putovanja počinju rađati ideje za povratak.
