Grobničke Alpe, Hahlići, Obruč – razni su nazivi za brojne vrhove u riječkom zaleđu s kojih se pružaju jedni od najljepših pogleda i to ne samo na ovom području Hrvatske. Planinari kada jednom posjete “hrvatske Alpe” s mirisom mora, uvijek se vraćaju njihovim vrhovima. Sve staze koje vode, kako do planinarskog doma Hahlić, tako i na vrhove, su kilometarski duže i na njima se prolazi veća nadmorska visina. No, ne kaže se bez razloga da se za najljepše poglede često treba više potruditi. No, vjeruj mi – Grobničke Alpe nećeš tako zaboraviti i već ćeš planirati svoj povratak.
Kako piše u knjizi “Hrvatske planine” Alana Čaplara “najzapadniji dio Gorskog kotara i ujedno rubna zona Hrvatskog primorja u zaleđu Rijeke sastoji se od zamršenog spleta vrhova i kosa među kojima se ističu dva niza dinarskog smjera pružanja. Zapadni, viši, ali kraći čine vrhovi Trstenik, Štulac, Obruč, Fratar, a istočni, niži i dulji Sleme, Grleš, Gornik, Crni vrh, Klek, Kuk, Bela Peđa i, malo prostrani, Jasenovica. Ta dva niza vrhova dijeli udolina koja počinje na prijevojem Previjakom, a sastoji se od triju dijelova: Gornji dio, Gorničko, širok je i ravan; na njemu su dvije cisterne i lugarnica. Srednji dio, Mudna dol, ima oblik lijepa, ali teško pristupačna klanca i jedinstveni je planinarski izazov. Donji je dio bujičnjak Sušica koji završava na prostranu Grobničkom polju.”
Što su zapravo “Hahlići”?
Cijela ova cjelina je duga 15, a široka pet kilometara i zapravo nema jedinstveni naziv. Zbog toga se često ovaj do naziva po najvišem vrhu Obruču. Planinari često govore da “idu na Hahliće”, a ustalio se i naziv Grobničke Alpe, mada ovdje nema alpskih obilježja niti se ovaj dio smatra ogrankom Alpa.
Planinarski dom se naziva Hahlić, no zapravo imenom Hahlići se nazivaju lokve na rubu prostrane livade pod vrhom Fratar.
“U narječju Grobništine to zapravo znači kalići, prema deminutivu od riječi kal (lokva). Na tom je mjestu izvor, ispod kojeg su prije neka tri stoljeća pastiri obzidali tri bunara, jedan iznad drugog, tako da su se mogli prelijevati”, piše u knjizi Hrvatske planine.
Danas su vidljivi svega tragovi tih bunara u kojima su se zadržale famozne lokve Grobničkih Alpa.
Područje Grobničkih Alpa pripada širem riječkom području, a kako je to najviše brdo u blizini grada, posjećivanje ima vrlo staru i bogatu tradiciju. Najpopularnije mjesto za brojne uspone je Podkilavac, no staze vode i s Platka i Studene.
Mi smo Hahliće po prvi put posjetili u društvu Danijele i Dejana, koji su u planinarskoj zajednici poznati kao Zov planine. Na njihovom blogu i na društvenim mrežama možeš doznati pregršt informacija i dobiti inspiracije za nove planinarske avanture. Njih dvoje Grobničke Alpe mogu, doslovno, proći svezanih očiju. Upravo ovdje su njih dvoje otišli na svoj prvi planinarski izlet za vrijeme studentskih dana, a tijekom godina su prošli skoro svaku markiranu, ali i ne markiranu stazu.
Opis kružne staze Podkilavac-Ćunina glava-pl.dom Hahlić-Dnić-Vidalj
Smatra se kako je tradicionalno polazište za Hahliće selo Podkilavac na samom rubu Grobničkog polja. Autom se stiže do autobusne stanice te je potrebno nastaviti dalje cestom lijevo uz potok. Nakon 200 metara stiže se do betonskog mostića, tu je ujedno parking te velika poučna ploča na kojoj su opisani markirani putevi, a najčešće se koriste tri staze.
Najpopularniji i najpoznatiji, a mnogi smatraju i najljepši je izlet koji za uspon ide preko staze Kolci (staza lijevo, duga 5 km) koja je naziv dobila jer u jednom trenutku staza izbija na visinsko travnato područje na kojem nije pogodno staviti markacije te je staza označena kolcima. Za spuštanje najčešće se koristi staza Po čeki (srednja varijanta, duga 5.3 km), a najteža, ali ujedno i veoma zanimljiva staza je ona preko Mudne doli (8.9 km). Za prve dvije varijante je potrebno oko dva do tri sata uspona, ovisno o tvojoj kondiciji. Na ovom dijelu se svlada oko 800 metara nadmorske visine.
Mi smo zapravo kombinirali više markiranih, ali i nemarkiranih staza za naš izlet sa Zov planine. Prepustili smo se potpuno u njihove ruke, ili možda bolje rečeno gojze, jer znamo da, doslovno, znaju svaki put koji se nalazi na Hahlićima.
Za uspon smo u početku koristili nemarkiranu stazu jer su Danijela i Dejan htjeli da izbjegnemo prvu dionicu staze Po čeki jer se prolazi uz privatni posjed u kojem se drži veliki broj pasa, često bez nadzora, koji znaju napasti druge pse. Imaj to na umu. Ovo se ne događa često, no i u brojnim planinarskim grupama sam pročitala da planinari sa psima upozoravaju na tu dionicu. Umjesto lijevo, mi smo krenuli od parkinga ravno, uskoro se popeli na utabani put kojeg smo pratili sve dok se nismo priključili na put Pod kolci.
Najteži dio ove dionice je upravo uspon preko gore navedenog travnatog područja jer se u kratkom roku treba savladati velika nadmorska visina sa strmim usponom. Ovaj dio staze nudi nezaboravne poglede, a otvara se pogled i na Hahliće.
Mi skrećemo lijevo te se penjemo na vrh Ćunina glava otkuda se pruža fantastičan 360 pogled – na primorsku stranu, na Obruč i sve okolne vrhove. Ovdje svakako napravi pauzu i uživaj u nezaboravnom prizoru.
Put nastavljamo kao da idemo prema Obruču, no uskoro skrećemo desno na stazu koja nas vodi do planinarskog doma Hahlić. Dom se nalazi na južnoj padini Obruča, na malom zaravanku između Dnića i Ćunine glave. Dom je otvoren vikendom i tijekom praznika, a ima 40 mjesta za noćenje. U pitanju je zidana prizemnica s potkrovljem. Ovdje je pauza obavezna jer je ovo dom koji ima jedan od ljepših pogleda – na Riječki zaljev, otoke, Grobinštinu i Učku. Imaj na umu da nije dopušten ulazak u dom sa psom.
Danijela i Dejan uvijek imaju nabrijan tempo i ako se pita Dejana u jednom izletu će se proći sto i jedan vrh. Ovaj put nismo prošli sto i jedan, ali smo prošli tri. Ako si pratio priču do sada, znaš da smo se popeli “tek” na jedan.
Nakon pauze, mi smo svoj put nastavili ka vrhu Dnić koji je udaljen od doma oko 20-ak minuta. Sa staze se pruža najbolji pogled na Hahliće, odnosno na tri lokve. Za uspon na vrh potrebno je koristiti malo ruke, no ništa zahtjevno i ako može Arya na svoje četiri niske šapice, možeš i ti.
Spuštamo se s vrha i nastavljamo put desno, prateći stazu koja je dio Riječke planinarske obilaznice. Dolazimo do raskrižja staza, a mi se idemo desno prema vrhu Vidalj. S ovog vrha se također pruža predivan pogled. No, budimo realni, na Hahlićima se skoro sa svih točaka pružaju nezaboravni pogledi.
Izbijamo na istočni greben i počinjemo sa spuštanjem koje nije naglo, no ostvaruje se cijelim potezom. U jednom trenutku spajamo se s gore navedenom stazom Preko čeke koja nas vodi do naše početne točke.
Grobničke Alpe, bez obzira koju stazu odabrao, koji vrh ili samo ideš do planinarskog doma, su pravi melem za svako planinarsko oko. Stazu su možda nešto zahtjevnije, no kada svu njihovu ljepotu vidiš uživo, zaboravit ćeš na muku i prijeđenu nadmorsku visinu i kilometre. Mi smo na ovoj turi prošli 15.6 kilometara, 1.000 metara nadmorske visine, a za to nam je bilo potrebno 7.30 sati laganog tempa uz ugodan razgovor u društvu.
Imaj na umu da ne postoji “kratki” uspon na Hahliće, bez obzira na to koje polazište odabrao (Podkilavac, Studena ili Platak). No, zato su Grobničke Alpe stvorene za fantastičan jednodnevni izlet na kojem ćeš se potpuno isključiti, uživati i povezati s prirodom.
Korisne informacije za kružnu stazu Podkilavac-Ćunina glava-pl. dom Hahlić-Dnić-Vidalj:
- Početak staze: Podkilavac
- Parking: šljunčani parking kod početka staza
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 15.69 km, prelazi se 1.070 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 7.30 h s uračunatim kraćim pauzama. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna za planinare u kondiciji.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: planinarski dom Hahlić
