Volim istraživati planinarske staze koje su po nečemu specifične, bilo zbog prirodnih atrakcija ili bogate povijesti. Kada sam prilikom organizacije našeg godišnjeg odmora u Kranjskoj Gori naletjela na vrh Peč iliti Tromeja, odmah sam stazu dodala na našu listu – rijetko kada ćeš imati priliku stajati na vrhu koji povezuje, ni manje ni više, nego čak tri države – Sloveniju, Italiju i Austriju.
Više je razloga zbog kojih bi uspon na Tromeju trebao dodati u svoj planinarski itinerar. Do samog vrha vodi lijepa staza kroz šumu te nudi divne poglede na Julijske Alpe, a s vrha se pruža divan pogled na Austriju. Također je rijetka prilika biti na tako simboličnom vrhu poput Tromeje. Ne samo da ćeš u par koraka posjetiti tri države nego ćeš ovdje i čuti tri jezika, a izlet možeš, poput nas, zaokružiti hladnom pivom u Austriji. Tromeja je ujedno bila i lokacija gdje su se državni predstavnici Italije, Austrije i Slovenije sastali te tim činom zaželjeli Sloveniji dobrodošlicu u Europsku uniju 2004. godine.
Naziv Tromeja simbolično opisuje važnost ovog vrha, no svaka zemlja ima svoj naziv. Slovenci ga zovu Peč, Talijani Motne Forno, a na njemačkoj se vrh zove Dreiländereck. Tromeja je prvi vrh 120 kilometara dugih Karavanki, planinskog lanca koji se proteže duž granice Slovenije i Austrije.
Opis kružne staze Rateče-Tromeja (Peč)
Kako smo mi bili smješteni u Podkorenu, odabrali smo stazu iz malog sela Rateče za uspon na Tromeju. Ovo selo se nalazi na 870 metara nadmorske visine te se ubraja u najviše selo u donjoj dolini Save.
Ovo je ujedno i najpopularniji uspon sa slovenske strane. Imaj na umu da selo nudi mali broj parkirnih mjesta. Svega tri se nalaze na autobusnoj stanici, njih par na glavnom trgu, a mi smo svoj pronašli prateći oznaku za automobilski pristup Tromeji (samo ravno od glavnog trga). Naime, do Tromeje možeš ići i makadamskom cestom uz malo opreza. Auto smo ostavili odmah nakon glavnog trga uz desnu stranu gdje je bilo par označenih i besplatnih parkirnih mjesta. Ako nigdje u mjestu ne možeš naći parking, moj savjet je da pratiš ovu makadamsku cestu prema Tromeji i auto ostaviš negdje uz proširenje na cesti.
Mi se vraćamo natrag do glavnog trga, skrećemo lijevo i uočavamo bez problema prve ploče koje nas usmjeravaju do početka staze. Cijelim putem je staza izuzetno dobro markirana, putem se nalaze poučne ploče, tako da nema nikakvog straha od gubljenja.
Uskoro ostavljamo zadnje kuće iza sebe, ulazimo u šumu te izbijamo na gore navedenu makadamsku cestu (skrećemo desno) koja vodi sve do vrha. Staza u početku prati ovu cestu da bi uskoro stigli do raskrižja gdje se nalazi drvena klupica. Lijevo uz konstantan uspon ide kraća, ali teža cik-cak staza, dok desno vodi duža, ali lakša staza. Mi smo se odlučili za kraću za uspon, a za povratak smo odabrali dužu (štedimo koljena hahaha…). Inače, duža varijanta, odnosno ova makadamska cesta, koristi se kao biciklistička staza za uspon na Tromeju.
Slijedi konstantni uspon kroz šumu sve do samog vrha. Ovdje se ujedno ostvaruje većinski dio nadmorske visine. Zapravo staza nije teška, no mi smo bili u Kranjskoj Gori za vrijeme toplinskog udara stoga smo se poprilično oznojili do vrha.
Putem ćeš u više navrata vidjeti bijele kamene stupove, a to je zapravo službena granica s Italijom. Na ovom potezu staze često se otvara pogled na Julijske Alpe – vidjet ćeš Škrlaticu, Razor, Prisank, Mojstrovku, Travnik, Šite, Poncu i Mangart i ne smijem zaboraviti na Planicu i Tamar.
Na samom vrhu na 1.508 metara nadmorske visine nalazi se par spomenika, planinski objekt i granica, dok se ugostiteljski objekt s austrijske strane nalazi podno vrha. Ako se odlučiš za kružnu stazu poput nas, onda je do hladnog piva samo mali detour.
Mi smo na vrhu u hladu napravili dužu pauzu da malo prilagodimo sada već uzavrelu tjelesnu temperaturu – tu smo zapravo odlučili da mijenjamo plan te se ne vraćamo istom stazom nego nakon istraživanja odlučujemo ne propustiti tako željeno pivo te smo se do naše početke točke vratiti dužom stazom.
Ako se odlučiš poput nas, potrebno je “vratiti se” u Sloveniju, te nastaviti pratiti lijevo stazu. Za desetak minuta ponovno skreni lijevo kako bi došao do planinarskog doma Dreiländereck gdje se poslužuje i hrana. Kako je bilo izuzetno vruće, mi smo bili zadovoljni samo s pićem.
Vraćamo se na makadam i ugodnim spuštanjem dolazimo do gore navedenog raskrižja te se nakon toga istim putem vraćamo natrag. Prošli smo na ovom izletu skoro 11 kilometara, 640 metara nadmorske visine, a za stazu nam je bilo potrebno 3.40 h s uračunatim kratkim pauzama.
Ova staza možda nije najljepša staza koju ćeš proći u Kranjskoj Gori, no definitivno ima najveću simboliku i svoju specifičnu priču. Također ne smijemo zanemariti i predivne poglede, što na Sloveniju, što na Austriju. Dobra vijest je što je (izuzev vrha) ova staza cijelo vrijeme u hladu, što je za vrijeme ljeta veliki plus.
Korisne informacije za kružnu stazu Rateče-Tromeja (Peč):
- Početak staze: selo Rateče
- Parking: u selu Rateče
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 10.83 km, prelazi se 638 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 3.40 h s uračunatim kraćim pauzama. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna i za planinare početnike, a moguća je i za obiteljski izlet s djecom koja imaju planinarskog iskustva
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: selo Rateče te na austrijskoj strani planinarski dom Dreiländereck
