Svatko tko je barem jedanput bio u Istanbulu, doživio je iste prizore. Šećeš ulicama i iz izloga pekarnice na tebe gleda par lijenih očiju. Te oči pripadaju mački koja se upravo uvalila među peciva kao da joj je pekara u vlasništvu. Par koraka dalje, restoran s terasom, a na stolici u kutu mačak koji se ponaša kao da vodi smjenu. Ako sjedneš, možda ti čak i odluči praviti društvo. U Istanbulu, to je potpuno normalno.
Ali kako je došlo do toga da mačke postanu simbol grada jednako snažan kao i Bospor ili Aja Sofija? I zašto upravo ovdje, na rubu Europe i Azije, mačke imaju status polubožanstava koje su jednako dobrodošle u džamiji, suvenirnici i Airbnb apartmanu?
Povijesno-religijski temelji ljubavi
Da bismo razumjeli fenomen istanbulskih mačaka, moramo se vratiti na religiju i povijest. U islamu, mačke uživaju posebno mjesto. Za razliku od pasa (koji se tradicionalno smatraju nečistima), mačke su uvijek bile dobrodošle u domove i džamije. Jedna od najpoznatijih predaja kaže da je prorok Muhamed imao mačku imenom Muezza. Prema legendi, jednom je presjekao vlastiti rukav radije nego da probudi mačku koja je na njemu spavala.
Takva priča nije samo simpatična anegdota. Ona je duboko oblikovala mentalitet i ponašanje muslimanskih društava prema mačkama. U Istanbulu, gradu s tisućljetnom osmanskom i islamskom tradicijom, ta predaja se prenijela u praksu svakodnevnog života: mačke su čiste, mačke su drage, mačke pripadaju zajednici.
Zajedničke mačke, zajednička odgovornost
U Istanbulu rijetko tko posjeduje mačku onako kako bismo to mi na zapadu zamislili. Umjesto privatnog vlasništva, postoji neka vrsta “kolektivnog skrbništva”. Svaka ulica ima svoje mačke, i svaka obitelj, trgovina ili restoran brine se za njih koliko može: zdjelica vode ovdje, malo hrane ondje, kutija za spavanje ispod stubišta.
To odražava jednu dublju sociološku logiku: ideju zajednice u kojoj svi doprinose brizi za nešto što nije ničije, a opet je odgovornost svih. Istanbul je ogroman, kaotičan, bučan. Mačke su u toj kakofoniji tiha konstanta, nešto što se dijeli bez previše pitanja i bez potrebe za formalnim pravilima. Za svakog mačkoljupca, to je prizor koji uvijek zagrije srce: vidjeti kako se cijeli grad organizira spontano, bez dogovora, samo iz navike i osjećaja da je “ispravno” skrbiti za ove krznene sugrađane.
Marketinški fenomen: od ulične mace do turističkog brenda
Iako je ljubav prema mačkama u Istanbulu drevna, njihov status globalne zvijezde relativno je novijeg datuma. Veliku ulogu u tome odigrale su društvene mreže i marketing. Instagram profili posvećeni istanbulskim mačkama broje stotine tisuća pratitelja. TikTok je prepun videa u kojima se turisti smiju dok im mačka sjedi na glavi u dvorištu džamije, “ne da” im proći rampu na stanici metroa ili im “pomaže” da izaberu tepihe u Grand Bazaaru.
Turističke zajednice i privatni ugostitelji brzo su prepoznali vrijednost. Restorani danas otvoreno reklamiraju da imaju “friendly cats” koje će rado doći do stola. Hoteli stavljaju fotografije svojih kućnih mačaka na web stranice. A gradske suvenirnice nude magnete i majice s likom najpoznatijih mačjih stanovnika.
Mačje ikone
Ako misliš da pretjerujem, spomenut ću samo jedno ime: Tombili. Ovaj debeljuškasti mačak postao je viralna senzacija kad je fotografiran kako sjedi na pločniku u pozi dostojnoj filozofa, naslonjen na lakat, s pogledom u stilu Joeyevog “How you doin’?” Kad je Tombili uginuo, građani su mu podigli brončani kip u kvartu Kadıköy.
Zatim je tu Gli, mačka iz Aje Sofije, koja je godinama bila neslužbena domaćica najpoznatije istanbulske građevine. Gli je pozirala s turistima, diplomatima, pa čak i Barackom Obamom. Kad je uginula 2020., vijest su prenijeli globalni mediji.
I naravno, fenomenalan dokumentarac “Kedi” iz 2016. godine, koji prati sedam uličnih mačaka Istanbula i njihove ljudske prijatelje, podigao je cijelu stvar na novu razinu. Film je obišao svijet, a mačke Istanbula pretvorio u simbol grada jednako moćan kao kupole i kebab.
Mačke kao ogledalo istanbulskog mentaliteta
Što sve ovo govori o samom Istanbulu? Prije svega, da je ovo grad kontrasta u kojem su ljudi naučili živjeti s različitostima i kaosom. Mačke su savršeni simbol toga: slobodne, samostalne, neukrotive, ali opet stalno u kontaktu s ljudima.
Njihova prisutnost svjedoči o kulturi gostoprimstva. Ako si u društvu životinje, dobrodošao si i ti. To je poruka koju Istanbul nesvjesno šalje svijetu. Turist koji dođe i osjeti toplinu tog odnosa između ljudi i mačaka, osjetit će i toplinu grada. A s marketinške strane, to je pravi jackpot: autentičan, organski simbol destinacije, koji ne zahtijeva nikakav umjetni branding. Mačke su jednostavno tu, i to već stoljećima.
Za ljubitelje mačaka, Istanbul je možda i najljepši grad na svijetu jer je mjesto gdje mačke nisu “nečija” briga, nego zajedničko nasljeđe. A za sam grad, one su neprocjenjiv marketinški kapital, topli, simpatični ambasadori koji svima jasno poručuju: “Dobrodošli u Istanbul, ovo je naš grad.”
