Kada se spominju destinacije na obali Kvarnera koje su kao stvorene za produženi vikend, svi se odmah sjete Opatije. No, Kvarner u ponudi ima brojna mjesta koja nude pregršt zanimljivog kulturnog, povijesnog i prirodnog sadržaja koji samo čekaju da ih otkriješ. Mi smo se jednog vikenda uputili u istraživanje Novog Vinodolskog i njegove okolice i moram priznati da nas je ovaj dio Kvarnera posve očarao.
Novi Vinodolski je uistinu fascinantna destinacija. Na tako malom području nudi toliko raznolikih atrakcija, da svatko može pronaći ponešto za sebe. Bilo da si obožavatelj povijesti, voliš uživati u prirodi ili preferiraš svoj odmor provesti uz dobar zalogaj i još bolju čašu vina – Novi Vinodolski nudi sve to u samo sat vremena vožnje. Jutro možeš provesti istražujući pitoreskne uličice starog grada, popodne otkrivati predivnu prirodu i upijati nezaboravne poglede s jednog od tri vidikovca, a predvečer uživati u šetnji uz more u nekom od ribarskih mjesta.
Mi smo u Novom Vinodolskom i njegovoj okolici proveli tri dana. Područje nas je toliko oduševilo, da već planiramo svoj povratak. A kako bi se i ti zaljubio u ovaj dio Kvarnera, donosim fantastične prijedloge koji uključuje pregršt povijesnih i kulturnih znamenitosti, izleta u prirodi i, naravno, gastro oaza. Na tebi je samo da spremiš svoj ruksak i svoje tenisice lutalice i otisneš se u novu avanturu.
Što sve vidjeti i doživjeti u Novom Vinodolskom?
Novi Vinodolski oduševljava svoje posjetitelje pitoresknim uličicama starog grada, ali i šetnicama uz more gdje vrijeme naprosto nestaje – čisti hedonizam.
Mi smo svoje razgledavanje započeli kod Kaštela s kulom Kvadrac koji je bio snažno i dugovječno uporište Frankopana, a smatra se kako je izgrađen u 13. stoljeću. Za razliku od nekih drugih frankopanskih utvrda, ovaj kaštel je ušao u povijest kao mjesto rođenja najstarijeg hrvatskog pravnog akta – Vinodolskog zakonika. I dan danas možeš kročiti u prostoriju gdje je taj poznati zakonik potpisan.
Prije nego smo nastavili svoje istraživanje Novog Vinodolskog, posjetili smo Narodni muzej i galeriju – idealno mjesto u kojem ćeš doznati štošta toga o povijesti ovog kraja. Ovaj Muzej je osnovan 1951. godine, a svjedok je bogate kulturno-umjetničke baštine Novog Vinodolskog.
U Muzeju nas je dočekala v.d. ravnateljica Narodnog muzeja i galerije Novi Vinodolski Darija Bažok, a razgledavanje smo započeli u Gradskoj vijećnici – prostorija u kojoj je davne 1288. godine potpisan Vinodolski zakon. Zakon su potpisali predstavnici vinodolskih općina, njih devet, no danas je očuvan samo jedan prijepis koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
U Muzeju ćeš otkriti brojne zanimljive predmete, a svakako se ističe soba posvećena obitelji Mažuranić u kojoj možeš između ostalog vidjeti i brojne osobne predmete bana Ivana Mažuranića. Inače, obitelj Mažuranić potječe iz Novog Vinodolskog, a njihova obiteljska kuća nalazi se samo par minuta hoda od Muzeja.
Muzej ima i arheološki i hidroarheološki dio, bogatu galeriju umjetnina, a posebno pozornost plijeni etnografska zbirka sa ženskom i muškom narodnom nošnjom. Upitaj Dariju da ti ispriča sve o mesopusnim običajima ovog kraja na koje su stanovnici Novog izuzetno ponosni.
Nakon posjeta Muzeja, uputili smo se istražiti šarmantne uličice starog grada. Novi Vinodolski obiluje cvijećem te su svaki veći trg i ulice ukrašeni raznim biljkama. Da cvijeće vole i sami stanovnici, dokaz su ukrašene uske uličice – šarena vratašca i prozori te brojno cvijeće pružaju poseban šarm starom gradu.
Srce starog grada je smješteno kod zgrade Biškupije, Zvonika i crkve Sv. Filipa i Jakova. S ovog malog trga se ujedno pruža fanstastičan pogled na donji dio grada, marinu (Novi ima čak dvije moderne marine), obalu i more. Postavljene klupice jednostavno zovu da zaboraviš na vrijeme i prepustiš se uživanju i predivnom pogledu. Mi nismo mogli odoljeti.
Inače, crkva Sv. Filipa i Jakova izgrađena je u 14. stoljeću, a početkom 20. stoljeća preuređuje se pročelje u stilu historicizma. Na prvu se možda čini kao da tu stoji stoljećima, no današnji 36 metara visoki Zvonik je izgrađen početkom 20. stoljeća na mjestu crkvice Sv. Fabijan i Sebastijan koja je izgrađena krajem 15. stoljeća.
Legenda govori kako je izgrađena u samo jedan dan kao zavjetna crkva kada je u Novom Vinodolskom vladala kuga. Danas u Muzeju možeš vidjeti drveni antependij kojeg su sredinom 17. stoljeća crkvici poklonili Frankopani.
Svoje razgledavanje nastavi prema crkvi Svetog Trojstva, gotičkog crkvi izgrađenoj početkom 15. stoljeća. Pored crkvice skreni lijevi te ćeš izbiti na Korzo Hrvatskih branitelja gdje možeš napraviti pauzu u jednoj od slastičarnica. Prošetaj se pored Trga Ivana Mažuranića, uz obiteljsku kuću obitelji Mažuranić, nakon čega se spusti do obale.
Jedna od vodećih znamenitosti Novog Vinodolskog je otočić San Marino koji je od obale udaljen svega 205 metara. Uputili smo se na predivno uređenu šetnicu uz more koja počinje kod Marine podno starog grada, a uz koju su smještene brojne plaže.
Ova šetnica nudi pravi bijeg u prirodu jer se proteže uz obalu, ali i podno borova što pruža pravi mirisni doživljaj. Najbolji pogled na San Marino se proteže kod plaže Lopar.
Ovaj otočić je inače služio ribarima kao osmatračnica za tunu, a kao dokaz tome danas se na njemu nalazi jedna tunolovka. Na otočiću se nalazi i gotička crkvica posvećena sv. Marinu. San Marino je popularna destinacija za vjenčanja.
Što vidjeti i doživjeti u okolici Novog Vinodolskog?
Rijevera Novog Vinodolskog proteže se na otprilike 25 kilometara obale, a brojne prirodne i povijesne atrakcije nalaze se i u njegovom zaleđu.
Povile i Klenovica – mala ribarska mjesta
Ako si ljubitelj malih ribarskih mjesta, tražiš mir i obožavaš šetati uz more, onda se trebaš uputiti u Povile, Klenovicu i/ili Smokvicu. Povile su pravi mali raj za ljubitelje kampiranja, a mjesto privlači poglede svojim kristalno bistrim morem.
Mjesto nudi i duge šetnje – s jedne strane šetnica vodi u Murovsku prema Novom, a druga strana prema maloj mjesnoj lučici za privez plovila.
Nakon Povila stiže se do pitoresknog ribarskog mjesta Klenovica za čije stanovnike je more jednako život. More je ovdje izuzetno čisto, a plaže naprosto zovu na uživanje. Nekoć je na ovom području, sudeći po broju tunolovki, tunolov bio od velike važnosti.
Tijekom 50-ih godina su tunolovke uklonjene, no danas se nalazi jedna na otočiću sv. Antona koji danas izgleda poput poluotoka, no zapravo su mještani put do njega nasipavali ogromnim grotama kamenja. U šetnji uz more možeš uživati od Klenovice pa sve do Smokvice.
Tijekom ljetne sezone Povile i Klenovica posve ožive, dok izvan sezone pružaju odličan bijeg od gradske vreve. Ovo su mjesta gdje ćeš slušati žubor valova i pri tome uživati u svježem i mirisnom zraku.
Mi smo Povile posjetili u kasnim popodnevnim gdje smo u konobi Lucija dočekali predivan zalazak sunca. Klenovicu smo pak posjetili u jutarnjim satima gdje smo na plaži uživali u doručku te se nakon toga uputili u istraživanje zaleđa Novog Vinodolskog.
Oči Vinodola
Ako si poput mene lovac na predivne poglede, obavezno se trebaš uputiti na Oči Vinodola. Riječ je o šest vidikovaca koji su razasuti diljem Vinodola, a tri se nalaze upravo u okolici Novog Vinodolskog. Pristup do njih je jednostavan i prikladan za sve izletnike, a prizori koje ćeš vidjeti ostavit će te bez daha.
Oči Vinodola su neizostavne lokacije na tvom putu istraživanja zaleđa Novog Vinodolskog. Iznad naselja Ledenice smješten je vidikovac Gradina, ispod Svibe vidikovac istog imena te kod Krmpota vidikovac Kuk. Možeš ih obići sve u jednom danu i tako napraviti krug oko Novog Vinodolskog ili ih posjetiti pojedinačno.
Vidikovac Gradina
Ovaj vidikovac je smješten na 379 metara nadmorske visine, a nalazi se na području mediteranske klime, tj. u zoni submediterana, u vegetacijskoj zoni šuma hrasta medunca i crnog graba. U zaleđu se smjestilo Ledeničko polje kao primjer krških polja koja odudaraju od neplodnih padina Velike kapele.
Gradina je smještena na cesti Novi Vinodolski – Ledenice, neposredno iznad naselja Ledenice. Uočit ćeš putokaz za lijevo skretanje s glavne ceste kojom produži do uređenog parkinga.
S ovog vidikovca se pruža uistinu nezaboravan pogled na Ledeničko polje, Novi Vinodolski, Klenovicu, Velebit, Kvarnersko otočje i na stari grad Ledenice, jedne od najvažnijih utvrda moćnih knezova Krčkih, kasnijih Frankopana.
Vidikovac Sviba
Ovaj vidikovac je nalazi na 753 metara nadmorske visine, a nalazi se na dodirnom području mediteranske i kontinentalne klime. Ispod samog vidikovca se nalaze mala krška polja, primorski pašnjaci i šumske površine crnog bora.
Zapravo sama vožnja do vidikovca je pravi doživljaj jer se putem otvaraju predivni pogledi. Sami vidikovac smješten je podno travnatih obronaka Male i Velike Svibe, a pogled se nesmetano prostire na sve strane.
Vidikovac Kuk
Vidikovac Kuk je smješten na 301 metara nadmorske visine. U blizini vidikovca se nalazi Krmpotsko polje koje je izvrstan primjer krških polja. Ovo je jedini vidikovac do kojeg vodi staza s blagim usponom, no ništa što predstavlja veći izazov.
Ovaj vidikovac je nekako intimniji jer je zaštićen, a pruža odličan pogled na rivijeru.
Stari grad Ledenice
Ako si poput mene ljubitelj starih utvrda i dvoraca, nezaobilazna destinacija je stari grad Ledenice koji se nalazi iznad današnjeg sela istog imena na kamenom brijegu. Sami pogled s vidikovca Gradina i podno starog grada je doživljaj za sebe. Utvrda izgleda poput kulise iz filma, a zapravo bi njena burna povijest mogla i poslužiti za dobar filmski scenarij.
Ova utvrda je dokaz bogate prošlosti frankopanskog Vinodola te se ubraja među najvažniji fortifikacijski objekt na ovom području koje je prvenstveno služilo u obrambene svrhe. Čak i stambeni objekti unutar utvrde nisu bili ukrašeni.
Svi gradovi Frankopana su imali brojna prava, povlašten položaj i visoku razinu samouprave, a tomu je svjedok i Vinodolski zakon, a Ledenice su jedan od potpisnika.
Smatra se kako je na ovom području već u rimsko doba bilo naselje, pa čak i manja utvrda koja je služila za nadzor cesta od današnjeg Trsata u Rijeci, prema Senju pa sve do Dalmacije.
Prvi poznati zapisi o Ledenicama potječu iz 1248. godine. Tijekom 15. stoljeća je tu često boravio knez Dujam Frankopan koji je tijekom podjele posjeda i gradova knezova Frankopana dobio ovu utvrdu. Njegovi sinovi su kasnije utvrdu dogradili zbog sve veće prijetnje Osmanlija koji su stari grad opustošili na koncu 1530. godine.
Utvrda biva obnovljena te u narednom periodu zadržava svoju funkciju. U 17. stoljeću su knezovi Frankopani kontinuirano držali vojnu posadu u Ledenicama. Početkom 18. stoljeća grad gubi na strateškoj važnosti.
U središtu cijelog kompleksa je najvažnija bila kvadratna kula, a oko nje je bilo dvorište te snažni obrambeni zidovi i dvije polukružne polukule. Do starog grada vodi staza, a od parkinga je potrebno oko 10-ak minuta uspona do prvih ostataka. Za razgledavanje cijelog kompleksa, ali i za uživanje u pogledu, izdvoji oko 40-ak minuta.
Nebeski labirinti
Izvrstan bijeg u prirodu za cijelu obitelj predstavljaju Nebeski labirinti koji se nalaze kod sela Omar u zaleđu Novog Vinodolskog. U predivnoj prirodi uređena je ugodna šetnica duga 800 metara na kojoj se nalazi 10 kamenih labirinata. Nebeski labirinti su otvoreni 2012. godine, a iza ovog projekta stoji Ingrid Karačić Butorac koja je na njihovoj izgradnji radila svaki vikend tijekom devet mjeseci.
Ingrid inače proučava drevne kulture kojima su labirinti služili za meditaciju. Upravo zaleđe Novog Vinodolskog, mir i spokoj kojeg pruža priroda ovog područja, je potaknula autoricu da izgradi Nebeske labirinte. Hodanje kroz njih nam pomaže u pronalasku mira te potiče na pozitivne promjene. Pored svakog labirinta se nalazi se poučna ploča koja objašnjava što hodanje kroz pojedini donosi. Pri tome je važno da ne siječeš labirint nego pratiš njegov smjer.
Diljem staze su raspoređeni labirinti, a kod onog najvećeg, takozvanog Ganešovog labirinta, otvara se veličanstven pogled na Novi Vinodolski, Vinodolski kanal i Krk.
Bilo da vjeruješ u dobrobiti Nebeskih labirinata ili ne, šetnja ovom lokacijom uistinu smiruje i centrira. Budi otvoren, prohodaj kroz koji labirint imajući na umu njegovo značenje i poruku. Ako ništa, smirit ćeš svoje misle i šum koji, nažalost, svakodnevno narušava naš unutarnji mir i hrani stres.
Staklena kapelica
Kada se vratiš kod uređenog parkinga produži cestom koja vodi sve do Staklene kapelice, jedinstvenog primjera oblikovanja sakralnog objekta. Kapelica je izvedena iz metalne konstrukcije staklenih pročelja i krovišta.
Prema kazivanju lokalnog stanovnika Staklenu kapelicu je dao podignuti Petar Krpan zvan Samac početkom 20. stoljeća na svom vlastitom posjedu.
Gastro vodič: gdje jesti i piti u Novom Vinodolskom i njegovoj okolici?
Pizzeria Novi Val (Ulica kralja Tomislava 6, Novi Vinodolski)
Uvijek kažem da postoje pizzerije i one koje su to samo po svom nazivu. Većina restorana u svojoj ponudi nudi ovo omiljeno jelo koje je, kako se vjeruje, “jednostavno” za napraviti. Zar ne, pizza je uvijek pizza?! Upravo suprotno. Napraviti onu savršenu pizzu definitivno nije lagan zadatak. Nažalost, mnogi misle da je.
Moram priznati da sam s godinama postala pizza i burger picajzla – probala sam previše loših izvedbi, da polagano ova jela padaju s liste meni omiljenih. No, pizze i burgeri koje izlazi iz kuhinje pod budnim okom mladog chefa Benjamina Djaka vraćaju gastro nadu.
U Novi Val smo stigli oko pet popodne, što je bilo idealno vrijeme da ulovimo Benjamina prije nego krene gužva uoči večere. No, dok smo odabrali jelo (odluka nije bila jednostavna jer sve zvuči slasno), pizzerija se već napunila, a Benjanim pobjegao u kuhinju.
Novi Val u ponudi ima za sada burgere, krumpiriće i pizze. Za burgere se koristi samo 100% prirodna govedina iz ekološkog uzgoja s farme koja se prostire na 1000 hektara netaknute prirode velebitskih pašnjaka okruženih nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Benjanim ne nudi sto i jedan burger, nego “samo” četiri, a mi smo isprobali onaj s gorgonzolom i pancetom.
Iskreno, uvijek kažem da nema većeg burger zločina nego dobro meso u lošem pecivu. Benjanim se slaže stoga ništa ne prepušta slučaju – svako jutro se prvo radi tijesto za njihovo brioche pecivo. Osim fantastičnog peciva, Novi Val burgeri nude istančane i balansirane okuse. U njihovom burgeru nije ni previše mesa, ni salate, ni umaka stoga ništa ne dominira nego se svi sastojci harmonično nadopunjuju.
A pizze? Savršene. Izrada i fermentacija tijesta za Novi Val pizzu traje gotovo 70 sati. Sastojci koji se nalaze na njoj su domaći, provjereni, kvalitetni i s punim okusom. I za kraj – sve zajedno je fantastično ispečeno. Moja nada u dobru pizzu se vratila s prvim zalogajem. Mi smo ovaj put isprobali Mortadellinu iz gourmet ponude s bijelim umakom, mozzarellom, pestom od pistacija, mortadellom, smrvljenim pistacijom, ricottom od pistacija i svježim bosiljkom.
Benjamina smo pred kraj naše večere uspjeli uhvatiti na kratko jer ništa iz kuhinje ne izlazi bez njega. Ovaj mladi kuhar je odlučio pokrenuti prije tri godine pizzeriju kako bi ponudio dobru i kvalitetnu pizzu u Novom Vinodolskom. U Novom Valom boravi od jutra do mraka, a čak i dok je sjedio s nama, cijelo vrijeme je provjeravao tko je od novih gostiju već naručio kako bi se mogao latiti posla.
Dobra i ukusna pizza nije jednostavna za napraviti. Za onu fantastičnu potrebna je predanost, poznavanje sastojaka i velika ljubav. Benjamin to sve ima stoga ne iznenađuje što je u kratkom periodu postao sinonim za najbolju pizzu u Novom. Slobodnu ću nadodati i šire na Kvarneru.
Konoba Lucija (Povile)
Ne možeš biti u Novom, a da ne odeš na svježu i dobru ribu. Naš odabir je bila kultna konoba “Lucija” koja se nalazi u malom mjestu Povile – savršena destinacija za ljubitelje ribljih delicija. Danas nezaobilaznu gastro adresu u okolici Novog Vinodolskog pokrenuo je bračni par Emilija Mandukić Butković i Srećko Butković.
Konoba Lucija na prvu odmah oduševljava svojom pozicijom. Nalazi se uz more, što uživanje u ručku ili večeri daje posebnu draž. Odlična vijest za sve vlasnike pasa, Lucija je izuzetno dog-friendly, stoga je naša Arya guštala upijajući sunce, dok smo mi uživali u raznim ribljim jelima.
Ono što nas je osvojilo na prvu je atmosfera koja vlada među osobljem konobe – svi su redom nasmijani, opušteni, spremni za dobru šalu i, naravno, izuzetno uslužni. U Luciji ti ništa neće nedostajati, a ako i bude, osoblje će se pobrinuti za to.
Naša rana večera započela je hladnom ribljom platom za dvoje na kojoj se nalazio carpaccio od mrkača i tune, salata od mrkača, repići škampi, ražnjići od repića škampi, pistacio te slani inćuni. Moram priznati da je bilo teško izdvojiti jednog favorita, no ako moram birati to su definitivno inćuni i carpaccio od mrkača.
Kako je sezona šparoga, uslijedila je fritaja sa šparogama, škampima i slaninom koja je na prvu odmah privukla pažnju svojom izuzetno žutom bojom. Kako je Srećko istaknuo, pomno se biraju samo domaći i svježi sastojci, što često nije lagan zadatak, no po pitanju kvalitete kompromisa nema.
Luciju ne možeš posjetiti, a da ne probaš njihovo najpoznatije signature jelo. U pitanju je zeleni rižoto sa škampima napravljen od biljke motar te serviran u posteljici od parmezana. Kada rižoto osvane na tvom stolu, nisi siguran bi li ga jeo ili samo gledao jer je sama prezentacija umjetnosti.
Srećko objašnjava kako su inspiraciju Emilija i on dobili tijekom jednog putovanja po Italiji. Otkako je prvi put serviran, ovaj rižoto ne silazi s jelovnika. S pravom jer jelo poput ovoga nećeš nigdje drugdje kušati. Inače, motar nazivaju divljim povrćem s okusom mora. To je biljka koja raste na stijenama ili u pijesku blizu mora, ima specifičan i aromatičan okus.
Već kad smo pomislili da smo doživjeli “riblji vrhunac”, serviran je perfektno ispečen kovač iliti šanpjer, odnosno riba Sv. Petra. Ona je poznata po svom specifičnom izgledu, a još više po svom izuzetnom okusu. Kovač nije najljepša riba na tanjuru, no ne kaže se bez razloga da su najružnije ribe one najukusnije i najkvalitetnije. Uz ribu poslužen je lagani krumpir kako bi nadopunio jelo.
Lucija u ponudi ima i mesna jela stoga nećeš pogriješiti ako odabereš i nešto s mesnog popisa. No, definitivno, ako si u potrazi za svježom, kvalitetnom i savršeno spremljenom ribom, konoba Lucija je tvoj odabir.
Konoba Studec (Vinska cesta 2, Novi Vinodolski)
Ljubiteljima mesnih delicija na spomen konobe Studec odmah krenu zazubice. Ovo mjesto ima kultni status ne samo u okolici Novog Vinodolskog nego i šire, a u sezoni se na stol treba čekati.
Studec nije mjesto o kojem ćeš čitati nadugo i naširoko u medijima. Njihova vodeća reklama je kvaliteta zbog kojeg će upravo ovo mjesto biti glavna preporuka za, primjerice, dobar steak. Ekipa iz ove konobe radi tiho, predano i prije svega dobro.
Mi smo Studec posjetili tijekom radnog tjedna i uhvatili nešto mirniju večer, što nam je omogućilo da se sprijateljimo s cijelim timom. Uskoro smo se u Studecu osjećali kao doma – pogađaš, zatvorili smo konobu, sretni, zadovoljni i siti.
I prije nego u ruke uzmeš jelovnik, jasno ti je kako se ovdje poslužuju samo najbolji komadi mesa. Na zatvorenoj terasi nalaze se dva velika hladnjaka u kojima su izloženi komadi mesa od kojih će ljubiteljima mesnih delicija odmah srce početi ubrzano kucati – T-bone, Fiorentina i Tomahawk steakovi čekaju svoje odležavanje i sretnike koji će ih kušati.
Konoba Studec koristi samo najkvalitetnije meso iz lokalnog uzgoja. Poznati su po svojim odrescima, a naveliko se priča o njihovom famoznom pivskom umaku. U ponudi se nalaze i razna jela pod pekom, tradicionalna tjestenina, juhe, ali i odlične salate.
I Studec se velika pozornost pridaje sezonskim namirnicama, tako smo svoju večeru započeli s perfektnim rižotom od šparoga u kojem se nimalo nije štedjelo na sastojcima. Nastavili smo s krem juhom od šparoga. Naravno, za vrhunac večere smo odabrali dva mesna jela.
Kako Studec koristi samo svježe meso, može se dogoditi da pojedinog jela taj dan nema više u ponudi. Jer samo najbolji komadi izlaze na tanjur. No, ne brini. Uvijek imaš odličnu alternativu i razlog da se vratiš (vjeruj mi, vratit ćeš se sigurno…).
Mi smo za glavni slijedi odabrali šopsku salatu (o čijem siru još uvijek sanjam), punjeni lungić sa smokvama i pancetom (izuzetno zanimljiva i ukusna kombinacija), krumpir pečen u foliji i tagliatu koja je bila toliko savršena da smo rekli da treba biti ilegalna.
Večeru smo završili uz kremšnitu i sladoled od vanilije s listićima badema i bučinim uljem. Dok smo ispijali muškata, konoba se zatvorila te smo imali priliku upoznati i ekipu iz kuhinje koja stoji iza svih delicija na čijem čelu je chef Fran Sokolić. Već su pali dogovori kako se za mene čuva jedan poseban komad rebaraca kada ponovno dođemo. Jer jednom kada otkriješ Studec, uvijek ćeš mu se vraćati.
Vinarija Pavlomir (Pavlomir 2, Novi Vinodolski)
Zadnjih godina ne mogu zamisliti svoj tjedan bez dobre čaše (nećemo se lagati, prije butelje) kvalitetnog vina. Često smo u naše čaše točili ona s potpisom vinarije Pavlomir, a slobodno mogu reći da imaju jednu od najboljih žlahtina na području Kvarnera. Pavlomir vina su redom bogatog okusa koji je istančano balansiran. Svaka sorta i butelja priča svoju priču, odaje počast vinodolskom kraju i pri tome na prvo mjesto stavlja kvalitetu. Brojne priznanja i osvojene nagrade su dokaz tomu.
Vinsku kuću Pavlomir je pokrenuo Miroslav Palinkaš koji je sa svojom obitelji stigao u ovaj kraj iz Vukovara 1991. godine. Napušten i devastiran posjed te opustošeni vinogradi su uz mnogo truda, rada i znanja danas pretvoreni u najbolju vinariju na vinodolskom području. Vinarija Pavlomir se danas ujedno ubraja među najbolje i na području cijelog Kvarnera.
Ispred vinarije nas dočekuje upravo Miroslav koji nas prvo vodi u samo srce svake vinarije – vinski podrum. Putem ističe kako su mu ljudi u početku govorili da je suluda ideja uzgajati tu vinograde. Nije to shvatio jer je povijest upravo govorila suprotno – to područje je nekoć bilo bogato vinogradima. Danas vinarija ima u posjedu 40 hektara zemlje, od čega na vinograde pada čak 31 hektar. Pavlomir trenutno proizvodi 200.000 litara vina, no u planu je proširenje.
U samom srcu vinograda nalazi se podrum (trenutno se izgrađuje novi, a Miroslavova želja je napraviti i smještajne kapacitete) s kušaonicom, dok je u drugom objektu smještena trgovina. Kušaonica je otvorena za sve posjetitelje bez prethodne najave uz posluživanje mesne i sirne plate, a uz prethodnu najavu za veće grupe je moguće organizirati jela.
Naravno, u podrumu smo prvo kušali Žlahtinu i Graševinu. Probali smo i Ružicu Vinodola, Pavlomirov Rosé koji je nedavno osvojio zlato na međunarodnom natjecanju vinara Concours Mondial de Bruxelles. Posve jasno je zbog čega. Rosé vina inače znaju biti pomalo plošnog okusa, no ona s potpisom Pavlomira diče se nježnim, no ipak izraženim okusom koji je u savršenom balansu.
Svoju degustaciju smo završili Cabernet Sauvignonom koji se meni osobno popeo visoko na ljestvicu omiljenih vina. Naravno, posjetili smo i trgovinu te se nismo vratili praznih ruku. Jer ipak su najbolji oni jestivi suveniri.
Kako najbolje organizirati svoj produženi vikend u Novom Vinodolskom i okolici?
Jedan dan odvoji za istraživanje Novog Vinodolskog, za uživanje u šetnji uz more ili na jednoj od plaža. Večeru potraži u pizzeriji Novi Val. Drugi dan neka bude nešto aktivniji te istraži zaleđene Novog. Posjeti Oči Vinodola, Nebeske labirinte i stari grad Ledenice, a dan završi u vinariji Pavlomir te se nagradi mesnim delicijama u konobi Studec. Svoj produženi vikend zaokruži odmorom u Klenovici, uputi se na šetnju do Smokvice ili uživaj u kristalno čistom moru u Povilama. Savršen vikend završi u konobi Lucija gdje uz zalazak sunca uživaj u ribljim jelima.
Novi Vinodolski nas je posve očarao. Na tako malom prostoru rasprotire se pregršt sadržaja za aktivan i zanimljiv boravak. Bilo da si ljubitelj povijest, etnografije, prirode ili dobre hrane i cuge – u Novom ćeš pronaći sve za svoj savršen produženi vikend!
*Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Novi Vinodolski
