Jedna od najčešćih, a ujedno i potpuno pogrešnih pretpostavki kada su kronične bolesti, pa tako i autoimune, u pitanju jest njihova “vidljivost”. Jer ako na prvu ne izgledamo bolesno, onda se sigurno odlično osjećamo? Nažalost, stvarnost je znatno kompleksnija i bolnija, a rečenica “Pa ti uopće ne izgledaš bolesno!” može biti mnogo štetnija nego što se čini na prvi pogled.
Autoimune bolesti znaju se poigravati s nama poput vrsnog iluzionista. Na tu iluziju nisu imuni ni sami oboljeli. A upravo se ona može itekako negativno odraziti na naše zdravlje, i ono fizičko i ono psihičko.
Iskreno, ne mogu ni nabrojati koliko sam puta u svega nekoliko mjeseci svoje bolesti čula rečenicu: “Pa ti uopće ne izgledaš bolesno!” Ne mogu ni nabrojati koliko sam je puta čula upravo u danima kada me kronični umor lomio, prsti bili natečeni, a tijelo drhtalo od iscrpljenosti.
Rečenica “Pa ti uopće ne izgledaš bolesno!” opasna je, a posebno zna biti opasna kada je kriomice sami sebi izgovaramo.
Bilo je dana kada bih se ujutro probudila s migrenom i mučninom, kada su me zglobovi toliko boljeli da sam jedva bila u stanju oprati zube, pa bih već nakon svega nekoliko sati poželjela vratiti se u krevet jer je kronični umor bio neizdrživ i jedino što sam željela bilo je spavati. Ali pogled u ogledalo govorio bi drugačije. Da, možda izgledam malo umornije, ali zapravo sa mnom nije ništa toliko ozbiljno. Ili?
U tim trenucima nerijetko odlučimo i sami povjerovati u tu iluziju te nastavimo sa svojim danom kao da se ništa ne događa. A onda se simptomi samo dodatno pogoršaju.
Rečenica“Pa ti uopće ne izgledaš bolesno” kod većine oboljelih izaziva osjećaj srama i grižnje savjesti. Ako nitko ne vidi koliko nas boli, kako onda opravdati da taj dan naprosto nismo u stanju normalno funkcionirati? Iako smo svjesni da sve to nije gluma, u nama se javlja taj tihi, ali razarajući osjećaj grižnje savjesti. Kako možemo cijeli dan provesti u krevetu kada ne izgledamo bolesno?
Zbog rečenice “Pa ti uopće ne izgledaš bolesno” oboljeli od kroničnih bolesti često imaju osjećaj da se moraju pravdati zbog svog stanja. Jer ako se izvana ne vidi razina boli koju proživljavamo, onda ona sigurno ne može biti toliko intenzivna.
Ne izgovara se ova rečenica iz zlobe. Ljudi najčešće jednostavno ne znaju kako reagirati kada netko kaže da boluje od kronične bolesti. Naučeni smo da se bolest vidi, dok autoimune bolesti stvaraju iluziju da je “sve u najboljem redu”. Prirodno nam dođe komentirati kako netko izgleda odlično jer mislimo da ćemo ga time razveseliti i pružiti mu podršku. Nažalost, ta se rečenica često izgovori upravo nakon još jedne neprospavane noći zbog nesnosne boli.
Ono što svi možemo napraviti jest biti iskreni, a to jednako vrijedi i za nas oboljele. Koliko sam se samo puta uhvatila kako u razgovoru s drugima umanjujem svoju bolest i svoju bol, govorim da sam dobro, a zapravo sam sve samo ne dobro.
I mi moramo biti iskreni, prije svega prema sebi. To što se na prvu naša bolest ne vidi ne znači da je trebamo skrivati niti da moramo glumiti kako je sve u redu samo zato što tako izgledamo.
Autoimune bolesti možda jesu vrhunski iluzionisti. Ponekad uspiju zavarati ljude oko nas. Ponekad uspiju zavarati i nas same. Zato se svaki put iznova podsjećam da ogledalo nije mjerilo mog zdravlja. Ono što vidim u njemu nikada neće biti važnije od onoga što mi moje tijelo pokušava reći.
Naslovna fotka: Pexels
