Ako u Maroku postoji jedno iskustvo koje nikako ne smiješ preskočiti, onda je to odlazak u pustinju. No, nemoj se zavarati – jedno noćenje neće biti dovoljno da doživiš njezinu veličinu, tišinu i čaroliju. Idealno je izdvojiti barem tri noćenja, od čega dva provedena u samoj pustinji, kako bi u potpunosti upio atmosferu i doživio ritam života koji se ne može usporediti ni s čim drugim.
Najčešći polazak u pustinju je iz Marakeša, ali mi smo iskoristili priliku da putovanje pretvorimo u rutu iz Fesa prema Marakešu. Tako smo u četiri dana, kroz tri noćenja, spojili jedno od najposebnijih iskustava u Maroku s putovanjem koje nas je vodilo kroz spektakularne krajolike, berberska sela i povijesne gradove.
Za organizaciju smo odabrali agenciju Discover Sahara Tours, koja nudi različite opcije i mogućnost kreiranja vlastitog itinerara. Naš put bio je kombinacija pustinjskih doživljaja i otkrivanja prirodnih i kulturnih ljepota na kojima se zaustavljaš putem. U nastavku donosim naš itinerar i sve nevjerojatne lokacije koje smo posjetili na tom nezaboravnom putovanju.
Prvi dan: Iz Fesa do pustinje
Naša prva postaja bila je Ifrane, grad koji često zovu i „malom Švicarskom Maroka“. Smješten u planinama Atlas, Ifrane izgleda potpuno drugačije od onoga što bi očekivao u Maroku – s alpskom arhitekturom, krovovima na dvije vode i savršeno uređenim parkovima. Grad su u 1930-ima izgradili Francuzi kao planinsko ljetovalište, a i danas ostavlja dojam urednog, gotovo europskog mjesta koje iznenadi svakog putnika na ovoj ruti.
Osim što je poznat po svom posebnom šarmu i čistom zraku, Ifrane je dom jednog od najboljih sveučilišta u zemlji – Al Akhawayn University – koje se često uspoređuje s američkim kampusima. Još jedan detalj koji ne smiješ propustiti je kip atlantskog lava, simbol grada, isklesan u stijeni od strane njemačkog vojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata. Upravo on danas čini jednu od najfotografiranijih atrakcija Ifranea.
Nedugo nakon Ifranea, ruta nas vodi u čarobnu cedrovu šumu, jednu od najvećih i najstarijih cedrovih šuma u Maroku. Ovdje se uzdižu debeli, stoljetni cedrovi poput „Gouraud’s Cedar“, koji stoji kao simbol uspjeha, ali i krhkosti ovih visokih šuma. Šuma se prostire na visini od oko 1600 metara, a oduševit će te svježim planinskim zrak, visokim stablima i tišini koju jedva narušavaju ptičji cvrkut.
U srcu te tišine žive berberski makaki, jedini slobodno živeći majmuni u Sjevernoj Africi – stoga je susret s njima istinski poseban. Ali takav susret je i posjet rijetkom mjestu: makaki su, nažalost, ugrožena vrsta, a njihova populacija u zadnjih nekoliko generacija opala je za više od 50 %.
Razlozi za njihov pad neće te iznenaditi: gubitak staništa, što uključuje ilegalno sječenje drva, krčenje šuma, prekomjerno ispašu stoke, ali i lov i krijumčarenje mladunaca radi ilegalne trgovine kućnim ljubimcima. Štoviše, brojne intervencije, poput projekta „Born to be Wild“, angažirano rade s lokalnim zajednicama i vlastima kako bi zaustavile lov, zaštitile šume i povećale broj zdravih društava makaka.
Nakon planinskih prijevoja i beskrajnih visoravni, put nas vodi prema doline Ziz, jednoj od najslikovitijih dolina u Maroku. Ovdje rijeka Ziz vijuga kroz pustinjski krajolik i stvara kontrast koji gotovo oduzima dah – beskrajne palme naspram suhih, crvenih stijena. S vidikovaca na putu otvara se pogled na nepregledne palmove oaze, zbog čega je ova dolina i jedna od najfotografiranijih točaka cijele rute.
Ziz dolina nije samo prirodno čudo, već i mjesto bogate povijesti. Tisućama godina ova dolina bila je važna karavanska ruta prema Sahari, a oaze su služile kao odmorišta i izvori života za trgovce i nomade. Danas je poznata po uzgoju datulja, kažu da najbolje datulje u Maroku dolaze upravo iz ove doline, pa se vrijedi zaustaviti i kušati ih svježe ubrano.
Putovanje kroz Atlas i oaze svoj vrhunac doseže u Merzougi, malom mjestu na rubu Sahare koje je polazišna točka za ulazak u svijet pješčanih dina. Ovdje se uzdiže Erg Chebbi, golemo more zlatnog pijeska s dinama koje dosežu i do 150 metara visine. Promatrati kako vjetar oblikuje pijesak u neprestano promjenjive oblike iskustvo je koje ostavlja bez riječi.
U kasnim popodnevnim satima, naša avantura počela je jahanjem deva prema kampu smještenom duboko među dinama. Ritmično njihanje deve, pijesak pod nogama i sve toplija svjetlost zalaska stvarali su osjećaj da vrijeme usporava. Na vrhu dine dočekao nas je zalazak sunca – prizor koji se urezuje u pamćenje, kada cijela Sahara poprimi tople, narančaste tonove.
U kampu nas je dočekala večera pod zvijezdama, tradicionalna berberska glazba i vatra oko koje smo sjedili s vodičima. Zvuk bubnjeva, šum vjetra i nebo prepuno zvijezda činili su atmosferu nestvarnom. Merzouga i Erg Chebbi nisu samo destinacija – to je iskustvo koje te spaja s prirodom, tišinom i jednostavnošću života u pustinji.
Drugi dan: Boravak u pustinji i istraživanje okolnih znamenitosti
Drugi dan u Sahari započeli smo mirnim doručkom u našem kampu, dok su se zlatne dine budile s prvim zrakama sunca. Nakon toga krenuli smo u pustinjsku avanturu terencima – pravi 4×4 safari kroz pijesak koji nas je odveo do berberske nomadske obitelji. U njihovom šatoru, uz čaj i razgovor, osjetiš toplinu gostoljubivosti i dobiješ rijedak uvid u nomadski način života koji se već stoljećima prenosi s generacije na generaciju.
Sljedeća postaja bila je napušteni rudarski grad M’fis, poznat po starim rudnicima kohla (crnog praha koji se tradicionalno koristio kao kozmetika, ali i u praktične svrhe). Šetnja kroz ovo gotovo sablasno mjesto priča priču o prošlim vremenima, radu u teškim uvjetima i zajednicama koje su ovdje nekada živjele. Nakon toga uslijedio je potpuno drugačiji doživljaj – posjet lokalnoj zadruzi u kojoj smo slušali tradicionalnu gnaoua glazbu, danas zaštićenu kao UNESCO-ova kulturna baština. Ritmovi bubnjeva i hipnotična energija pjesme nose u sebi bogatstvo afričkih i berberskih utjecaja, a doživjeti ih uživo u pustinji nešto je što se ne zaboravlja.
Nakon ručka u lokalnom restoranu vratili smo se u kamp, gdje smo imali poslijepodne za odmor i avanturu po vlastitom izboru – od spuštanja niz dine na sandboardu do adrenalinske vožnje quadovima kroz pijesak.
Dan je završio novim spektaklom – večerom pod zvijezdama, uz berbersku glazbu i vatru oko koje se okupljamo. Zvjezdano nebo iznad pustinje, ritam bubnjeva i tišina dina stvaraju dojam da si barem na trenutak postao dio tog beskrajnog prostranstva. Druga noć u Sahari bila je jednako magična, možda čak i dublja jer već osjetiš kako si se stopio s ritmom pustinje.
Treći dan: Putovanje prema kanjonima Todra i Dades
Treći dan u pustinji započeli smo jednim od onih prizora koji se zauvijek urežu u pamćenje – izlaskom sunca nad dinama. Nebo je prelazilo iz tamnoplavih u ružičaste i zlatne tonove, a pijesak je blistao kao da gori. Nakon doručka u kampu oprostili smo se od Sahare i krenuli dalje prema krajolicima koji otkrivaju posve drugo lice Maroka – prema regiji Dades.
Naš put prvo nas je odveo do Erfouda, svjetski poznatog po fosilima starim milijunima godina. Ovdje možeš vidjeti kako povijest planeta doslovno izlazi iz kamena – od amonita do morskih stvorenja koja su svjedočila pradavnim oceanima. U blizini je i Rissani, gradić s živopisnom tržnicom koja se održava određenim danima u tjednu, gdje se lokalci okupljaju kako bi prodali začine, datulje i rukotvorine. Rissani je i dom mauzoleja Moulay Ali Cherifa, utemeljitelja dinastije Alaouita koja i danas vlada Marokom, što ovom mjestu daje povijesnu težinu.
Na ruti prema sjeveru prolazili smo kroz sela Jorf i Tinjdad, gdje se u suhom krajoliku pojavljuju bujne oaze palmi – pravi dragulji zelenila usred pustinje. Usput smo se divili i drevnim sustavima navodnjavanja poznatim kao khettara, podzemnim kanalima koji stoljećima opskrbljuju polja vodom i svjedoče domišljatosti lokalnog stanovništva.
Vrhunac dana bila je šetnja kroz Todra Gorge, spektakularnu klisuru urezanu u vapnenačke stijene koje se uzdižu desecima metara iznad puta. Hodati uskim kanjonom dok se stijene nadvijaju nad tobom prizor je koji teško možeš zaboraviti.
Nakon ručka u blizini klisure nastavili smo prema čuvenoj Dades Gorge, gdje smo se smjestili u riadu okruženom planinskom tišinom. Večera s lokalnim specijalitetima i priče s puta bili su savršen završetak još jednog dana ispunjenog prizorima koji otkrivaju nevjerojatnu raznolikost Maroka.
Četvrti dan: Dolina ruža, Atlas Film Studio i Aït Ben Haddou
Posljednji dan našeg putovanja započeli smo doručkom u riadu, a zatim krenuli kroz krajolike koji su izgledali kao da su izašli iz filma – što i nije daleko od istine. Naš put vodio nas je kroz Dolina ruža, područje koje u travnju i svibnju doslovno procvjeta u ružičastom. Tada cijela dolina miriše na ruže od kojih se stoljećima proizvodi ružina vodica, parfemi i ulja.
Sljedeća postaja bio je Ouarzazate, poznat kao „Hollywood Maroka“. Grad je svjetski proslavljen po filmskim setovima i Atlas Film Studios, jednom od najvećih filmskih studija na svijetu. Osnovan 1983., studio se prostire na više od 30 hektara i uključuje cijele kulise gradova, hramova i palača koje su korištene u brojnim svjetskim hitovima. Ovdje su snimani Gladijator, Mumija, Kralj svih kraljeva, Princ od Perzije, pa čak i dijelovi serija poput Igre prijestolja.
Hodati kroz studio znači ući u filmski svijet – od egipatskih hramova i rimskih amfiteatara do biblijskih gradova, sve je napravljeno u prirodnoj veličini i ostavljeno kao dio scenografije. Zbog svog pejzaža i svjetlosti, Ouarzazate i okolica često se koriste kao „zamjena“ za Egipat, Bliski istok ili drevni Rim, a filmska industrija ovdje je postala značajan dio lokalnog identiteta.
No vrhunac dana, i cijelog putovanja, bila je posjeta Aït Ben Haddou, spektakularnom UNESCO-vom lokalitetu i jednom od najupečatljivijih primjera tradicionalne earthen arhitekture u sjevernoj Africi. Ovaj ksar (utvrđeno selo) nastao je u 11. stoljeću na drevnom putu karavana između Sahare i Marakeša. Kompleks čine zidine, kule i kuće građene od zemlje i gline koje se stapaju s bojom krajolika, stvarajući dojam da je cijelo selo izraslo iz stijene.
Šetnja kroz njegove prolaze vodi te pored starinskih berberskih kuća, skladišta i džamije, sve do vrha tvrđave odakle se pruža panoramski pogled na dolinu rijeke Ounila. Mjesto je i živi spomenik – iako većina stanovnika danas živi u novom dijelu sela, nekoliko obitelji i dalje čuva tradiciju života unutar zidina. Aït Ben Haddou također je omiljena kulisa filmaša: ovdje su snimani Lawrence od Arabije, Game of Thrones, Gladiator i mnogi drugi, što je dodatno proslavilo ovo već veličanstveno mjesto.
Uslijedila je vožnja preko Tizi n’Tichka prijevoja na 2.260 metara nadmorske visine – jedan od najljepših, ali i najdramatičnijih putova u Maroku, s bezbroj serpentina i panoramskih pogleda.
U kasnim popodnevnim satima stigli smo u Marakeš, Crveni grad, i tako zaključili naše četverodnevno putovanje od Fesa, kroz pustinju i planine, do srca Maroka. Bio je to itinerar koji je spojio povijest, prirodu i doživljaje na način koji će ostati s nama zauvijek.
Četiri dana na putu od Fesa do Marakeša pokazala su nam koliko je Maroko raznolik i koliko kontrasta možeš doživjeti u kratkom vremenu – od alpskog šarma Ifranea i stoljetnih cedrova do beskrajnih pješčanih dina Sahare, od živih oaza i povijesnih gradova do spektakularnih kanjona i filmskih kulisa. Svaki dan donosio je novu sliku, novu priču i novu emociju, ali ono što ostaje zajedničko svima jest osjećaj da si stalno na rubu otkrivanja nečeg posebnog.
Ako planiraš posjet Maroku, odlazak u pustinju jednostavno ne smiješ preskočiti. No da bi je doživio kako treba, da bi osjetio njezin ritam i tišinu, izdvoji barem tri noćenja. Na ovu avanturu svakako trebaš ići u agencijskom aranžmanu jer je to izuzetno praktičan način da istražiš taj divlji dio Maroka. Svakako preporučujem Discover Sahara Tours koji su nam priuštili avanturu za cijeli život.
Za nas je ovo putovanje bilo puno više od itinerara – bila je to priča o prirodi, ljudima i povijesti, ali i o pronalaženju mira pod beskrajnim zvjezdanim nebom.
