Veliki broj ljudi na svijetu voli putovati, neki više, neki manje. Postoji i posebna kategorija ljudi koji su putovanjima jednostavno – opsjednuti. I to ne samo samim boravkom na destinaciji i istraživanjem iste. Postoje entuzijasti kojima je sve, od samog rađanja ideje o destinaciji, mukotrpnog planiranja, istraživanja i analiziranja, do završnog katalogiziranja fotografija netom pri povratku kući, dakle baš sve – nemjerljiv gušt i svojevrsna duhovna hrana. Jedna takva osoba je i Zvonimir Abramović, zagrepčanin koji već preko 20 godina istražuje svijet, od poznatih i popularnih destinacija, do onih na koje manji broj Hrvata uopće obraća pažnju. Skupivši neprocjenjivo iskustvo, sada želi svima koji sanjaju iste snove pomoći svojim savjetima i insajderskim trikovima.
Njegova priča, kao i svaka druga, ima skromni početak. Pa kako je sve zapravo počelo?
“Ovdje bih izdvojio dvije situacije koje su podjednako važne, a one su glavni “krivci” što sam se toliko zaljubio u putovanja. Prvo je odlazak s dva prijatelja na Sziget festival u Budimpeštu davne 2004. godine, kada smo bez ikakvog plana krenuli glavom kroz zid na put od 3 dana. Odlučili smo da ćemo spavati na ulici prvu noć prije odlaska na festival, a drugu noć odspavati na festivalu pa popodne na vlak doma. Bili smo mladi, nadobudni i naivni. Bilo je mukotrpno i ne samo da nismo spavali, ostali smo bez love, morali na granici čekati 6 sati drugi vlak, jer naše karte nisu bile za vlak kojim smo krenuli i ukratko, izmučili smo se do granica izdržljivosti.”
Ne zvuči kao idealan početak, ali upravo to iskustvo mu je pružilo, kako kaže, nezaboravne emocije i uzbudljiv bijeg od svakodnevice te je u tom trenutku znao da to neće biti prvi put da ide u nepoznato.
Drugi “life changing” trenutak koji je u Zvonimira utisnuo ljubav prema istraživanju se desio 2009., kada nakon 5-6 putovanja po Europi, kreće u jednomjesečnu avanturu po Kini.
“Tu sam prvi puta radio vrlo detaljan plan puta, jer sam želio posjetiti jako puno različitih i vrlo udaljenih lokaliteta. Dobro planiranje je bilo nužno da bih to proveo u djelo, jer kretati se spontano najmnogoljudnijom zemljom u kojoj se svjetski jezici gotovo i ne pričaju, nije mudra odluka. Ovdje sam doživio pravi kulturološki šok i vrlo brzo sam zaključio da ništa u životu ne može biti uzbudljivije od putovanja!”
Putovanja kao najbolje učenje
Osim samog uzbuđenja odlaska u nepoznato, koji su mu još glavni motivi za putovanja?
“Definitivno se radi o velikom uzbuđenju, ali mislim da je iznad toga učenje. Kad putuješ učiš i to najmanje u muzejima i na nekim vrlo poznatim lokalitetima, jer si povijesne, nacionalne, vjerske, društvene i ostale važnosti već proučavao prije puta, ali ono što učiš je sam život oko tebe. On je sličan našem u jednu ruku, a s druge strane toliko različit!”
Posebno mjesto u biranju kako će provoditi vrijeme na nekoj destinaciji ima priroda. Kaže kako je prije puno planinario na raznim putovanjima, ali zadnjih godina, ono što mu je najviše fokus i što za njega predstavlja pravi avanturizam, jest fotografiranje divljih životinja.
“Planinu, džunglu, pustinju, uz dobru logistiku, kondiciju, dobre vremenske uvjete, gotovo sigurno ćete uspjeti posjetiti. No s druge strane, pronaći, ugledati, a pogotovo kvalitetno fotografirati rijetku divlju životinju, za to u većini slučajeva treba ipak i vjere, nade i strpljenja, a sve u dosta kratkom vremenu. Ali trenutak kada se to uspije, meni predstavlja drugi nivo zadovoljstva, zahvalnosti i adrenalina. Tada se baš osjećam da me priroda blagoslovila!”
Opće je poznato da putovanja mogu itekako obogatiti čovjeka. S time se slaže i Zvonimir koji tvrdi kako je u prirodi čovjeka uspoređivanje i da često zaboravljamo da je naš zapadnjački način život ipak samo mali uzak spektar života ljudi oko nas, život je negdje znatno drugačiji. Taj uvid u “tuđi” svijet po njemu može promijeniti čovjeka jer daje specifična iskustva. “Mi smo iskustvena bića, iskustva nas grade, više iskustva bi svakako trebalo utjecati na širu percepciju svijeta i realnost, i vjerujem da se to više događa na podsvjesnom nego svjesnom nivou.”, kaže.
Upravo kako bi pomogao putnicima, nedavno je otvorio i obrt Putopsesija – Wild Travel Advisor. Na ideju je, kako kaže, došao upravo zato što je shvatio da ima enormno iskustvo u planiranju putovanja, kontinuitet od 20 godina i da je kroz to razdoblje posvetio dane i dane, zapravo mjesece i mjesece upravo u planiranju putovanja.
“U svakom poslu kroz vrijeme stekneš iskustvo, “izbrusiš” se i ako to radiš s istinskom strašću, postaješ u poslu kvalitetan. Zaključio sam da više ne želim to raditi samo za sebe, da želim od toga da svi imaju korist – da pružim savjete i pomoć pri organizaciji putovanja, a da drugi dobiju ključne informacije kako i gdje nešto proživjeti.”
Iznenađenja koja se događaju i koja te zapljusnu na svakom putovanju su, kako kaže, najveća vrijednost.
“Nekada su iznenađenja bolja, nekad možda i neugodna, ali taj trenutak kada zapravo nestane filter kroz koji doživljavaš mjesto na koje dolaziš prije puta i kada konačno doslovno tamo zagaziš, to je za mene trenutak istine, to je za mene samo po sebi bogatstvo.“
Putuju li Hrvati dovoljno?
A što je s Hrvatima, stoji li teza da premalo putuju? Zvonimir se slaže da definitivno ne spadamo u nacije kojima je uobičajeno da godišnje odmore provode izvan svoje domovine. Mišljenja je da mnogi imaju odnos prema Jadranu kao prema drugom domu, tako da misli da je više uzrok mentalitet nego novac. “To je sve u redu, ali meni doma postane dosadno, volim novo, volim biti u pokretu, volim otkrivati i učiti.”, dodaje.
U našem društvu se može primijetiti da i oni koji putuju, i dalje smatraju da su daleke destinacije vrlo skupe ili često nesigurne, pa se radije oslanjaju na europske i bliže opcije za putovanja. Zvonimir se slaže: “Mislim da se mnogi još uvijek vode nekom provjerenom logikom i da postoji određeni strah od nepoznatog, ali s druge strane postoji i pozitivna propaganda, a to su upravo putnici koji posjete daleke destinacije, pa ruše “stare predrasude”.
Naglašava i da smatra kako dolazi razdoblje promjena. “Sviđalo se to nama ili ne, Jadransko more prestaje biti opcija za mnoge Hrvate, jer je trend da naša ponuda sve više cilja na bogatije zemlje. To će nekoga naljutiti i razočarati, ali to je tako i taj trend će motivirati naše ljude (uključujući obitelji) da gledaju druge zemlje za opciju godišnjeg odmora. Europa je skupa alternativa i to će na kraju dovesti da će Hrvati početi sagledavati i daleke destinacije, jer vrlo puno zemalja po svijetu su vrlo povoljne, a nude vrhunsku uslugu. Na kraju kada se sve zbroji i oduzme, dva tjedna godišnjeg odmora po Europi košta koliko i po Aziji, tako da mislim da će mnogi zaključiti da egzotična opcija ipak vrijedi više.”
Dobro planiranje može biti itekakvo zadovoljstvo
Mnogima je i samo planiranje samostalnog putovanja tlaka, no Zvonimiru to je poseban gušt. “Zanimljivo je da na planiranje mnogi gledaju kao na dosadan dio priče, ali ja to ne vidim tako. Plan je onaj koji ostvaruje san, a ne novac i vrijeme, jer bez realnog kvalitetnog plana, novac će biti krivo uložen a vrijeme uzalud potrošeno!”
Kaže kako je glavna posebnost koja izdvaja Putopsesiju to što nudi samo provjerene destinacije, koje je i sam posjetio i za koje može dati savjete iz prve ruke. “Znam krucijalne detalje o destinaciji i pojedinosti koje nije moguće utvrditi prije puta i znam koliko nešto “stvarno vrijedi”. Kako sam strastveni fotograf, sve imam dokumentirano. Dakle klijenti mogu sami odlučiti i vidjeti što je za njih, a sve je temeljeno na autentičnom iskustvu.”
Kako navodi, Putopsesija nije turistička agencija, i nije mu ni cilj pristupati s klasičnom agencijskom ponudom. “Kod mene ne dobivate paket aranžmane, gdje se zapravo grupa nepoznatih putnika skupi prema unaprijed utvrđenom programu puta, već kroz konzultacije sami kreirate svoje putovanje, sukladno onome što je vama najvažnije! Iznosite svoje želje i mogućnosti kako bi dobili najbolju vrijednost za novac.”
Za iskusiti neke stvari se vrijedi i malo namučiti
U svom tom detaljnom planiranju, koliki faktor je njemu osobno komfor? “Mislim da je komfor uvijek manje važan zato što on obično zahtijeva puno vremena, a ja volim biti efikasan na putu. To ne znači da mora biti stalno trčanje i da se nema vremena za doživjeti neko mjesto ili situaciju, nego se radi o tome da zbog komfora možete izgubiti neke potencijalno prekrasne trenutke. Npr. isplati li se probuditi u 4 ujutro da stignete doživjeti izlazak sunca na vulkanu s pogledom na druge vulkane? Ili da li se isplati rano krenuti na safari kada su najaktivnije neke najatraktivnije životinje u afričkoj savani? Možda je nekome draže da se konačno može naspavati, ali za mene je to tek bacanje novaca i vremena.”
Kad već spominje vulkane, koje su po njemu destinacije i lokacije za koje smatra da bi ih svaki čovjek jednostavno morao doživjeti?
“To je stvarno jako teško reći, jer je toga tako puno… ali ako moram izdvojiti neke onda ću ih bar grupirati po kategorijama.” Tako Zvonimir za najljepše plaže tvrdi da su na Sejšelima i u Indijskoj Goi, najljepše pustinje su mu marokanska Sahara, pustinje po Namibiji i Iranu, i veličanstveni Oljato – Monument Valley u Arizoni. Za avanturiste željne džungle preporučuje NP Taman Negara u Maleziji kao i indonezijski otok Sumatru, za safari su mu najdraže destinacije Masai Mara u Keniji, Serengeti u Tanzaniji i NP Chobe u Bocvani.
Planinari će najviše uživati u ljepotama Aljaske i Colorada (Rocky Mountains) i Madagaskara, dok kaže kako mu je najzanimljivija kultura ona iranska i japanska. Kad govorimo o povijesno bitnim lokalitetima, u toj kategoriji se odlučuje na one stvarno zadivljujuće, poput Angkor Wata u Kambodži, egipatskih piramida, majanskih lokaliteta u Meksiku poput Chichen Itze i Uxmala i naravno – veličanstvenog Machu Picchua u Peruu.
Čini se kako je stvarno prošao gotovo sve, ali s tim se ne slaže i naravno da postoji još puno želja. Koje su to trenutno na listi? “Amazona, a nisam još bio i na Galapagosu! Proučavam te destinacije godinama, ali nikako da tamo odem, ali možda bude bar dio Amazone ove godine! A Galapagos, to ostavljam za neku drugu godinu, ali i to će jednom doći na red, mora!”
Putovanja se nepovratno mijenjaju
Jedan od problema suvremenog putovanja i opisa destinacije po društvenim mrežama je i ponekad preveliko idealiziranje baš svake lokacije i prikaz kako je sve baš svugdje sve fenomenalno. Smatra li Zvonimir možda neku destinaciju precijenjenom, u koju se ne bi vratio?
“Brazil. Ne znam kako to opisati, jer sam tamo doživio neke od najljepših trenutaka, ali cjelokupna energija mi nekako nije odgovarala… Ljudi se doimaju agresivni i uplašeni, osjeti se da nešto sa sustavom ne štima. Što je najčudnije, nije da je taj dojam radi siromaštva, bio sam u puno siromašnijim okruženjima pa je bilo pozitivnije. Nego više se radi o dojmu da tamo ljudi ne prihvaćaju realnost kakva je, a da su spremni druge osuditi radi teških životnih uvjeta.”
Kako putnik sakuplja iskustvo iz destinacije u destinaciju, mijenjaju se i sama putovanja. Kako su se njegova putovanja promijenila od početaka do danas — od pristupa, planiranja do doživljaja same destinacije?
“Promijenili su se najviše interesi, jer s godinama sam shvatio da me više zanima priroda i fotografiranje i promatranje divljih životinja, nego veliki gradovi i najpoznatiji svjetski lokaliteti. Ono što sam osvijestio s vremenom je da treba učiniti put raznolikim, a pošto su moja putovanja obično u trajanju od 14-23 dana, treba vrlo dobro planirati.”
Kaže kako je također promijenio pristup istraživanju destinacija i razradio način komuniciranja i pronalaska ključnih informacija. “Meni je najveći strah da propustim nešto što me zanima, zbog organizacijskog propusta, da nisam saznao da ima nešto što me zanima, što sam mogao doživjeti a nisam.”
Predrasude kao prepreka
Ranije smo se dotakli teme egzotičnijih i “nesigurnih” destinacija, pa nas zanima smatra li da treba odvojiti ljude i kulturu od politike i ne obazirati se na zapadnjačke predrasude? “Neke zemlje poznate su u svijetu da su unikatne, a da imaju opasan ili možemo reći negativan imidž, često upravo radi političke nestabilnosti, ali to ne znači nužno da su stvarno i opasne za posjetiti.”
U takvom slučaju pokušava konkretno saznati zašto su takvima prikazane, je li posrijedi realna opasnost ili pretjerivanje. Kaže kako kroz godine putovanja čovjek shvati da gotovo nikada nije situacija na terenu jednaka onoj u medijima. “Zato prvo provjerim je li stvarno bilo velikih nemira, terorističkih napada, razbojništava, otmica u zadnjih par godina. Također, provjerim ima li recenzija pisanih od putnika o konkretnom “opasnom mjestu”. Ukratko, napravim vagu između onoga što kažu mediji, putnici, ili ako imam priliku, lokalci. Nikada mi se nije desilo da je bilo opasnije od donesenog zaključka i nikada nije bilo opasno koliko glavni portali o sigurnosti (službeni za pojedine zemlje) to naglašavaju.”
Jedna predivna destinacija koji mnogi na zapadu izbjegavaju zbog takvih predrasuda je Iran.
“Posjetio sam Iran u jesen 2022. godine, u doba jednih od najvećih prosjeda i moram reći da nikako nije situacija prezentirana na televiziji jednaka istini. Neću politizirati i tvrditi da nema problema, da je narod super zadovoljan vlašću i da nema istine u medijima, ali problem je što se samo jedna strana priče stalno prikazuje. I zbog takve “igre” narod je prvi osuđen, a najmanje kriv”.
Napominje kako su Iranci prvenstveno Perzijanci, potomci jedne od najmoćnijih drevnih civilizacija i čak na islam gledaju kao na nešto što im je nametnuto, ali što poštuju. “Mislim da većina “zapadnjaka”, na veliku žalost, “trpa” ljude u ladice prema geografiji ili religiji i ne da sebi priliku naučiti razlikovati. Iranci su po mom iskustvu najotvoreniji ljudi koji žive u jako zatvorenoj zemlji, žrtve su globalnih interesa i imaju veliku nesreću da mnogima paše da je njihova domovina nerazvijena. Upravo Iran je zemlja koju prvu želim promovirati putem Putopsesije i svatko tko želi iskusiti poseban, ali siguran i vrlo drugačiji svijet, treba posjetiti Iran.”
Iran je, uz mnoge druge, većini naših putnika dosta stran, no mnoge svjetske destinacije doživljavaju problem masovnog turizma. Zvonimir se slaže. “Turizam je u porastu i to neminovno može narušiti pojedinačni doživljaj. Nitko ne voli gužve i stajanje u redu, ali ipak ne radi se o nečemu što je neizbježno. Naravno da ste osuđeni na gužve ako odete Rio de Janeiro u doba karnevala, ali u pravilu svaka destinacija ima razdoblja koja su manje popularna. Ono što se najviše reklamira obično manje vrijedi i zapravo samo treba okrenuti psihologiju i napraviti listu gdje kada ne ići.”
Jedna od destinacija koja još ne osjeća teret “trenda” je Aljaska. “Aljasku sam s djevojkom posjetio potkraj ljeta 2024. i to je dobar primjer da itekako postoje destinacije gdje nema puno turista. Također, prije nekoliko tjedana sam se vratio s road tripa po južnim državama SAD-a i također mogu potvrditi da nikako nije bilo velikih gužvi, osim tamo gdje je dobrodošla, a to su brojni barovi sa živom muzikom (blues, rock, country) po New Orleansu, Memphisu i Nashvilleu.”
Etičnost u putovanjima je ključna
S porastom turističkih putovanja u svijetu nameće se i pitanje utjecaja klimatskih promjena i devastacije prirodnih resursa. Zvonimir je iz prve ruke vidio neke posljedice na koje želi skrenuti pozornost, kao što je stalno smanjivanje staništa divljih životinja. “Meni osobno je to jedna od najgroznijih činjenica današnjice, da ljudi još uvijek nemaju svijest o tome kolika je to katastrofa. Zato su aktivnosti poput safarija ili traganja za promatranjem neke životinje (npr. kitova) odličan način kako svaki pojedinac može pomoći spašavanju ugroženih životinjskih vrsta, a uz to i pomagati lokalnom stanovništvu koje će dodatno biti motivirano ne ulaziti u sukob sa životinjama i brinuti o njima zbog ekonomskih koristi.”
Baš takav etički pristup i koncept želi promovirati putem Putopsesije. “Sve usluge se ostvaruju putem lokalnih agencija za pojedine ili višednevne izlete, odnosno moji savjeti su upravo vezani na principu da ili samostalno ili putem lokalnih (provjerenih) vodiča omogućim autentično i posebno iskustvo prilikom putovanja. Nije isto pokazuje li vodič iz Hrvatske Iran ili Madagaskar ili te vodi domaći vodič koji ti pokazuje svoju zemlju, predstavlja svoj narod i prezentira svoje običaje, kulturu ili religiju. To radi razliku i zasigurno je etičnije ostaviti novac ljudima kojima turizam stvara priliku za boljim životom u inače jako teškim životnim uvjetima.”
Danas se čini kako je mnogo toga jednostavno “dizajnirano za turiste” i zbog toga “lažno”. Što misli gdje je ta tanka granica između autentičnog doživljaja i dojma da si kao u nekom Disneylandu?
“Internet nudi “sve” informacije, ali nisu sve jednako korisne, ažurne, točne ili jednako vrijedne! Treba znati pronaći, treba znati izabrati, u tome i je tajna. Zapravo, to mi je i bio glavni motiv za pokretanje vlastitog posla. Shvatio sam da kada i nešto proučim i već gotovo odlučim, da mi nekad intuicija kaže: “ne još!” I onda dalje njuškam i naletim da nešto treba izmijeniti u planu puta.”
Kako je do sada posjetio preko 60 zemalja, od toga 30-ak izvan Europe, kaže kako je s iskustvom stekao određeni osjećaj kada je nešto prerazvikano, prekomercijalno i da je posrijedi čisti tourist trap. “Ali, napominjem, ljudi su različiti i nekome prepuna plaža bez hlada predstavlja top izbor, a meni je to kazna i muka. U svakom slučaju nikada ne treba na put ići s ciljem obilaska samo glavnih atrakcija, nego dubinski sagledati mogućnosti.”
Komentira kako je Hrvatska jedna od najmanjih zemalja na svijetu, a toliko ima skrivenih tajni, pa zar nije to za očekivati i od destinacija koje su često 10 – 20 puta površinski veće od Hrvatske i s populacijama od 70 – 150 milijuna ljudi? Dodaje kako je za autentično iskustvo važno ući u interakciju s lokalcima, pa makar to bio i vozač na turi ili vodič, bitno je da se radi o domaćinu. “To se čini mala stvar, ali upravo to je formula da se ostvari taj autentični doživljaj! Preko Putopsesije samo provjereni lokalci su ti koji će voditi ljude na izlete ili ture i to je upravo “tajni sastojak” koji daje pravi okus koji treba doživjeti na putovanju.”
Može li podijeliti neki primjer kada je, zahvaljujući dobrom planiranju, uspio doživjeti nešto što netko s manje iskustva ne bi uspio?
“Meni jedan dan “neiskorištenog” ili nezanimljivo provedenog vremena je skoro pa osobni neuspjeh i sramota! Nemojte me krivo shvatiti, to ne znači da je uvijek više bolje i da samo “letim s mjesta na mjesto”. Ovdje mislim na optimalizaciju svakog detalja putovanja, a to znači izabrati prave pojedine izlete, atrakcije, znamenitosti u pravom trenutku, po najboljem rasporedu s točno vremena koliko je optimalno da se sve obiđe, doživi i iskusi.”
No što je sa spontanosti, mnogi će reći kako previše planiranja onemogućuje prilike koje nastaju slučajno na putu. No Zvonimir se ne slaže. “Nikako nije tako, jer ako je prilikom planiranja sve uzeto u obzir, onda će se odvojiti u samom planu “višak” vremena na lokalitetima za nepredvidive situacije i iskustva.”
Kao primjer navodi svoje zadnje putovanje u SAD i turu po takozvanom Deep Southu. “Mozgao sam i istraživao koji su gradovi najbolji za doživjeti autentično kulturološko iskustvo, dakle upoznati lokalce, provesti dane i noći po barovima s najboljom glazbom koja se nudi (blues, jazz, rock, country) i posjetiti povijesne lokalitete ali i usput doživjeti prekrasnu i posebnu prirodu (npr. Great Smokey Mountains NP). Plan koji sam donio pokazao se u praksi ispravnim, taman je svugdje bilo dovoljno vremena, da nema žaljenja i osjećaja “joj da bar smo još ovdje 2-3 dana”. U prvim godinama putovanja bilo je takvih situacija, ali naučiš iz grešaka i znaš ubuduće kako to više ne ponoviti.”
Prvi korak je najteži, nakon toga sve je lako
Što bi poručio nekome tko sanja o dalekim putovanjima, ali nikako da napravi prvi korak? Kolike su kod prosječnog čovjeka jake zablude da je sve to jako komplicirano i skupo? Za nekog s takvim nedoumicama poručuje neka se javi putem kontakta na web stranici Putopsesije i bit će mu razbijene sve predrasude.
“Koliko često su stvari u životu onakve kako si zamišljamo prije nego nešto probamo? Gotovo nikad! Tako je i s putovanjima… treba napraviti prvi korak u nepoznato i onda je lako.”
Napominje kako je razumno reći da nisu sva putovanja za svakoga, ali da nema putovanja koje nije za nekoga. Također dodaje kako ne znači da putovanje mora biti negdje daleko, niti da je skupo, niti da je opasno. Ne znači čak ni da mora biti egzotično, jer taj pojam je jako relativan. “Želim reći da možete otići jako daleko na krivi način i nećete skoro ništa doživjeti, a također možete otići na destinaciju koja se čini poznatom i doživjeti kulturološki šok.”
Na kraju — gdje ga trenutno srce vuče, koja destinacija je sljedeća na listi?
“Odluka nije konačna, ali mislim da će to biti Južna Amerika, no za sada postoje samo okviri i moje ljubljeno istraživanje i proučavanje detalja, da ponovno napravim plan koji će mi omogućiti nezaboravno i unikatno iskustvo. Glavna ideja je vidjeti bolivijsku Amazonu, pustinju Atacamu i neke dijelove argentinskih Andi, pa dalje nastaviti za Patagoniju, ali kažem, još je rano, no tako kreće svaki plan, od divnoga sna!“
Mi naravno želimo da se taj san ostvari, a za sve koji snivaju slične snove, ali ne znaju kako početi planirati, trk na Putopsesija.com, gdje Zvonimir jedva čeka za nekoga raditi ono što najviše voli – planirati putovanja.
Foto: Zvonimir Abramović / Putopsesija
